U mreži zla (17)

Dvojici Turaka, Kemalu i Handali, general Sakib Mahmuljin dao odobrenje da na Vlašiću uspostave nelegalnu trgovinu sa srpskom stranom, a zauzvrat je od svake ture švercovane robe dobijao određenu sumu novca

Poslije napada na Vozuću postao sam vrlo dobar sa Seadom Rekićem. Više puta sam ga posjećivao u kampu u kojem je bila smještena njegova jedinica, na Humu kod Kaknja, gdje mi je pokazao neka borbena sredstva koja je posjedovao, poput OSE "99 mm" sa laserskom optikom, koja se upotrebljava sa ramena poput RPG-a. Takođe mi je pokazao neka školska vojna sredstva, koja se koriste tokom stručne vojne obuke. Da bi stvar bila još jasnija ili možda nejasnija, pomenuo bih i sljedeće: kada su Rekić i njegova jedinica napustili Hum kod Kaknja i smjestili se u nekoj kasarni u Zenici, tada sam nekoliko puta posjetio Rekića u istoj kasarni. U jednoj od tih posjeta je bio i Ahmed Zuhairi, gdje smo se nas trojica sastali u odvojenoj prostoriji. Ahmed je upitao Rekića da li posjeduje mehaničke vremenske satove. Rekić je, hvaleći se, pokazao nekoliko vrsta takvih sredstava, koja se koriste za aktiviranje eksplozivne naprave, među kojima je jedan, kaže Rekić, nov i savršen. Još nisam zaboravio da nam se pred odlazak obratio ovim riječima: "Molim vas, momci, ni sa kim ne smijete govoriti da sam vam pokazao ova sredstva. To mora ostati tajna među nama. Ja da nisam imao povjerenja u vas, ne bih vam pokazao ova sredstva!!!" Skrivena istina Smatram da je pomenuti major time odao i otkrio veoma osjetljivu i povjerljivu vojnu informaciju, što nije smio učiniti. Nije isključeno da će pomenuti Mahmuljin, Rekić i Osman (policijski funkcioner MUP Zenica pr.a.) energično opovrgnuti moj navod o njima. Zbog tog predlažem za svjedoka, od domaćih, Rekićevog zamjenika, Dževada, kao i gospođu Zumru, smatrajući da pomenuti mogu reći nešto i o postojanju veze navedene trojke sa mudžahedinima, posebno sa Ebu ez-Zubejrom i Abidom. Od stranih mudžahedina koji su bili prisutni u toku priprema za napad na Vozuću ili koji su učestvovali u istom napadu predlažem za svjedoke: Ahmeda Zuhairija, Ebu ez-Zubejra, Abida eš-Šergija, Rašida eš-Šergija, Ibrahima Budžirij, Sakr el-Džihada i Ebu Alija. Istina je da neće biti jednostavno doći do pomenutih svjedoka i uzeti njihove izjave, jer većina njih nije nastanjena na ovim prostorima, ali trebamo shvatiti da se mora naveliko truditi i opširnije istraživati ako želimo saznati pravu istinu i šta se upravo dešavalo oko nas. Najavljujem da sam potpuno spreman da pomognem u tome i mislim da bih mogao saznati mjesta na kojima se nalaze. Smatram da je neophodno rasvijetliti i identifikovati vrstu veze koja je postojala između pomenute trojice sa mudžahedinima jer bi se na taj način mogao konačno potvrditi i utemeljiti moj navod o postojanju veze između tadašnjih vlasti BiH i stranih mudžahedina. Ako je svijet uistinu zainteresovan da zna za to. Šverc na Vlašiću Ranije sam spomenuo da su 1993. godine u BiH stigla dvojica Turaka, to su Kemal et-Turkij, zvani Kemo i Handala et-Turkij sa još nekoliko njihovih zemljaka, te da su u tom periodu bili smješteni u nekoj muzičkoj školi u Zenici. Učestvovali su u ratu u okviru Armije BiH pod komandom Trećeg korpusa. Takođe sam spomenuo da su bili u dobrim odnosima i redovnim kontaktima sa stranim mudžahedinima iz Odreda "El-mudžahedin". Kako su mi lično potvrdili Kemal i Handala, došli su u BiH sa namjerom da pruže pomoć i zaštite napadnuti bošnjački narod od kandži hrišćanskih