VARVARSTVO U IME HRISTOVO - Biskup pozdravlja srpsku vojsku kao pečat ujedinjenja

Stalno pogoršavanje prilika, prijetnje od italijanskih akcija, represalije nad stanovništvom i klerom, ćutanje Vatikana i nesređene prilike u novoj državi, stvaraju sve veći otpor italijanskoj okupaciji

Ulazak italijanskih trupa u Rijeku izazvao oštar protest građana. Oni su uputili memorandum srpskoj vladi u kojem su osudili ovaj italijanski korak. Članovi dalmatinske provincije izjavili su da žele da ostanu jugoslovenski građani

********************************

Provincijal dominikanaca Dalmacije, Anđelko Orlandini, pozdravio je, u pismu Zemaljskoj vladi u Splitu, ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca i priznao vlast narodnog veća. Senjsko-modruški biskup, Marušić objavio je 20. decembra cirkular vernicima i sveštenstvu u kome ih je pozvao da rade složno i požrtvovano za napredak nove države. Od sveštenstva je posebno tražio da radom potvrdi da je sposobno da izvrši svoju misiju "koju mu određuju nove prilike u ovim odlučnim časovima". S obzirom da se senjska biskupija nalazila pod italijanskom okupacijom, Marušićeve reči bile su uzdržane, iako je spominjanje "novih prilika" predstavljalo jasnu aluziju na italijansku okupaciju. Kler je, iako ne uvek oduševljeno, sledio akcije stranaka i raspoloženje masa i tako svojim akcijama dao posebnu snagu.

Za razliku od onih biskupa koji zbog prisustva italijanskih snaga nisu smeli otvoreno da protestuju protiv okupacije, u drugim dijecezama glasovi protiv italijanske politike bili su izuzetno oštri. Članovi dalmatinske dominikanske provincije izjavili su da žele da ostanu jugoslovenski građani i najodlučnije su digli glas "protiv svake tuđinske neopravdane aspiracije, kao i već provedene djelimične okupacije Dalmacije. Obraćajući se 20. novembra srpskim oficirima i vojnicima u Splitu, biskup Carić je izjavio:

Moralna sila preporoda

"NOVA DOBA",   Split 22.11.1918.

Govor biskupa dr Carića na mitingu povodom dolaska srpske vojske u Split:

"Draga braćo! Vi ste evo ukazali počast našoj stolnoj crkvi, ovom velelepnom hramu. Hvala vam, a neka to bude i vaša molitva zahvalnica Bogu, što ste sretno došli do ovih naših lijepih žala.

Ja vas pozdravljam u ime vjernika ove prostrane biskupije koja je bila u prvim redovima kada se kod Hrvata, Srba i Slovenaca začela naša Jugoslavija. Vi ste vidljivi pečat našeg ujedinjenja i postignute slobode, vi ste predstavnici one moralne sile koja je toliko doprinosila našem preporođenju. Oni između vas, koji dolaze iz Srbije i Makedonije, nose nama na zapadu pozdrav naše braće sa istoka; vi ćete nam biti jemstvo mira i reda – koji hvala Bogu nije ni do sada bio narušen – ali i jemstvo obrane, kada bi kogod, Bože sačuvaj, zaboravio da sada vladaju nam svijeta načela Benedikta XV i Wilsona; da sada vlada načelo pravde a ne sile, koje kako nedavno napisah u poslanici nije na zaludu okupano u plemenitoj ljudskoj krvi".

To je bila otvorena aluzija na italijansko prisustvo i postupke u okupiranim oblastima. Ona je, u stvari, bila početak Carićeve političko-nacionalne delatnosti u ime jugoslovenskog klera, a protiv italijanske politike. On se te uloge prihvatio zbog svog položaja u Dalmaciji i sposobnosti da svoja gledišta spretno iznosi i brani.

Stalno pogoršavanje prilika, pretnje od italijanskih akcija, represalije nad stanovništvom i klerom, ćutanje Vatikana i nesređene prilike u novoj državi, opravdavale su Carićev rad. Na biskupskoj konferenciji, održanoj u Zagrebu od 27. do 29. novembra 1918. godine, Carić je, po svemu sudeći, dobio saglasnost prisutnih biskupa da istupa u ime katoličkog klera u okupiranim i neokupiranim oblastima.

Još pre polaska u Zagreb Carić je saopštio komandantu američkog pomorskog odreda u Splitu, poručniku Čarlsu Spafordu, da će se najodlučnije suprotstaviti prisustvu Italije u Dalmaciji u ma kom obliku. Za vreme svog boravka u Zagrebu, Carić je dao izjavu uredniku zagrebačke "Narodne politike", koja je predstavljala početak njegove otvorene akcije protiv italijanske okupacije. U njoj se osvrnuo na Londonski pakt, a okupaciju povezao sa namerom Italije da ga sprovede u delo. Carića su uznemiravali italijanski postupci u okupiranim krajevima, iako je u njima video priliku da se Saveznici i SAD upoznaju sa držanjem Italije…

Politička bitka za Trst

Prilike na severnom Primorju, u Rijeci, Istri i Trstu bile su najteže za sveštenstvo i tamošnji slovenski živalj. General Petiti di Roreto izjavio je prilikom ulaska italijanskih trupa u Trst, da će poštovati veru Slovenaca i Hrvata, pošto njoj pripadaju i Italijani. Njegova obećanja bila su brzo zaboravljena. Guverner se žalio vladi da je slovenački kler verovao da će italijanska okupacija biti privremena i da će mirovna konferencija doneti odluku o konačnoj pripadnosti tih krajeva.

Takvi glasovi, žalio se guverner, podstakli su biskupa Karlina da mu ne učini dužnu posetu, a odbio je da služi i Te Deum u katedrali u slavu italijanske pobede. Guverner je tražio uputstva kako da postupa ubuduće da bi zaštitio ugled Italije i njene armije. Na uputstva iz Rima trebalo je čekati dok vlada ne postigne sporazum sa Svetom stolicom, na koju je vršen pritisak da izvrši neke promene u strukturi biskupije i ličnosti biskupa. Odluka o tome doneta je tokom decembra 1918. godine.

Ulazak italijanskih trupa u Rijeku, sredinom novembra izazvao je oštar protest građana. Oni su uputili memorandum srpskoj vladi u kome su osudili ovaj italijanski korak. Među potpisnicima memoranduma bili su istaknuti predstavnici katoličke hijerarhije u gradu i okolini: dr Ivan Kukanić, papski prelat, kanonik i župnik riječki, Odorik Ožeg, provincijal) otaca kapucina, Oto Jerolim, sekretar, i Bernardin Škrivanić, provincijal kapucina u Rijeci. Nekoliko dana kasnije iz Trsta je upućen memorandum Otokaru Ribaržu, tršćanskom političaru, u kome se tražilo da se Trst priključi novoj jugoslovenskoj državi.

  (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.