U mreži zla (19)

Sudski tumač Kasim Spahić iz Zenice prevodio sa arapskog jezika falsifikovane dokumente na osnovu kojih su kasnije mudžahedini masovno primani u državljanstvo BiH

Jednom prilikom, 1995. godine obratio sam se pomenutom sudskom tumaču Spahić Kasimu u Zenici. Ja sam mu dao neke svoje dokumente da bi ih preveo sa arapskog na lokalni jezik. Dan ili dva kasnije vratio sam se kod njega da bih uzeo svoja dokumenta i prevod. Tada sam kratko razgovarao s njim, što bih, ovom prilikom, želio prenijeti čitaocima.

Dakle, on mi je dao moja dokumenta sa prevodom, nasmiješio se, a zatim mi rekao: "Ti si prvi Arap koji je došao kod mene da mu prevedem dokumenta i da su mu svi dokumenti ispravni. Prije tebe mnogi Arapi su dolazili kod mene, pa sam im prevodio dokumenta, ali su ta dokumenta, očigledno, nestručno falsifikovana, pa čak sam vidio dosta njihovih pasoša koji su ručno ispunjeni. Svako bi mogao otkriti da ti dokumenti nisu ispravni i da nisu ni dobro falsifikovani." Ja sam ga začuđeno upitao: "Ako si znao da su ta njihova dokumenta bila falsifikovana, zašto nisi odbio da im to prevodiš?"

On je sa laganim osmijehom jednostavno odgovorio: "Ja nisam nadležan za otkrivanje i prijavljivanje osoba koje posjeduju falsifikovane dokumente. Za takve poslove ima nadležna institucija, koja se bavi takvom problematikom. Neka vode brigu o tome. Ja sam samo sudski tumač za arapski jezik, a moja nadležnost je samo da prevodim dokumenta zainteresovanih sa arapskog na bosanski jezik. Da li su ti dokumenti bili ispravni ili ne, nije moja briga. Moje je samo da utvrđujem da prevod tih dokumenata, koje sam napisao, odgovara svom izvorniku koji je sastavljen na arapskom jeziku..." Original falsifikata Međutim, ja se potpuno slažem sa gospodinom Spahićem da mu je nadležnost prevoditi dokumente sa arapskog na lokalni jezik, da njegov rad, odnosno prevođenje dokumenata, čisto odgovara svom originalu, što sam se lično uvjerio, ali i smatram da je, nesavjesno, počinio nemalu grešku, jer nije trebao prevoditi takva dokumenta, za koja se sam uvjerio da su bila falsifikovana.

On je time, opet kažem nesavjesno, dao svoje učešće u olakšavanju nezakonitih radnji zbog kojih su strani mudžahedini uspjeli dobiti državljanstvo BiH, jer ti isti mudžahedini, kad su poslali molbu nadležnim institucijama za državljanstvo, dostavili su svoje neispravne dokumente, ali i prevod koji je urađen kod pomenutog sudskog tumača. Moja je lična pretpostavka da nadležne osobe, tokom razmatranja takvih molbi, nisu čitale originalne dokumente koji su napisani na arapskom jeziku i da im je bilo dovoljno pročitati prevode, koji su ovjereni pečatom i potpisani od strane Spahić Kasima, pečat i potpis koji faktički potvrđuje da su originalni izvornici ispravni, tako da su te molbe bile pozitivno riješene, na osnovu čega su dobijali državljanstvo BiH ljudi koji ga nimalo ne zaslužuju. U svakom slučaju i uz dužno poštovanje prema gospodinu Spahić Kasimu, smatram da je pogriješio kada mi je rekao da on nije nadležan da otkriva, a potom prijavi osobe koje posjeduju lažne dokumente. Istina da to nije njegova dužnost, niti je dužan da on lično preduzima mjere protiv takvih osoba, ali jest dužan da prijavi takve slučajeve nadležnim organima, koji bi preduzeli odgovarajuće mjere, da ne bi bila ugrožena sigurnost u ovoj društvenoj zajednici.

