U mreži zla (18)

Dvojica pripadnika SIPA-e ispitivali su me u Zenici, 2005. godine, o umiješanosti Ahmeda Zuharija u ubistvo američkog državljanina 1995. godine, ali im ništa nisam rekao pošto sam izjavu o tome već dao istražiocima FBI-ja

Kada se vidjelo da je rat u BiH pred svojim krajem, tako su se mnogi strani mudžahedini pripremali da napuste ovu zemlju, što se nije svidjelo Ahmedu Zuhairiju. On je lično razgovarao sa mnogima od njih, pokušavajući ih ubijediti da ne trebaju napuštati BiH, te da se uključe u njegovu grupu, tvrdeći da rat protiv islama na ovim prostorima nije završen, nego je tek počeo. Ali, on je i meni ponudio, obrativši mi se ovim riječima: "Mi ne bismo trebali da napustimo Bosnu. Završetak sukoba sa četnicima i ustašama nije završetak rata. Rat je tek počeo. Ne bi bilo dobro da Amerikanci dođu ovamo, a mi da odemo. To bi bio čist gubitak za islam i muslimane. Mi ćemo se boriti protiv njih i loviti ih pojedinačno. To bi ih više boljelo nego da ih gađaš bombama..." U 1995. godini se dogodilo ubistvo jednog državljanina SAD u Tuzli ili u njenoj okolini. Lokalna policija je sumnjala u Ahmeda Zuhairija i njegovu grupu, da su umiješani u to ubistvo. Zbog toga je uhvatila jednog od pripadnika iste grupe, a to je bio Saudijac Ebu Hišama, što znači, barem za mene, da je policija posjedovala manje ili više dokaza o njegovoj umiješanosti. Zanimljivo je što je policija nakon 3-4 mjeseca oslobodila Ebu Hišama. Još je zanimljivije što nisu uhapsili Ahmeda Zuhairija, mada oni tvrde da je Zuhairi u tom periodu koristio vozilo ubijenog Amerikanca, s obzirom na to što se Zuhairi, pred njihovim očima, slobodno kretao po BiH. Policija znala za zločin Ovom prilikom bih spomenuo samo jedan dio mog razgovora sa dvojicom pripadnika obavještajne službe BiH (SIPA), koji se dogodio u prostorijama MUP-a Zenica, dana 12. januara 2005. godine. Nadam se da pomenuta dvojica obavještajaca neće negirati postojanje takvog razgovora, što nije isključeno da se dogodi, zbog nekih razloga koji će biti spomenuti kasnije. Inače, taj naš razgovor nije bio ni od kakve koristi, niti sam prihvatio da im odgovaram na postavljena pitanja, osim nešto sasvim malo, zato što sam više puta ranije razgovarao sa njihovim kolegama i opširnije odgovorio na ista postavljena pitanja, a na osnovu dobijenih informacija nisu preduzeli ništa, tako da sam smatrao posjetu dvojice pomenutih obavještajaca neozbiljnom i da je razgovor sa njima samo gubljenje vremena. Međutim, oni su zatražili od mene da im govorim o povezanosti Ahmeda Zuhairija sa pomenutim ubistvom Amerikanca. Na to sam im odgovorio: "Ja ne bih sa vama govorio o tome. Već sam o tome razgovarao sa istražiocima FBI-ja i samo sa njima bih razgovarao o tome..." Takođe sam im rekao, pokazujući svoje nezadovoljstvo: "Vi ste 1995. godine znali za taj zločin, kao i za osobe koje su ga počinile, a niste ih htjeli uhapsiti." Ja sam im postavio sljedeće pitanje, pokušavajući im dokazati da njihove kolege u to vrijeme nisu bile zainteresovane za hapšenje počinilaca: "Vi ste 1995. godine uhapsili Ebu Hišama zbog sumnje da je umiješan u to ubistvo. Bio je u pritvoru tri ili četiri mjeseca u Tuzli, zatim ste ga pustili. Pa zašto ste ga oslobodili?" Ubica pušten na slobodu Očekivao sam da kažu da je Hišam oslobođen zbog nepostojanja dokaza o njegovoj umiješanosti, ali sam bio veoma iznenađen, jer je njihov odgovor potvrdio da su bili upoznati ko je počinio taj zločin. Jedan od njih mi je ponudio neprihvatljiv, odgovor: "Bio je oslobođen, zato što je izjavio da je Ahmed Zuhairi ubio tog Amerikanca." Ja