SVETSKE RELIGIJE - Krstovi i polumjeseci rasuti Afrikom

Mirča Eliajde
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: SVETSKE RELIGIJE - Krstovi i polumjeseci rasuti Afrikom

Ekvatorijalna Afrika i jug koje su evangelizovali Portugalci i britanske i holandske protestantske misije, pretežno su sinkretički. Istočnim sinkretizmom među Bantuima dominira zastava Proroka.

Sjeverne afričke zemlje učesnice su duge istorije islama, u njegovoj egipatskoj i berberskoj varijanti, obema prožetim ženskim posesivnim kultovima, više puta upoređivanim sa starim grčkim dionisijskim kultom i afričkom magijom

*********************************

Ljudski rod nastao je u Africi, pre otprilike šest miliona godina. Danas na kontinentu živi mnogo naroda koji govore više od 800 jezika, od kojih je nekih 730 razvrstano. Džozef H. Grinberg je 1966. godine predložio podelu afričkog kontinenta na četiri široke lingvističke grupe, sastavljene od više porodica. Najvažnija je grupa nazvana Kongo-Kordofan, čija je glavna porodica nigerijsko-kongoanska. Bantu jezici su podfamilija ove poslednje. Kongo-Kordofan zona pokriva centralnu i južnu Afriku. Druga lingvistička grupa, uključujući jezike Nilotika iz zapadnog Sudana i srednje nigerijske zone jeste nilsko-saharanska grupa.

Afro-azijski jezici govore se u Severnoj i Severoistočnoj Africi. Oni uključuju semitske jezike zapadne Azije, jezike Kopta, Berbera i Kušita i jezike Čada, kao što su Hauza.

Religijske granice ne slede lingvističke granice. Severne zemlje učesnice su duge istorije islama, u njegovoj egipatskoj i berberskoj varijanti, obema prožetim ženskim posesivnim kultovima, više puta upoređivanim sa starim grčkim dionisijskim kultom i afričkom magijom. U ovom afro-islamskom sinkretizmu, maraboum, posuda za spremanje baraka, ili spiritualna snaga, glavni je lik. Pre islama, neka berberska plemena prihvatila su judaizam, ali najveći broj njih pripadao je afričkom hrišćanstvu. Moralna strogost donatista koju je pobedio Avgustin (354-430. p.n.e.) već se manifestovala u partikularizmu Berbera čija je glavna osobina bila izbor oblika religije koja se nikada nije tačno podudarala sa onom njihovih gospodara.

Krst i polumjesec

U Zapadnoj Africi situacija je drugačija. Senegal je podeljen na autohtone kultove, krst i polumesec. Dalje ka jugu, afričke religije postaju dominantne. U Gvineji, Liberiji, Obali Slonovače, Sijera Leoneu i u Beninu, preovlađuje sinkretizam. Mandezi (Mandes) su islamizirani, ali se to ne odnosi na Bambare, Minianke i Seniufo. U nigerijskoj konfederaciji, afrički kultovi su moćni. Religija Joruba je jedna od najvažnijih u regionu. Ekvatorijalna Afrika i jug koje su evangelizovali Portugalci i britanske i holandske protestantske misije, pretežno su sinkretički. Istočnim sinkretizmom među Bantuima dominira zastava Proroka.

... Moramo da ustanovimo da dve osobine, mada ne univerzalne, dele mnoge afričke religije: verovanje u Više Biće, često je to deus otiosus (nedelatno božanstvo) koje se povuklo iz ljudskih poslova i shodno tome nije aktivno prisutno u ljudskim ritualima; i gatanje u dva oblika - posedovanjem duha i različitim geomantskim metodama koje, čini se, dolaze od Arapa.

