Foto: SVETSKE RELIGIJE - Slike domorodaca, robova i demona crne kože
Oko 1500. godine prije Hrista, Arijci, indoevropski nomadski ratnici, nametnuli su svoju ideologiju osvajača onoj mirnih nenomadskih zemljoradnika u Induskoj dolini.
Arijanska literatura, jedina koja je preživjela, slika je domorodaca. Oni su bili ili demoni crne kože ili robovi, primitivni obožavaoci falusa. Arijci su bili mesojedi i praktikovali su životinjske žrtve. Kasnije, veda - sveštenici primili su i vegetarijansku ishranu.
Induska dolina koja prekriva teritoriju današnjeg Pakistana i severozapadne Indije, bila je mesto veličanstvene kulture (približno savremenika kultura "Plodnog polumeseca"), čiji su centri bili gradovi Mohenđo Daro i Harapa. Već oko 1600. godine pre naše ere, na primer, pre arijevskog osvajanja, ova se kultura raspala. Ona nije imala hramove, a njena kultna mesta verovatno su bila bazeni za ritualna pranja: uistinu, ova dva grada imaju impresivno razvijeni sistem tekuće vode i kanalizacije. Statuete koje prikazuju ženska božanstva čini se da dominiraju u ličnom kultu, dok je javni kult bio najverovatnije usredsređen na muška životinjska božanstva. Jedan itifalusni (sa penisom u erekciji) bog, okružen životinjama, identifikovan je kao roto-Šipa Pasupati, hinduistički bog čije je moguće poreklo prearijevsko.
Oko 1500. godine pre Hrista, Arijci, indoevropski nomadski ratnici, nametnuli su svoju ideologiju osvajača onoj mirnih nenomadskih zemljoradnika u Induskoj dolini. Arijanska literatura, jedina koja je preživela, slika je domorodaca daleko od laskave: oni su bili ili demoni crne kože ili robovi, primitivni obožavaoci falusa. Arijci su bili mesojedi i praktikovali su životinjske žrtve. Kasnije, veda-sveštenici primili su vegetarijansku ishranu.
Tradicija Veda, prvobitno usmena sadrži više vrsta rukopisa koji su nastali između 1400. i 400. godine pre Hrista.
... Mitologija Veda ekstremno je složena i ovde se ne može o njoj kompletno govoriti. Rgveda-himne pridavale su iste kvalitete različitim božanstvima čije su funkcije bile u suprotnosti: zbog toga je teško ustanoviti prvobitnu prirodu tih božanstava. Suria, Savitar i Višnu bili su bogovi sunca, Baju je bio povezan sa vetrom, Ušas sa zorom, Agni sa vatrom, Soma sa istoimenom biljkom. Varuna i Mitra bili su jemci kosmičkog reda, čiji deo su bili i moralni i društveni red.
Rudra-Šiva je bio bog koji je uznemiravao, bog koji je plašio, čak i kada je bio u svojoj ulozi iscelitelja. Indra je bio bog koji je voleo rat i čije se osobine u drugim religijama često pripisuju Varalici (9); natprirodan igrač, uživalac u pijankama, hiperseksualan i često tragičan lakrdijaš.
Evolucija asura i deva u Indiji išla je paralelno, ali u suprotnom smeru od iranskih ahura i daiva; deve kao iranske ahure, bile su blagotvorne, dok su asrue, poput daiva, bile demoni.
Kosmologije koje su prisutne u Rgvedama nisu bile manje složene od njene mitologije. One su bile zloglasno kontradiktorne, jer su nastale kao rezultat spekulacija koje su se odigravale u epohama, vekovima razdvojenim jedna od druge. Bramane, koje su sastavile vedski sveštenici između 1000. i 800. godine pre naše ere prevele su vedsku Purusasukta kosmogoniju u biološke termine. Prađapati, bramanski ekvivalent primordijalnom Purusa (Statatataha brahmana VI) stvoren je kroz plamteći asketizam (tapa) i emanaciju.
Svaka, najprostija žrtva govori o ovom originalnom stvaranju i garantuje kontinuitet sveta kroz ponavljanje i osnivačku akciju. Bramanske žrtve imaju višeznačne dimenzije; one su kosmogonijske, eshatološke i, takođe reintegrativne u meri u kojoj onaj koji prinosi žrtvu dubinski stvara proces reintegracije Prađapatija, primenjujući ga na sopstvenoj ličnosti, čime postiže ujedinjeno Sebstvo. Jednom započet u Bramanama, ovaj je unutrašnji proces nastavljen kroz Aranijake (Šumske knjige) i posebno kroz Upanišade, ili duhovna podučavanja učitelja.
Trinaest Upanišada računaju se kao sruti, ili otkrivene; prve među njima - Bradaran-jakopanišad i Čandogiopanišad - sastavljene su između 700. i 500. godine pre naše ere. U Upanišadama, vedska spoljna žrtva potpuno je izgubila vrednost "akcije" (karman), i svaka akcija - čak i ritualna - nosi negativne "plodove" koje doprinosi potapanju ljudskih bića u cikluse metensomatoze (samsara). Poput platonizma, Upanišade shvataju metensomatozu kao potpuno negativan proces, kao rezultat neznanja (avidya) koje stvaraju strukture univerzuma i dinamike svakog postojanja. Sloboda se zadobija znanjem, gnozom, (janana), koje je suprotnost neznanju i koje otkriva zamršenost kosmičke prevare. Prema ovakvom stanovištu, stvaranje jeste postavljanje na scenu ne-bića, dok nas gnoza - ontološka punoća - oslobađa varavih veza sa stvaranjem. Takvo gledište se ponovilo još jednom u gnostičkim tekstovima ranih vekova naše ere. U oba slučaja, srećemo se sa akosmičkim doktrinama koje tragaju za ljudskim identitetom u onim nedokučivim dubinama bića koje nisu zagađene prirodom ili emocijom. U oba slučaja, ljudska psihomentalna aktivnost, poput fizičke aktivnosti, doživljava gubitak u statusu time što je iščupana iz svojih božanskih korena.
... Teorija kasti (varane) bila je formulisana u legalnom korpusu smarte: postojala su četiri neprobojna nivoa hinduističkog društva, bramani, ratnici (kšatrija), trgovci-bankari (vaisaja), i sluge. Muškarci koji su pripadali prvim trima kastama bili su dviđa, ili dvaput rođeni, jer su oni primili upanajanu, ili inicijaciju, od bramana. Oni su, na taj način, imali mogućnost da ispune sva četiri nivoa (asrama) života hindu-muškarca, iako bi se obično zaustavljali na drugom: bramakaraja (učenje), grhasta (glava porodice), vanaprasta (povlačenje u šumu) i sanajasa (odricanje od sveta).
Indra je bio bog koji je volio rat, natprirodan igrač, uživalac u pijankama, tragičan lakrdijaš...
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.