sam sa osmijehom upitao: "Zašto onda niste uhapsili Ahmeda Zuhairija?" On mi je odgovorio, misleći najvjerovatnije da ja ništa ne znam ili da sam glupan, vanzemaljac koji je pao sa Marsa: "Zato što je u tom periodu bio u bjekstvu." Taj njegov odgovor me je razočarao. Smatrao sam da je pokušao prikriti istinu ili me napraviti budalom. Ja sam mu odlučno rekao: "To nije tačno. Ahmed Zuhairi se u tom periodu kretao slobodno po Bosni i sa mnom lično se družio!" On je lukavo popravio svoju grešku, rekavši: "O, jest. Tačno je. On je pobjegao kasnije." Međutim, oni ipak nisu mogli dati pravi odgovor na postavljena pitanja, niti su mogli dati prihvatljivo obrazloženje za oslobađanje Ebu Hišama iz pritvora, kao ni za nehapšenje Ahmeda Zuhairija, za koga su posjedovali dokaze, kao i izjave Ebu Hišama o njegovoj umiješanosti u isto ubistvo, mada su ga, jednostavno, mogli uhapsiti. Takođe nije tačno da je Ahmed Zuhairi kasnije pobjegao, već su ga uhapsili pripadnici HVO-a u Vitezu zbog nečeg sasvim drugog, što znači i da su tadašnje vlasti BiH mogle doći do njega, a zatim ga osuditi za ubistvo tog Amerikanca. Nevolja je što su ga zajedno sa čelnicima VSK-a oslobodili od daljeg izdržavanja zatvorske kazne u mostarskom zatvoru, spasivši ga od tri i po godine, ostatka od ukupne kazne u trajanju od pet godina (?). Kradljivci automobila Jedan od dvojice obavještajaca me je upitao: "Zar vi ne mislite da je bilo glupo od Ahmeda Zuhairija da ubije tog Amerikanca, a zatim da koristi njegovo vozilo?" Meni zaista nije bilo jasno šta je htio da postigne tim čudnim pitanjem, ali sam mu ipak uzvratio istom mjerom, odnosno čudnim odgovorom: "Zato što mu je vaša tadašnja vlada dala povoda, odnosno mogli su ga uhapsiti, a nisu to učinili. Kada je vidio da ga niko ništa ne pita, on se oslobodio i ohrabrio da koristi vozilo ubijenog Amerikanca." Pošteno govoreći, znao sam kroz razgovor sa Ahmedom Zuhairijem da su on i njegova grupa ubili jednog Amerikanca kod Tuzle 1995. godine, ali nisam znao da su mu uzeli i automobil. Ja sam za postojanje tog vozila saznao tek 16. juna 2003. godine, kroz informativni razgovor sa istražiocima američkog FBI-ja. Ovom prilikom bih spomenuo i automobile koje sam lično vidio da su Ahmed Zuhairi i njegova grupa posjedovali, a to su bila dva vozila "golf dvojka", sa dvoje vrata, jedan "golf dvojka" sa četvoro vrata, jedan džip tipa "tojota" sa dvoje vrata, kraći "nisan patrol" (džip) sa dvoje vrata, četiri džipa tipa "nisan patrol" sa četvoro vrata, jedan kombi i jedno vozilo tipa "pik-ap" sa dvoje vrata, jedan kombi i jedno vozilo tipa "pik-ap" sa dvoje vrata. Omogućen bijeg iz BiH U jesen 1997. godine, i prije mog hapšenja, Ahmed Zuhairi je pod vrlo čudnim okolnostima nestao sa ovih prostora, odnosno napustio je BiH, ostavljajući iza sebe, kako svoju porodicu i ukradene automobile, tako i svoju kriminalnu grupu. Tek nakon mog hapšenja i kroz prokleto ispitivanje i testiranje, saznao sam da je Ahmed Zuhairi upravo pobjegao iz BiH, jer je posjedovao informacije da je policija dobila zeleno svjetlo da ga liši slobode. Tokom 2004. godine, objavili su mediji, komentarišući krivično djelo za koje sam i ja optužen, kao i čudne okolnosti pod kojima je Ahmed Zuhairi napustio BiH. "Organizator ovog terorističkog čina Ahmed Zuhairi (Ebu Handala) uspio je pobjeći iz BiH i sudilo mu se u odsustvu. Kako je kasnije za naš list kazao njegov punac iz naselja Željezno Polje, 'U kuću su došli policajci i upozorili ga da bježi, jer će biti uhapšen. Sutra su došli drugi policajci da ga uhapse, kad je on već napustio Bosnu', objasnio