U mreži zla (2)

Moje tadašnje ime bilo je Abdali. Suniti su smatrali da to ime nije ispravno po islamskim propisima, te smatraju da osoba, koja se zove Abdali, uopšte ne pripada islamu...

Moje tadašnje ime bilo je Abdali. To ime je poznato i omiljeno među pripadnicima šiitske zajednice. Po mišljenju šiita, pomenuto ime simbol je pravih vjernika, odnosno pravih muslimana. Ponosili su se time što mnogi pripadnici njihove zajednice nose navedeno ime. Međutim, suprotna strana - suniti - smatrali su da to ime nije ispravno po islamskim propisima, te smatraju da osoba, koja se zove Abdali, uopšte ne pripada islamu. Po njima, ta osoba može biti samo jevrejskog porijekla - ubačena i posijana među muslimane da bi ih uništavala iznutra. Idu toliko daleko da smatraju kako se protiv ljudi, koji nose takvo ime, treba boriti i da oni ne treba da žive. Nisam znao, niti mi je bilo na kraj pameti kada sam bio mlađi, da me čeka tamna i strašna sudbina i teška iskušenja samo zbog tadašnjeg navedenog imena. Smatrao sam, i smatram i danas, da je nepravedno kažnjavati ili ugasiti život onih koji nose takvo ime, jer ga oni nisu ni odabrali za sebe. Ako već neko treba da bude kažnjen, onda su to njihovi roditelji. Zbog toga, nisam ni ja volio to ime i bilo me je sram, osjećao sam se poniženim zato što sam imao takvo ime. Osim toga, osobi koja nosi takvo ime biće uskraćeno pravo na zaposlenje, ne samo u Bahreinu, nego i u širem arapskom svijetu, jer su te osobe nevoljene i nepoželjne zbog toga što su šiiti. Pokušao sam da ubijedim moju familiju da zakonskim putem promijenim ime u sadašnje, ali se moj brat H. H. žestoko usprotivio tome. Nije mi to dozvolio, rekavši: - Ti, seronja. Hoćeš da mijenjaš svoj identitet i da se odvajaš od nas! Ko te je nagovorio? J... ..! Nakon toga sam pokušao sam da to uradim bez pitanja moje familije. Obratio sam se sudu i Ministarstvu pravde, koji su odbili moju molbu sa obrazloženjem da sam još maloljetna osoba, te da moram imati saglasnost mojih roditelja. Nisam volio da budem šiit. Mrzio sam šiitsku zajednicu, odnosno mrzio sam način na koji obavljaju vjerske dužnosti i obrede. Mrzio sam takođe i mnoga njihova imena i smatrao sam da imaju mnogo grešaka, poput načina obavljanja molitve, načina vjerovanja u postojanje Boga, kao i pogrešno tumačenje Svete objave - Kur'ana itd. Međutim, nakon čitanja brojnih vjerskih knjiga, kako šiitskih, tako i sunitskih, razgovarao sam sa mnogo imama i šejhova sa obje strane i došao do zaključka i uvjerenja da ispravan islam postoji samo kod sunita i da ga ispravno predstavljaju pripadnici sunitske zajednice, te da meshebi grupe, kao što su šiiti, kadarije, tekfir, nisu ispravni i da su skrenuli s pravog puta islama, te da su u velikoj zabludi. Uvijek sam želio da mijenjam svoje tadašnje ime i da postanem sunit, te da pripadam samo sunitskoj zajednici, jer sam čvrsto uvjeren da su mnogo ispravniji od šiita i ostalih navedenih gore. Mada mi je dobro poznato da i kod sunita ima dosta grešaka i bolesnog mišljenja. Osim toga, smatram da svaka osoba ima pravo da bira sebi vjeru koja joj odgovara. Ja sam izabrao za sebe islam i sunitsku zajednicu. Hoće li me neko za to kriviti ili kazniti zbog toga? Ono što sam htio i naumio (biti sunit), nisam smio odmah otkriti u javnosti, bojeći se posljedica i žestokih reakcija moje familije, a posebno sam se bojao mog nemilosrdnog i agresivnog brata H. H. Osim toga, bio sam tada mlad i nemoćan, ali sam uvijek mislio i sebi šaputao ovim riječima: "Jednog dana, kada postanem punoljetna osoba, ja ću moći mijenjati svoje ime, zvaću se Ali. Jednog dana ću postati pravi i iskreni sunit kako je Bog naredio. Neću tada nikog pitati. Neću se bojati nikog i pobijediću!" Nepravda komšija Komšije koje stanuju u blizini moje kuće i pripadaju sunitskoj zajednici, nisu nas voljeli niti su nas posjećivali. Nisu željeli ni da mi njih posjećujemo. Jednostavno, nisu imali nikakve odnose sa nama, zbog toga što smo mi šiitska porodica. Smatram da su nas time ugrozili i počinili veliku nepravdu, te su svjesno kršili naša ljudska prava, a nisu poštovali ni običaje u mom kraju, tj. "ponašaj se prema komšijama, kao prema najbližim i najmilijim". Osim toga, mi im nikada nismo