agresora. Problem je u tome što su njihovi nezakoniti poslovi kojim su se bavili na ovim prostorima dokazali suprotno od onoga što su govorili i otkrili njihovu pravu namjeru od dolaska u BiH. Drugačije rečeno, oni su zloupotrijebili tadašnju katastrofalnu materijalnu krizu i manjak hrane, zbog čega su se dobro namučili i napatili stanovnici ovih prostora. Oni su, na veliku štetu ove zemlje i ovog naroda, zaradili ogromnu količinu novca, putem šverca sa srpskim snagama koje su u tom periodu bile smještene na Vlašiću, to što nikada ne bi mogli zaraditi da nije bilo rata, što znači da im je bio od velike koristi i odgovarao rat, njegove posljedice i sve muke koje su doživljavali stanovnici ovih prostora u to vrijeme. Dakle, Kemal i Handala, koji su bili u dobrim odnosima sa generalom Sakibom Mahmuljinom, organizovali su jednu kriminalnu grupu koja se počela baviti pomenutim ilegalnim poslom. Ta grupa je uz pomoć nekoliko domaćih osoba uspostavila trgovinski kontakt sa srpskim vojnicima na Vlašiću. Oni su više puta kamionom išli ka Vlašiću, uz prisustvo domaćih pomagača, gdje su kupovali od srpskih vojnika ogromne količine raznih vrsta cigareta, odnosno onoliko koliko je moglo stati u kamion. Kemal i Handala Pričalo se među mudžahedinima da su Kemal i Handal plaćali za svaku kutiju cigareta po 0,8, 1,5 i dvije njemačke marke, to je zavisilo od vrste cigareta. Nakon toga, ta roba je prodavana bošnjačkom stanovništvu na teritoriji koja je bila pod kontrolom Armije BiH. Cijena maloprodaje se kretala od 5,1 do 15 njemačkih maraka za jednu kutiju cigareta, dok je u veleprodaji (po kartonima) cijena bila nešto malo niža. Zbog toga su mnogi bošnjački trgovci kupovali na veliko robu od pomenute kriminalne grupe, jer su ti trgovci imali dobru zaradu, dok je pomenuta kriminalna grupa imala ogromnu zaradu, koja se kretala u milionima njemačkih maraka. Zar to nije bilo na štetu stanovnika ovih prostora. Da li iko može reći i, poslije toga, da su strani mudžahedini dobri ljudi i da je cilj njihovog dolaska u BiH tokom rata bio ljudski i human? Pričalo se među skoro svim stranim mudžahedinima koji su bili prisutni u tom periodu kako su Kemal i Handala imali pismeno odobrenje od generala Sakiba Mahmuljina za pomenuti šverc. Zbog toga policija, koja je bila zadužena da hvata te trgovce, nije mogla spriječiti nezakonito švercovanje pomenute grupe, jer je iza nje stajao pomenuti general (?). Turska kriminalna grupa Napominjem da je u tom periodu policija bila raspoređena na više mjesta, pa čak i na Vlašiću, ne mnogo daleko od srpskih linija, da bi spriječila takav šverc, a u toj akciji je učestvovala i Mahmuljinova Vojna policija (?). Pričalo se među mudžahedinima kako su Kemal i Handala imali dobru vezu sa Mahmuljinom, što bi moglo potvrditi to što su pomenuta dvojica bila uključena u njegov korpus. Takođe se pričalo da su ta dvojica Turaka imala više sastanaka sa Sakibom u njegovom štabu. U tom periodu se pojavila među mudžahedinima nepotvrđena informacija da je Mahmuljin dao Kemalu i Handalu odobrenje za šverc cigaretama, a zauzvrat je dobijao za svaku prevezenu turu određeni dio novca. No, ja nemam na osnovu čega tvrditi da je ta informacija istinita, ali ne bi trebalo da ta mogućnost bude isključena i smatram neophodnim da se pokrene istraga koja bi otkrila pravu istinu. No, ako zaista general Mahmuljin nije bio povezan sa pomenutom turskom kriminalnom grupom, ako kažemo da im nije odobrio takvu ilegalnu trgovinu, zašto onda nije preduzimao određene