je punac. Četiri godine kasnije, neposredno nakon terorističkih napada na SAD, objavljena je vijest da je Ahmed Zuhairi uhapšen u Kataru, pod sumnjom da je učestvovao u terorističkim akcijama Bin Ladenove 'Al-Kaide'." Pasoš sa ljiljanom Tadašnje vlasti BiH tokom, a i poslije rata, omogućile su nemalom broju stranih mudžahedina dobijanje državljanstva BiH pod vrlo čudnim, nejasnim i nezakonitim okolnostima, što znači da im je ista vlada omogućila stalni boravak u BiH, da bi isti dobro učvrstili svoje korijenje na ovim prostorima pod maskom nevinih i regularnih građana BiH, zažmirivši nad tim da su ti mudžahedini neregularnim putem ulazili i boravili u BiH tokom cijelog rata i da njihovo uključenje u Armiju BiH nije bilo zakonito. To za mene znači da tadašnja vlada nije željela odlazak stranih mudžahedina iz zemlje ni poslije rata, olakšavajući im svima proceduru za dobijanje pasoša sa ljiljanom (državljanstvo), mada je očigledno da većina tih mudžahedina nije posjedovala ispravne lične dokumente. Ja se pitam da li je tadašnja vlada htjela, poklanjanjem državljanstva mudžahedinima, da im pokaže svoje zadovoljstvo i zahvalnost što su ilegalno ulazili i boravili u BiH tokom rata, i što su ilegalno bili uključeni u Armiju BiH, ili je možda u pitanju nešto sasvim drugo? Uoči i poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, pričalo se među stranim mudžahedinima kako tadašnja vlada BiH za 1.111 njemačkih maraka izdaje svim zainteresovanim mudžahedinima državljanstvo, bez obzira na ispravnost neophodnih dokumenata koji bi trebali biti dostavljeni uz podneseni zahtjev za državljanstvo. Takođe se pričalo da mudžahedini koji su učestvovali u ratu na ovim prostorima imaju veću prednost za dobijanje državljanstva BiH. Zbog toga su se mnogi mudžahedini u tom periodu obratili nadležnim institucijama, zahtijevajući da im izdaju dokument u kom se potvrđuje njihova pripadnost Armiji BiH i učešće u ratu, što su bez teškoća dobijali. Lažni podaci U tom periodu, kada su se strani mudžahedini uvjerili da je državljanstvo BiH na tržištu (?) tada su, iz meni nepoznatih izvora, nabavili neispunjene strane pasoše, rodne listove, školske diplome itd., zatim su ih ispunjavali lažnim podacima koji su im odgovarali, kao npr. puno ime i prezime, mjesto i datum rođenja itd. Nakon toga su se obratili stalnom sudskom tumaču za arapski jezik u Zenici, gospodinu Kasimu Spahiću, koji im je prevodio pomenute falsifikovane dokumente sa arapskog na lokalni jezik. Prevodi pomenutih lažnih dokumenata su bili ovjereni potpisom i pečatom pomenutog stalnog sudskog tumača. Kada bi Spahić Kasim prevodio takve dokumente, on bi ispod prevoda naveo: "Potvrđujem da ovaj prijevod odgovara svom originalu koji je sastavljen na arapskom jeziku." Nakon toga, zainteresovani mudžahedini bi poslali zahtjev za dobijanje državljanstva BiH, u kojem su dostavljali pomenute lažne dokumente i njihov prevod na lokalni jezik, nadležnoj instituciji putem MUP-a u Zenici, gdje su platili zatraženu cijenu od 1.111 njemačkih maraka. Poslije otprilike tridesetak dana, malo manje ili više, zainteresovani su dobijali pozitivan odgovor, odnosno državljanstva i pasoše BiH, u kojima su napisani netačni podaci, a ti pasoši su tretirani kao da su ispravni i regularni. Dakle, na ovaj način mnogi od stranih mudžahedina, među kojima i teroristi koji su povezani sa terorističkim mrežama, bjegunci iz zemalja u kojima su počinili krivična djela, uspjeli su promijeniti svoj identitet, zahvaljujući, naravno, tadašnjoj vlasti BiH. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.