učinili nešto nažao da bismo zauzvrat bili odbačeni. Istina je da nas nekoliko komšija koji su suniti nisu mrzili i često su nas posjećivali, ali nema njih mnogo. Uglavnom, ja im iz svega srca zahvaljujem. Što se tiče mojih zemljaka sunita, koji žive u mom gradu, blizu ili daleko, nisu me voljeli ni željeli za prijatelja. Kada bi čuli moje ime pri upoznavanju, odmah bi bježali od mene, jer bi po imenu znali da sam pripadnik šiitske zajednice. Takođe, školski drugovi suniti, nisu me voljeli kao druga, niti su se željeli družiti sa mnom. Kada god bih im se približio, bježali bi od mene vičući: - Što si se zalijepio za nas. Eno tamo tvojih šiita, neka ti oni prave društvo! Doduše, neki od njih nisu me izbjegavali, ali, nažalost, nije ih bilo mnogo. Što se tiče komšija, raje u mom kraju, te školskih prijatelja šiita, oni su me željeli za prijatelja, ali je problem bio u tome što ja, kao što sam gore naveo, nisam simpatisao pripadnike šiitske zajednice. Tako da sam bio usamljen gdje god da krenem, bez ijednog prijatelja. Zaboli me uvijek kada negdje vidim čovjeka koji ljubi, miluje i grli svoju djecu. Takve scene kod mene su izazivale bol i tugu u srcu, zbog čega često i zaplačem, jer ja nisam osjetio od malih nogu do danas ni najmanju očevu ili bratsku ljubav. Dakle, ja sam za svojih trideset i tri godine naučio puno toga, znao bih odgovoriti na svako pitanje o bilo kojoj temi. Vi, poštovani čitaoci, možete me pitati šta god da želite znati, ali me samo nemojte pitati za očevu i bratsku ljubav, jer ja zaista ne znam šta je to. Vjerovali ili ne, otkako sam saznao za sebe, nisu me nikada zagrlili niti poljubili. Ja sam to uvijek želio od njih, pogotovo kada sam bio mali, ali sada znam da u grudima mog oca i moje braće ne postoji srce, nego tvrdi kamen. Unutar moga oca i moje braće ne postoji ono što postoji u svakom živom biću. Čak i životinja zna za milost i ljubav. To se vidi kada životinja pazi i brani svoje mladunče, liže ih stalno da bi bili čist, igrajući se sa njima da bi bili veseli, tragajući za hranom, hodajući čak i po pedeset kilometara samo da njihovi mladunci ne bi bili gladni. Međutim, moj otac i braća nisu mi pružili ono što i životinja pruža mladunčetu i ono što mi je bilo neophodno od njih, kao što svakom djetetu treba od njegovih roditelja - nježnost, milost i ljubav. Sve što sam dobio od njih bili su bol i tuga. A ono što sam naučio od njih je bilo samo mržnja prema svakom, nepoštenje, nasilje, kao i teror i velika želja za osvetom prema bilo kome... Teror i nepravda mog brata H. H. Bolna tačka, tragedija i glavni razlog zbog kojeg sam od nevine osobe postao nemilostivi terorista i ljubokrvac bila je nepravda i teror moga brata H. H. prema meni i mojim sestrama, te nepravda i kršenje ljudskih prava koje sam doživljavao od strane vlasti Bahreina. Dakle, kada se oženio moj brat I. H., bili smo ja, moje sestre i moj brat H. H. prisiljeni da napustimo dom u kojem sada živi moj brat I. H. sa svojom suprugom i djecom. Odnosno, po prijedlogu mog očuha, moja majka nas je odvela da živimo zajedno sa njom u očuhovoj kući. Izgleda da je moj brat H. H. svojim ponašanjem prema meni i mojim sestrama - svjesno ili nesvjesno - odlučio da slijedi oca i brata I. H. i da preuzme ulogu u terorisanju. Počeo nas je maltretirati i udarati, s razlogom ili bez razloga. Bili smo u njegovoj milosti i nemilosti. No, to zavisi od njegovog raspoloženja. Osim toga, on je bio član bodibilding kluba, te je bio među najboljima u dizanju tegova. Trebao je isprobati jačinu svojih mišića nad nekim, a nažalost, mi smo bili te žrtve. Nama je u kući postavio neka pravila i disciplinu, koja nije ličila ni na šta drugo, osim na najstroža zatvorska pravila i disciplinu. Ponašao se prema nama kao ljutiti stražar prema zatvoreniku. Uvijek nas je tukao, bili smo mu kao sluge, koje mu stalno masiraju leđa i sijeku nokte. Priča o mom bratu H. H. nastavlja se kasnije... U međuvremenu, počeo sam potajno posjećivati sunitske džamije. Tamo sam, nakon nebrojeno mnogo posjeta, naučio obavljati islamske obrede na sunitski način, kao što su namaz, ezan itd. U tim džamijama sam se upoznao sa selefistima i vehabistima. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.