Religija Joruba, koju praktikuje više od petnaest miliona ljudi u Nigeriji i okolnim zemljama kao što je Benin, verovatno je najrasprostranjenija afrička religija. Njene neiscrpne rafiniranosti doskora je proučavao relativno zavidan broj naučnika. S početka veka, Joruba zajednicom još je dominiralo tajno bratstvo koje je imenovalo najvišeg predstavnika javne vlasti: kralja. Pre svoje nominacije, kralj nije znao proceduru, jer on nije pripadao članstvu Ogboni bratstva.

Religije na zapadu

Biti član tog ekskluzivnog kluba značilo je govoriti tajni jezik koji nisu razumevali oni koji nisu bili posvećeni i praktikovati oblike svešteničke i monumentalne umetnosti koja je imala malo zajedničkog sa javnom Joruba umetnošću. Zaogrnut u tajnu inicijacije, unutrašnji Ogboni kult ostao je misteriozan. Usredsređen je na Onajl, Veliku Majku Boginju ile, što znači stihijski svet u svome haotičnom stanju, pre nego što je organizovan. Ile je s jedne strane suprotstavljena orun-u, raju kao jednom organizacionom principu, a s druge strane anye-u, nastanjenom svetu koji je podstaknut uplitanjem orun-a u ile. I dok svi znaju kako izgledaju stanovnici orun-a, kao i orisa-e koji su objekti javnih kultova, baš kao i deus otiosus Olorun, koji nema kult, prisustvo ile u životu. Joruba je tajanstveno, zbunjujuće i ambivalentno. Boginju Džemoju oplodio je njen rođeni sin Orungan, a plod incesta bili su brojni bogovi i duhovi. Džemoja je bila ljubavnica Joruba veštica, koje su je uzele kao glavni model zbog njene izuzetne, nepoštene životne priče. Neplodnost koju predstavlja boginja Olukun, žena Odudua, takođe je povezana sa veštičarenjem.

Istočnoafrička oblast ima sto miliona stanovnika koji pripadaju jednoj od četiri glavne lingvističke grupe koje su prethodno spominjane (1.1.) i formiraju više od dve stotine različitih društava. Uprošćeni svahili služi kao lingua franca (mešavina romanskih jezika i grčkog kojim se kao sredstvom sporazumevanja služe na Bliskom Istoku, prim. prev.), pa ipak najviše domorodaca govori Bantu jezike. To se odnosi na Gande, Nkore, Soge i Gize iz Ugande, na Kikuju i Kambe u Keniji i na Kaguru i Gogo u Tanzaniji. Religije Bantu naroda imaju nekoliko zajedničkih elemenata, među kojima je i lik deus omiosus stvoritelja koji se, osim kod Kikuja, doživljava kao izdvojena figura koja ni sa čim ne učestvuje u svakodnevnim zbivanjima.

Bantu religije.

Otprilike deset miliona Bantu živi u centralnoj Africi, u bazenu reke Kongo, pokrivajući oblast koja se prostire od Tanzanije na istoku do Konga na zapadu. Među njima, najpoznatiji su Ndembu i Lele, zahvaljujući istraživanju Viktora Tarnera (Šuma od simbola, 1967; Bubnjevi bola, 1968, - The Forest of Symbols, The drums of affliction) i Meri Daglas (Lele Kasaija, 1963 - The Lele o the Kasai). U centru Bantu religija nalaze se kultovi duhova i magijski rituali za pridobijanje naklonosti.

Vjerovanje

Elijadeov nevjerovatni instinkt spoznaje i njegovo suvereno vladanje jezicima tjeraju čovjeka da se zapita da li je iko imao toliko činjenica o religiji kao što je imao on. Prema ovom autoru religija je autonomni sistem. On naglašava mentalni i sistemski karakter religije. Iz ovog vodiča možemo da shvatimo zbog čega se Elijade smatra za jednog od najvećih naučnika našeg doba. Tema kojoj se treba stalno vraćati kao podsjećanje na avanturu čovječanstva u njegovim suštinskim religioznim shvatanjima. Pisanje o religiji treba da procijeni kakva je njena vrijednost za ljudsku vrstu.

(nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.