VARVARSTVO U IME HRISTOVO - Država Slovena pod žezlom Austrougarske

D. Živojinović, D. Lučić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: VARVARSTVO U IME HRISTOVO - Država Slovena pod žezlom Austrougarske

Majska deklaracija predviđala ujedinjenje svih zemalja u kojima su živjeli Slovenci, Hrvati i Srbi, u samostalnu i slobodnu državu pod žezlom habzburško-lotarinške dinastije.

Na sastanku slovenačkih i hrvatskih političara usvojena je, sredinom maja, rezolucija, u kojoj se isticala potreba da se jugoslovensko pitanje riješi u okvirima Austrougarske

**********************************

U aprilu i maju 1917. godine vodili su se mnogi razgovori o oblicima zajedničkog rada i istupanjima stranaka. U njima se pojavila ideja o stvaranju jugoslovenskog parlamentarnog kluba, u čiji bi sastav ušli svi njegovi članovi, bez obzira na stranačku ili versku pripadnost. Početkom maja predlog je bio prihvaćen, a doneta je i odluka da se prilikom otvaranja Parlamenta objavi programska deklaracija Jugoslovenskog kluba.

Na sastanku slovenačkih i hrvatskih političara usvojena je, sredinom maja, rezolucija u kojoj se isticala potreba da se jugoslovensko pitanje reši u okvirima Monarhije. Tom prilikom je odlučeno da se Srbi u Monarhiji prihvate kao ravnopravni žitelji u budućoj jugoslovenskoj državi, iako nije uobličen stav prema pravoslavlju…

Djelo slovenačkih klerikala

Posle mnogo sukoba između klerikalaca i liberala, odlučeno je da se prihvati tekst Deklaracije koji je pripremio redakcioni odbor. Njega su primili svi članovi, a bio je saopšten 30. maja 1917. godine u Parlamentu. Pozivajući se na načelo narodnosti i hrvatsko državno pravo, Deklaracija je predviđala ujedinjenje svih zemalja u kojima su živeli Slovenci, Hrvati i Srbi, u samostalnu i slobodnu državu pod žezlom habzburško-lotarinške dinastije. Dokument je predstavljao delo i program slovenačkih klerikalaca, dok je ideja bila pravaška. Formula o dinastiji ušla je na predlog slovenačkih liberala.

To je bilo prirodno. Slovenska ljudska stranka bila je najbrojnija, najuticajnija i najjača politička grupa među Jugoslovenima u Bečkom parlamentu i kao takva nametnula je ostalim grupama i pojedincima svoj program okupljanja Jugoslovena u Monarhiji. U suštini, Majska deklaracija predstavljala je korak napred u evoluciji stavova Slovenske ljudske stranke o rešavanju jugoslovenskog pitanja. Pored namere da okupi sve snage i istakne potrebu rešavanja jugoslovenskog pitanja, ona je potvrdila želju da se postigne trijalističko rešenje sa osloncem na Habzburgovce i Austriju. Svojim tonom Deklaracija je podržavala mirovne inicijative i sklonosti političkih vrhova Monarhije. Značaj Majske deklaracije leži u njenom okupljanju svih predstavnika Slovenaca, Hrvata i Srba u Monarhiji.

Početkom februara 1917. godine Jeglič je pisao da "sad treba učiniti sve najjačim sredstvima da se podstakne mir". Bio je zabrinut zbog namere Antante da uništi Monarhiju i tvrdio da se "sad bije boj na život i smrt". Jeglič je odobrio put Šušteršiča u Cirih, gde se održavao sastanak katoličkih političara, za koji je mislio da je usledio na podstrek pape i bio korak ka otpočinjanju mirovnih pregovora. On je mnogo očekivao od tog skupa, a bio je, takođe, upoznat sa sukobom između Kreka i Šušteršiča.

U predvečerje objavljivanja Deklaracije, Krek je saopštio Jegliču da Katolička crkva mora da se založi za pravdu. "Crkva je suviše sa državom, sa korumpiranom državom i služi je", upozorio je Krek. S druge strane, saznao je od Šušteršiča da je Karlo tražio od Jugoslovena da iznesu svoje želje, koji su mu tom prilikom izjavili da žele "jugoslovenske provincije zajedno. Dok je Krek ukazivao da Katolička crkva mora da se založi za ujedinjenje, Šušteršič je prihvatanje načela narodnosti kao osnovu buduće politike Slovenske ljudske stranke po pitanju ujedinjenja, označio kao izuzetno značajnu odluku. Držanje dvojice protagonista slovenačke politike, pokazuje da su do tada kruti postulati postali elastičniji i da se često identifikovanje sa crkvom i dinastijom postepeno zamenjivalo novim ciljevima.

Krfska deklaracija 

U jesen 1917. godine, katolički kler Slovenije, na čelu sa Jegličem, odlučno se založio za prihvatanje programa iznetog u Majskoj deklaraciji. Na sastanku građanskih političara i crkvenih dostojanstvenika, održanom u septembru u Ljubljani, za koji je Jeglič dao inicijativu, želelo se ostvariti jedinstvo kako bi se odbacile optužbe Nemaca da je Majska deklaracija antiaustrijska i antidinastička. Evolucija Jegličevog stava nastavila se i kasnije, i on je vremenom bivao sve radikalniji. Potpisao je Deklaraciju i pozvao vernike da se za nju bore. To je navelo pojedince na zaključak da je Jeglič, bez obzira na visok položaj, pokazao veću osetljivost i bolje razumevanje političkih prilika od mnogih političara.

Jegličevo zalaganje za Majsku deklaraciju izazvalo je oštru kritiku i neodobravanje u službenim krugovima. Biskup je bio prisiljen da objašnjava i opravdava svoju podršku njenom programu. To potvrđuje mišljenje da vlada nije odobravala njen sadržaj i objavljivanje. U leto 1917. godine on se koristio Krfskom deklaracijom da bi opravdao svoj stav, tvrdeći da je prihvatio Majsku deklaraciju da bi se suprotstavio programu Jugoslovenskog odbora koji je, po njegovim rečima, želeo da odvoji Jugoslovene od Monarhije i dinastije. Jeglič je to potvrdio i lično objasnio razloge koji su ga naveli da potpiše Deklaraciju. U razgovoru sa ministrom za obrazovanje i bogoslužje, Ludvikom Cviklinskim, koji je izjavio da vlada ne odobrava njegov korak, Jeglič je izneo tri razloga za svoj stav: a) protest protiv nacrta onih Jugoslovena u Londonu i Parizu koji žele da stvore jugoslovensku državu pod krunom Karađorđevića; b) protest protiv Nemaca i Mađara koji su neprijatelji Slovenaca i koji im prete; c) kao sredstvo za jačanje Austrije na jugu protiv spoljnih neprijatelja. Cviklinski je izjavio da mu se posebno dopadala tačka a) i da će štititi biskupa od novih optužbi za nelojalnost: To ipak nije sprečilo kranjskog predsednika Henrika Atemsa da, nekoliko dana kasnije, optuži Jegliča zbog podrške Deklaraciji. Mnogo kasnije, posle završetka rata, Jeglič se ponovo osvrnuo na taj događaj. Izložen napadima liberala zbog svog proaustrijskog stava, Jeglič je tvrdio da je od davnina težio ujedinjenju Jugoslovena u okviru Monarhije.

 (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.