Trgovina oružjem cvjeta pod embargom

Miša Gleni
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Trgovina oružjem cvjeta pod embargom

MEKMAFIJA, KRIMINAL BEZ GRANICA (Krvava zarada) (6)

Kao posledica rata, sankcija i korupcije na Balkanu u prvoj polovini devedesetih, države bivše Jugoslavije okrenule su se mafiji i svjesno je gajile da bi održavale logistiku za vojne poduhvate.

Kako je Hrvatska, i pored embarga, dobila "8.000 automatskih pušaka, 18 topova od 155 mm, 2.000 automatskih pištolja, 211.000 ručnih granata, 3.000 raketa za višecijevne bacače, 30.000 tromblonskih mina, 60 minobacača i nekoliko miliona metaka"


...Najšokantnije od svega je kako su ti ljudi, koji su raspirivali rat među narodima, u tajnosti međusobno sarađivali kao prijatelji i poslovni partneri. Hrvatske, bosanske, albanske, makedonske i srpske "ekipe" i mafijaši blisko su sarađivali. Kupovali su, prodavali i razmenjivali sve vrste robe, znajući da je njihov visok nivo međusobnog poverenja mnogo snažniji od prolaznih veza zasnovanih na histeričnom nacionalizmu.

To su raspirivali samo kod običnog naroda, pre svega da bi zamaskirali sopstvenu dvoličnost. Jedan komentator je zapazio da novim republikama upravlja "kartel iznikao iz vladajuće komunističke partije, policije, vojske, mafije, s predsednikom republike kao centrom te paukove mreže... Plemenski nacionalizam bio je nezamenljivo sredstvo kartela u pacifikovanju svojih potčinjenih i pokriće za nesmetano privatizovanje državnog aparata."

Kao posledica rata, sankcija i korupcije na Balkanu u prvoj polovini devedesetih, države bivše Jugoslavije okrenule su se mafiji i svesno je gajile da bi održavale logistiku za vojne poduhvate. Nije prošlo mnogo i kriminalci su preuzeli kontrolu nad ekonomijom, vlašću i ratom. Svako sa iole ozbiljnijim političkim ambicijama nije imao izbora osim da se uključi u to kolo.

Trgovina oružjem u ratu

 U februaru 1991. godine sedeo sam s prijateljima u elegantnom, baroknom centru Zagreba, glavnog grada Hrvatske, pre nego što je izraz "etničko čišćenje" bio izmišljen i pre nego što je spoljni svet uopšte čuo za Kosovo. Sa lica im se očitavala zabrinutost, jer su po gradu kolale glasine da se jugoslovenska vojska (JNA) sprema da izvrši državni udar da bi sprečila Hrvatsku da proglasi nezavisnost. Zabrinutost se pretvorila u strah kada su vlasti u Beogradu, glavnom gradu jugoslovenske federacije, iste večeri najavile dvosatni prekid redovnog TV programa. Na glavnom državnom kanalu emitovan je snimak navodne kriminalne zavere protiv države. Zajedno sa uplašenim, sve više podeljenim narodima Jugoslavije, gledao sam crno-beli snimak napravljen skrivenom kamerom - trojica muškaraca sede za drvenim stolom u nekoj skromnoj kuhinji i nešto nerazumljivo mumlaju.

Kao pomoć, jugoslovenska vojna kontraobaveštajna služba (KOS) dodala je titlove, uz naznaku da je jedan od trojice ljudi ministar odbrane proto-hrvatske države i blizak saradnik hrvatskog nacionalističkog predsednika Franje Tuđmana. Druga dvojica navodno su bili mađarski trgovci oružjem. Taj čovek koji je prodavao velike količine oružja Hrvatima nije bio mađarski trgovac oružjem, kao što je tvrdio, već Srbin i agent KOS-a. Jugoslovenska vojna obaveštajna služba je istom tom čoveku poverila zadatak da se infiltrira u Multigrup, mega-kompaniju Ilje Pavlova u Bugarskoj, i taj agent je zaista u početku bio član upravnog odbora firme.

U Istočnoj Evropi, KOS je bio bez premca. Činjenica da su se njegovi agenti već 1990. godine ubacili u nove kriminalizovane strukture susednih zemalja kao što je Bugarska dovoljno je govorila o snazi i dometima ove službe.

Tuđman planira ustanak

Snimak je bio propaganda KOS-a sa ciljem da se dokaže da Tuđman planira oružani ustanak. Na pomolu je bio direktan sukob Miloševićeve Srbije i Tuđmanove Hrvatske. Ali u ratu za nezavisnost, prvo Hrvati, a kasnije i Bosanci, bili su suočeni s jednim ozbiljnim problemom: Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA) u kojoj su dominirali Srbi - četvrtom vojskom po veličini u svetu, sa zastarelim ali velikim arsenalom oružja. Većina oficira hrvatske i bošnjačke nacionalnosti prešla je pod komandu svojih republičkih vlada i borila se za otcepljenje.

Ali njihovim novostvorenim vojskama očajnički je bilo potrebno oružje. Ta potreba postala je još veća kad su UN svim jugoslovenskim republikama uvele embargo na oružje tri meseca posle izbijanja oružanih sukoba u junu 1991. Da bi imale šanse da dobiju rat, prvo Hrvatska, a godinu dana kasnije i Bosna, morale su da pronađu načine da uvezu oružje uprkos međunarodnoj zabrani.

Hrvatska dijaspora u Novom svetu nikad se nije toliko isticala kao dijaspora njihovih mediteranskih suseda, Italijana, Grka, pa čak i Albanaca, već je bila tiha, ali efikasna i puna patriotskog žara, posebno u Kanadi, Ohaju (SAD), Austriji, i iznad svega u Južnoj Americi. Zajednica u Južnoj Americi smatra se najizrazitije nacionalističkom od svih, jer su mnogi hrvatski fašisti tamo pobegli posle Drugog svetskog rata.

Odmah nakon uvođenja embarga UN na oružje 1991. godine, Argentina je odobrila prodaju 6.500 tona oružja Panami, što je propisano tajnom uredbom. Pošiljka je zapravo preusmerena u Hrvatsku brodovima državne firme Croatia Line. Predsjednik Menem je zatim izdao još jedan tajni dekret kojim se odobrava prodaja oružja Boliviji u vrednosti 60 miliona evra. U zvaničnoj istrazi u Argentini kasnije je otkrivena i tajna klauzula po kojoj se u Hrvatsku preusmerava "8.000 automatskih pušaka, 18 topova od 155 mm, 2.000 automatskih pištolja, 211.000 ručnih granata, 3.000 raketa za višecevne bacače, 30.000 tromblonskih mina, 3.000 klasičnih mina, 60 minobacača i nekoliko miliona metaka".

Embargo

Kada se 1992. većinska muslimanska vlada BiH našla u procepu između dvije hrišćanske vojske, srpske i hrvatske, apelovala je na muslimanske zemlje da prekrše embargo UN i dostave joj oružje za odbranu. Od 1992. do 1995. godine Saudijska Arabija, Iran, Turska, Brunej, Pakistan, Sudan i Malezija priložile su oko 350 miliona dolara na račun jedne muslimanske humanitarne organizacije iz Beča i tim novcem je onda kupovano oružje. Embargo na oružje imao je ključnu ulogu u uspostavljanju švercerskih kanala za Hrvatsku i Bosnu, pa je ubrzo i droga uz oružje krenula istim putanjama.

(Nastaviće se) 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.