mjere da bi zaustavio tu grupu i njeno nezakonito trgovanje sa Srbima na Vlašiću, s obzirom na to da je bio dužan da to učini? Zašto i kako je mogla ta grupa bez imalo kontrole prolaziti kroz sve policijske punktove putujući za Vlašić i nazad sa natovarenim kamionom cigareta, a u isto vrijeme drugi građani to nisu mogli učiniti, i bivali su odmah zaustavljeni u slučaju kada bi se kod njih našle dvije-tri šteke cigareta, ili da kažemo karton ili dva? Pod zaštitom Ejuba Ganića Predlažem za svjedoke, za koje smatram da bi mogli reći o ovom i koje smatram neophodnim da se saslušaju o tome, a to su Ramadan es-Surij, Ebu el-Hasan el-Mekkij, Abid eš-Šergij, Rašid eš-Šergij i A. F. i E. H. Od domaćih ljudi predlažem za svjedoke majora Esada Rekića, jer je u tom periodu bio blizak generalu Mahmuljinu, što znači, barem za mene, da je upoznat sa ovim pitanjem. Takođe smatram za vrlo važno, naći i saslušati građanina FBiH Faika, kojeg sam ranije spomenuo da je bio komandir čete u Karauli 1992. godine, jer ista osoba je bila direktno uključena u društvo Kemala i Handale, i boravila sa njima u muzičkoj školi u Zenici, što za mene znači da je detaljno upoznata i sa nezakonitim aktivnostima pomenute turske grupe. Spomenuo sam da su 1995. pripadnici HVO-a uhvatili Ahmeda Zuhairija (Ebu-Handala) u Vitezu, da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i da je od pomenute kazne odležao samo 1,5 godina u KPZ-u Mostar. Takođe sam spomenuo da je saudijska humanitarna organizacija VSK odigrala značajnu ulogu. Spomenuta dvojica svjedoka u inicijalima mogli bi odvesti do dvojice Turaka, Kemala i Handale. Osim toga, oni su dobro upoznati sa ovim pitanjem. Zbog toga i radi njihove lične sigurnosti odlučio sam da ne spominjem imena, smatrajući da trebaju biti zaštićeni svjedoci njegovom oslobađanju od daljeg izdržavanja kazne, uz punu pomoć Ejuba Ganića. Lov na strane državljane Govorio sam da su, na dan njegovog oslobođenja, Ahmeda Zuhairija pred kapijom mostarskog zatvora dočekala dvojica ili trojica čelnika VSK-a, ali i neka domaća visoka ličnost u tadašnjoj vlasti BiH. Da bi se moglo saznati ko je bila ta visoka ličnost koja je u ime tadašnje vlasti BiH dočekala Handalu, predlažem za svjedoke Ahmeda Zuhairija, odnosno da se diplomatskim putem zatraži od SAD njegovo pismeno svjedočenje, direktora mostarske kancelarije VSK-a Jusufa er- Rahmea, radnika u istoj organizaciji Saliha el-Gamidija i Abdullaha Banjru zvanog Ebu-Hudejfa. Tokom 1995. godine Ahmed Zuhairi je, prije svoga hapšenja u Vitezu, organizovao jednu malu kriminalnu grupu koja je bila sastavljena od nekoliko stranih mudžahedina, ali među njima je bilo i domaćih osoba. Ti strani mudžahedini su bili: Saudijac Ebu Hišam, Saudijac Ahmed Khamis, zvani Ebu Enes, Iračanin Abdullah Banjra, zvani Ebu Hudejfa i Saudijac Khalid es-Sejf, zvani Ebu Sulejman. Uoči potpisivanja Dejtonskog sporazuma pomenuta grupica se bavila krađom automobila, s namjerom da koristi ta vozila za izvršenje nekih neljudskih poslova, odnosno da bi pojedinačno lovili i likvidirali, navodi Handala, pripadnike međunarodnih snaga u BiH, a posebno američke državljane, ali i druge strance koji su se bavili nekim civilnim, službenim ili privatnim poslovima na ovim prostorima. Usput bi, dalje navodi Handala, lovili i srpske i hrvatske građane, nazivajući ih sve Alahovim neprijateljima koji su krenuli u specijalnu hrišćansku misiju protiv islama i muslimana na ovim prostorima. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.