Zloupotreba zakona Smatram da sve državne institucije moraju biti povezane i mora postojati između njih saradnja u svakom smislu, da bi ista država mogla sigurnim i stabilnim koracima ići ka boljitku, a bez saradnje državnih institucija, nema sistema vladavine, a nepostojanje sistema vladavine znači nepostojanje te države. Takođe smatram da je svaki građanin dužan, koliko je u njegovoj moći, da postane koristan član zajednice kojoj pripada, odnosno da je štiti od zla, te da u slučaju kada bi saznao za osobu ili osobe bave nezakonitim aktivnostima ili ilegalnim poslovima, da ih odmah prijavi. Ja zaista ne mogu zamisliti da postoji razumna i normalna osoba koja ne želi svom narodu dobrobit i napredak u svakom smislu. To bi se, po mom mišljenju, odnosilo na svakog građanina koji ne želi pružiti saradnju istražnim organima zemlje kojoj pripada. Dakle, nije isključeno da će se neki od nadležnih osoba u vlasti BiH suprotstaviti i opovrgnuti ovaj moj navod. U slučaju kad bi se to dogodilo i kada bi predstavnici međunarodne zajednice zahtijevali više informacija o tom pitanju, ja bih predložio i smatrao neophodno, kao jedan dio istraživanja, da se nađu u arhivi nadležne institucije i po mogućnosti pregledaju originalni dokumenti koji su napisani na arapskom jeziku i koji su dostavljeni u molbama za dobijanje državljanstva BiH, koje su podnosili strani mudžahedini u toku rata, ali i poslije toga do 1997. godine, na osnovu kojih su i dobili državljanstvo.

No, takođe je neophodno i pregledati i provjeriti originalne dokumente, koji su dostavljeni uz molbe za dobijanje državljanstva, koje su podnesene od strane mudžahedina kojima je kasnije oduzeto državljanstvo, te istražiti razloge zbog čega su oduzeta državljanstva. U slučaju kad bi ovaj moj prijedlog bio prihvaćen, ja bih sa punom odgovornošću, unaprijed garantovao, da će se u tim molbama naći mnogi falsifikovani dokumenti, to što bi konačno utemeljilo i dokazalo sve gore navedeno. "Humanitarac" sa puškom Ja bih sa velikim zadovoljstvom dao svoje učešće, ako bude trebalo, u čitanju tih dokumenata. U slučaju kad bi došlo do nestanka tih dokumenata iz arhiva, a posebno dokumenata koji pripadaju onima kojima su državljanstva oduzeta, tada bih ja smatrao da su ta dokumenta uklonjena s namjerom da ne budu provjerena i pročitana, to što bi moglo još čvršće potvrditi moj navod o tome. Ovom prilikom i uz malu šalu, spomenuo bih i slučaj Bahreinca Nasera el-Fudale, koji je 1995. godine došao u BiH kao humanitarac, ali je tokom čitave svoje posjete boravio u Zubejrovoj jedinici i učestvovao u ratu u Muderisovoj brigadi kod Konjica. Zanimljivo je što je tokom te kratke posjete BiH, koja je trajala oko mjesec dana, malo više ili malo manje, uspio dobiti ili možda kupiti državljanstvo BiH (?). Kada sam pregledao taj pasoš, upitao sam ga: "Što će tebi taj bosanski pasoš? Zbog njega možeš imati samo glavobolje. Budi pažljiv, ti dobro znaš da zakon u Bahreinu ne dozvoljava imati dva državljanstva.

U slučaju da za to saznaju u Bahreinu, imaćeš bolnu zabavu sa zakonom." On se nasmijao, a zatim rekao: "A zašto ga ne bih imao kada mi je pružena prilika da ga imam? Ljudi traže državljanstvo bilo koje, čekaju godinama da bi ga dobili, a ne može ga svako dobiti". Islamske knjige Dakle, ja tvrdim da su strani mudžahedini u toku, a i poslije rata dobijali državljanstvo za novac, i nije bilo toliko važno da li su njihova dokumenta, koja su dostavljana u molbama za državljanstva, ispravna ili neispravna, te da je bilo važno samo da isplaćeni novac nije falsifikovan.

