U mreži zla (6)

Prije nego što ću iz Behreina krenuti u BiH, mudžahedini su već stigli tamo, gdje su tražili povoljnu lokaciju na kojoj treba da bude postavljen kamp za obuku i smještena naša komanda

Iz Avganistana vratio sam se u Bahrein, gdje sam par puta posjećivao svoju familiju. Tada sam želio da napustim "Al-Kaidine" ljude sa kojima se družio. Bio sam potpuno svjestan da me druženje sa "Al-Kaidinim" ljudima može dovesti samo u propast. Imao sam osjećaj da ću jednog dana zbog njih završiti u zatvoru ili pod zemljom. Pokajao sam se što sam se učlanio u "Al-Kaidu" i želio sam da istupim. Pomenute želje i osjećanja su bili prvo moje razmišljanje o istupanju iz "Al-Kaide", ali moj problem je bio u tome što ja neću imati kuda da idem kada bih ih napustio. Opet ću gladovati, biti prljav i ponovo ću morati da živim na ulici. Osim toga, istupanje iz "Al-Kaide" je vrlo rizično i može da bude razlog za likvidaciju. Zbog toga nisam nikome otkrio pomenutu želju za istupanjem, misleći u sebi: "Nije još vrijeme za to. To je velika i opasna stvar, koju treba preduzeti oprezno i lukavo isplanirati. U vrlo lošoj situaciji sam, a nisam u mogućnosti ništa da uradim. Jednog dana, ako mi život pruži priliku, ja ću to uspješno uraditi, bez mnogo rizika i opasnosti!" Ja nisam rođen da budem srećan. Rodio sam se da bih se borio sa ovim nepravednim životom sam i na kraju ću umrijeti sam. Ovaj život je zaista pun čuda i zabluda. Nisam imao tada određeno mjesto boravka. Jednostavno sam živio kao lutalica. Uglavnom su o meni vodili brigu pripadnici ili saradnici "Al-Kaide". U njihovim domovima bih prespavao noć. Bilo mi je veoma neugodno što sam boravio i hranio se u kućama koje meni ne pripadaju, te što sam bio sa porodicama kojima nisam bio ništa. Oni su me primali sa dobrodošlicom, ali sam ipak smatrao moj boravak u njihovom domovima kao veliku smetnju. Jednostavno sam bio stranac. Zbog toga sam često provodio noći u svom vozilu, koje sam kasnije kupio uz pomoć ljudi koji su brinuli o meni. Takođe sam prenoćio nekoliko puta u svojoj porodičnoj kući, ali samo kada mi je brat H. H. bio na dužnosti. Ja sam u tom periodu bio zaposlen u nekoj domaćoj humanitarnoj organizaciji, koja se zvala "Sinduk el-Infakt el-Khajrij". Pomenuta humanitarna organizacija i ranije mi je pružala malu novčanu pomoć. Doduše, ja nisam bio ni najmanje potreban u toj organizaciji. Jednostavno sam bio višak. Direktor te organizacije N. L., kao i njegov pomoćnik A. E., zaposlili su me samo da bi mi - na ovaj način - pomogli. Oni su me zadužili za neke sasvim nevažne, čak i nepotrebne poslove (?). U tom je periodu glavna tema bio rat u BiH. Ja sam sa velikom pažnjom pratio ratna dešavanja u BiH i sve drugo vezano za tu zemlju. Bilo mi je mnogo žao naroda u BiH koji je bio - barem po mom mišljenju - nepravedno napadnut i očigledno je izvršena agresija na njega, ali zaista nije mi bilo ni na kraj pameti, ni u snovima nisam mogao sniti, da ću uskoro morati putovati tamo i aktivno učestvovati u tom ratu. Zar si i ti, prinče, "Al-Kaidin"? Jednom prilikom humanitarna organizacija u kojoj sam bio zaposlen organizovala je zajednička vjenčanja, u kojem je učestvovalo više mladi i mladoženja. Ta zajednička vjenčanja su bila održana u velikoj iznajmljenoj sali. Cilj pomenute humanitarne organizacije od toga je bio da pomogne građane i građanke koji su se željeli udavati i ženiti, a nemaju novca. Moja je dužnost bila samo da budem prisutan na tom slavlju, u slučaju ako nešto zafali, da ja to nabavim, bilo da je riječ o prehrambenim artiklima ili nečemu drugom. Napominjem da se vjenčanja i slavlja u mom kraju održavaju samo u noćnim satima. Dakle, na to vjenčanje došla su tri muškarca, a to su bili princ Ebu el-Fatih, Ebu el-Haris i Ebu Helad. Sva trojica su iz Bahreina. No, oni nisu došli radi zabave, niti da čestitaju mladencima, već su došli tražiti mene da mi prenesu neku hitnu poruku. Pozvali su me da se sklonimo negdje gdje nema mnogo ljudi, zatim mi je princ Ebu el-Fatih rekao tihim glasom, da ne bi niko čuo naš razgovor, osim nas četvorice: "Prekosutra putujemo za Bosnu. Možda će nam se pridružiti još dva-tri