Da bi ova moja tvrdnja bila utemeljena, predlažem za svjedoke domaće ljude, sudskog tumača za arapski jezik Spahić Kasima, koji će, nadam se, potvrditi postojanje pomenutog razgovora sa njim, kao i gospođu Aldijanu, koja je bila, možda i sada, zadužena u nadležnoj instituciji za razmatranje podnesenih molbi za državljanstvo BiH. Od stranih mudžahedina predlažem za svjedoke kao prvog, pomenutog Bahreinca Nasera el-Fudalu, koji će, sa željom ili bez nje, morati potvrditi istinitost mojih navoda u vezi s njim, te ispričati kako je mogao tokom svoje kratke i jedine posjete BiH dobiti državljanstvo; zatim su tu Egipćani Ebu Džafer el-Misrij, Abid eš-Šargij, Abdullah Banjra i Ahmed Zuhairi. Napominjem da svaki strani mudžahedin koji je bio prisutan u tom periodu može nešto reći o tome. Ljudi koji su vodili ovu zemlju u toku, a i poslije rata omogućili su pripadnicima Odreda "El-Mudžahedin" da prošire među bošnjačkim narodom, a posebno među mlađom populacijom, svoje bolesno mišljenje i terorističko obrazovanje putem štampanja i besplatnog dijeljenja razne literature koja je nazvana islamske knjige.

Širenje vehabizma Preko takvih knjiga mudžahedini su pozivali bošnjačko stanovništvo da usvoji i uvaži vehabijski-selefijski mezheb, dajući im utisak da oni ne mogu biti pravi i iskreni muslimani dok ne prihvate taj mezheb, koji se ni u kakvom smislu ne uklapa u mentalitet i običaje muslimanskog naroda sa ovih prostora. Putem takvih, navodno, islamskih knjiga proširili su mržnju i nepodnošljivost, kao i neprijateljska osjećanja. Smatram da su nadležne osobe počinile katastrofalne greške kada su odobrile mudžahedinima da učestvuju u islamskom obrazovanju bošnjačkog naroda. Putem izdavanja knjiga u kojima su pisali indirektnim načinom da islam podržava nasilje nad nemuslimanskim osobama, putem onoga što je nazvano sveti rat ili džihad na Alahovom putu, opisali su da islam propovijeda svojim pripadnicima da vole i mrze samo na osnovu vjere, odnosno da pokažu ljubav prema muslimanima, a mržnju prema onima koji nisu muslimani, da islam zabranjuje saradnju i sporazum na bilo kakav način sa nemuslimanima, pa čak ni prijateljska druženja. Tim su knjigama opisali i dali čitaocima utisak da su islam i muslimani u ovo doba žestoko napadnuti specijalnim misijama u svakom smislu od strane hrišćana i Jevreja, sa ranije zacrtanim ciljem da islamska vjera bude uklonjena sa čitave Zemlje.

Vjerski rat - džihad Takve knjige bi mogle stvoriti u mnogim muslimanima neprijateljstvo i odbojnost prema pripadnicima drugih vjerskih zajednica i napade na njih, uz pogrešno mišljenje da su takvi napadi u samoodbrani. Ovaj navod potvrđuje nekoliko zabilježenih slučajeva koji su se dogodili na ovim prostorima, u kojima se vidjelo kako osobe koje pripadaju islamskoj vjeri napadaju i gase živote nedužnih građana bez ikakvih razloga, samo što ti građani pripadaju drugim vjerskim zajednicama.

Takođe, istinitost moga navoda mogla bi se dokazati i na osnovu više knjiga objavljenih na ovim prostorima, čiji je autor Imad el-Misrij od svog dolaska u BiH, 1992. godine, bio povezan sa "Al-Kaidom", a bio je i jedan od vođa mudžahedinskih snaga u BiH tokom cijelog rata, da bi poslije rata bio jedan od rukovodilaca zajednice Bočinja, sve do njegovog hapšenja. Najveći dokaz koji posjedujem i koji bi mogao konačno da potvrdi sve navedeno je jedna knjižica koju je napisao gore pomenuti Imad.

Ta knjiga otvoreno govori o nekoj specijalnoj misiji koja je pokrenuta od strane hrišćana i Jevreja, protiv islama, s ciljem da ga uništi. Ta knjiga faktički poziva sve muslimane sa ovih prostora, nakon što im je dala utisak da su napadnuti, da se brane svim mogućim sredstvima i da krenu u kontranapade.

Ona ih poziva da se, navodno probude iz dugog sna, i da budu svjesni šta se planira protiv islama, te da se protiv napadača objavi sveti rat (džihad), da su dužni to učiniti, te da će ih Alah nagraditi dženetom (rajem) ako to budu uradili.

(Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.