momka. Da li si čuo za Bosnu i da li znaš šta se tamo trenutno dešava?" Sa laganim osmijehom sam odgovorio: "Zašto ne bih znao. Ja ne živim u džungli. Rat, agresija... Srbi su napali muslimane, nazvavši ih Turcima itd." On je nastavio da govori: "Tačno. Slušaj, mudžahedini su već stigli tamo, gdje trenutno traže odgovarajuću lokaciju na kojoj treba da bude postavljen kamp za obuku i gdje će biti smještena naša komanda. Mi nećemo sada o tome pričati. Došlo je vrijeme da se borimo protiv hrišćana, pakleni psi. Vrijeme je da im pokažemo ponos i snagu islama. Šta li oni misle, da smo mi lagani ulov i da smo pod njihovom milošću i nemilošću? No, neće biti ono što su preko noći isplanirali. Eto nas na njih. Kunem se Bogom da će oni plivati u svojoj vlastitoj krvi. Zajedno ćemo sa našim Bosancima istrgati srpske glave. Bosanci su dobri ljudi. Oni su lijepo primili i ugostili naše momke, te obećali da će im pružiti dovoljno pomoći i zaštite. Takođe su se obradovali kada su saznali da mnogo mudžahedina iz cijelog svijeta dolazi njima. Mi smo dužni prema Alahu dž. š. da idemo tamo i da branimo i štitimo naš muslimanski bosanski narod od pokolja. Hrišćani su krenuli u specijalno isplanirani rat, uz odobrenje čitave Evrope i zapada, da unište islam i muslimane. Oni ne žele nijednog muslimana na zemlji. No, nije to tako jednostavno kako oni misle. Oni neće morati da putuju do nas, nego ćemo mi putovati do njih, gdje ćemo ih poklati pred njihovim domovima. Rekao sam da mi putujemo prekosutra. Već smo pripremili sve što nam je potrebno, kao i avionske karte za Zagreb. Pripremi se da ideš s nama. Mi nemamo mnogo vremena!" Pošteno govoreći, nisam imao ni najmanju želju da putujem u Bosnu. Istina da mi je bilo žao bošnjačkog naroda, ali sam i ja u tom periodu imao gomilu problema i imao sam bolnu zabavu u sebi. Mnogo sam se napatio u Bahreinu, zatim u Avganistanu, a sada treba da se patim i u Bosni!! Nakon kratkog ćutanja odgovorio sam mu: "Znaš šta, Ebu el-Fatih, ja zaista nemam želju da putujem sa vama. Nedavno sam došao iz Avganistana, želim malo da se psihički i fizički odmorim. Možete li putovati bez mene?" On je ljubazno zamolio svoja dva prijatelja da se malo prošetaju po sali da bi mogao razgovarati nasamo sa mnom, zatim mi je rekao: "Ebu Ubejda, da ti budem otvoreniji, ovo je naređenje naših šefova. To važi ne samo za tebe nego i za mene, kao i za nekoliko momaka odavde. Vrlo je mnogo naših momaka koji se već pripremaju da krenu za Bosnu, ne samo iz Bahreina, već iz raznih zemalja. Jesi li me sada razumio?" Ja sam bio neprijatno iznenađen, a potom sam ga upitao: "Rekao si naših šefova?" Odlučno je odgovorio: "Jeste!" Moram priznati da nisam bio samo iznenađen, nego sam bio i malo šokiran. Istina da smo se ja i on sreli u Avganistanu i da smo tamo bili u istoj jedinici, te smo zajedno učestvovali u više vojnih operacija, ali mi nikada nije palo na pamet da bi i on mogao biti "Al-Kaidin". Dakle, nije nimalo čudno što sam ja postao lak ulov za "Al-Kaidu". Ja sam ipak, kao i mnogi pripadnici "Al-Kaide", iz niže klase, tako da je ona iskorištavala naše slabosti i probleme koje smo doživljavali, pa na osnovu toga nas je uspjela osvojiti i izražavam izvinjenje zbog objave ovakvih izjava svim pripadnicima hrišćanske vjeroispovijesti. Moja namjera od toga je samo da dragim čitaocima prenesem u ovoj knjizi neljudske izraze, koje upotrebljavaju pripadnici "Al-Kaide". Ali, nikada neću shvatiti to što je "Al-Kaida" uspjela uloviti i privući u svoju mrežu važne ljude iz više klase, kao što je u ovom slučaju pomenuti princ. Takođe sam se u Avganistanu sreo i sa drugom dvojicom koji su došli s njim i bili smo svi u istoj jedinici. Ja pretpostavljam da pomenuta dvojica nisu pripadnici "Al-Kaide" i da su samo saradnici, što potvrđuje da pomenuti princ nije pred njima pomenuo nikakva naređenja i kada je htio da mi više objasni, on ih je zamolio da se sklone da ne bi čuli ono što mi je rekao. Ja zaista nemam na osnovu čega da tvrdim da je pomenuti princ pripadnik "Al-Kaide", ali je problem u tome što to njegove riječi potvrđuju. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.