Foto: SVETSKE RELIGIJE - Kroz molitvu i ritual i pljačkaški pohodi
Religija islam rasuta je na svim kontinentima. Dominantna je na Srednjem Istoku, u Maloj Aziji, na Kavkazu, u Sjevernoj Indiji, u Jugoistočnoj Aziji, u Indoneziji i u Sjevernoj i Istočnoj Africi.
Muhamed je rođen u trgovačkoj familiji u Meki oko 570. godine naše ere. Uz vođstvo u molitvi i ritualu Muhamed je učestvovao i u desetinama pljačkaških ekspedicija protiv neprijatelja Medine i svojih oponenata u Meki.
Reč islam potiče iz četvrte forme glagola sa korenom sam; aslama, "pokoriti se" i znači "pokoravanje" (Bogu); musliman je particip aktiva, sa značenjem "onaj koji se pokorava" (Bogu).
Jedna od najvažnijih religija ljudskog roda, islam, danas je prisutna na svim kontinentima. Dominantna je na Srednjem Istoku, u Maloj Aziji, na Kavkazu, u Severnoj Indiji, u Jugoistočnoj Aziji, u Indoneziji i u Severnoj i Istočnoj Africi.
Drevni semitski politeizam se sreo sa arabizovanim judaizmom i vizantijskim hrišćanstvom u preislamskoj Arabiji. Severne i istočne oblasti su, preko važnih trgovinskih puta, bile pod temeljnim helenističkim i rimskim uticajem. Večno drevno obožavanje tri astralna božanstva - Sunca, Meseca i Venere - do Muhameda je već palo u senku kultova plemenskih bogova. Svako pleme je obožavalo svog glavnog boga ili boginju, u obliku kamena, možda meteorskog porekla, ili drveta ili šumarka. Oni su bili slavljeni u hramovima, davanjem ponuda i žrtvovanjem životinja.
Postojanje ponekada zlih duhova, đin, bilo je univerzalno poznato i tako će ostati i u islamu. Alah ("Bog") bio je poštovan zajedno sa važnim arapskim boginjama, i gozbe, proslave i hodočašća predstavljali su standardne aktivnosti. Postojali su i poneki henoteisti (poštovanje jednog boga kao glavnog u mnogobožačkim religijama) i monoteisti, kao u kultu al-Rahmana, a u gradovima u oazama, kao što je Jatrib koji će kasnije biti nazvan Medina, nalazila su se velika i uticajna jevrejska plemena. Prozelitske misije koje su slali hrišćani su uspele da pridobiju neke preobraćenike (jedan za koga znamo jeste iz porodice Muhamedove prve žene), ali kao strano otkrivenje i strana Biblija, hrišćanstvo nije spremno prihvatano.
U šestom veku naše ere, Meka, sa svojim Ćaba hramom u kome se nalazio čuveni crni meteorit, predstavljala je religiozni centar centralne Arabije i mali ali važan trgovački grad. Velike razlike između bogatih trgovaca i osiromašenih stanovnika ulice, grube socijalne strukture grada i dekadentni moral celoga života su mučili i pritiskali Muhameda.
Muhamed je rođen u trgovačkoj familiji u Meki oko 570. godine naše ere. Ostavši bez nasleđa, pošto su mu roditelji i deda umrli, radio je u trgovačkim firmama i u dvadeset petoj godini se oženio udovicom starijom od sebe koja ga je zaposlila kao trgovačkog agenta. Oko 610. godine, tokom jednog od svojih meditativnih povlačenja u pećine u blizini Meke, počeo je da doživljava vizije i slušne halucinacije.
Prema tradiciji, arhangel Gavrilo se pred njim pojavio sa knjigom, naređujući Muhamedu, "Čitaj"! Prema shemi hebrejskih proroka, Muhamed je primio poruke o nenadmašnoj moći Boga i o ukletoj pohlepi i besmrtnosti ljudskih bića uopšte i, posebno, u zajednici u gradu Meka. Jedno vreme, o svojim otkrivenjima koja su uključivala i njegov proročki zadatak, govorio je samo svojoj familiji i najbližim prijateljima, ali krug se širio i počinjao svakodnevno da se sastaje. Posle tri godine, Muhamed je počeo javno da propoveda svoju monoteističku poruku, nailazeći na izvestan prijem ali i na mnogo više besa i nezadovoljnog suprotstavljanja, tako da su pripadnici njegovog klana morali da ga štite.
Naredne godine su donele još više otkrivenja koja će oblikovati teologiju Kurana, a i neka koja u nju neće ući. Tako je doživeo otkrivenje koje će kasnije biti poništeno i pripisano Satani a koje je zagovaralo tri lokalne i popularne boginje kao posrednice između ljudi i Alaha. Kako je vreme prolazilo, redovi muslimana su rasli, ali se opiranje koje je uključivalo i uvredljive zahteve za čudima i optužbe za prevaru i lažnjaštvo, nastavilo, i prorokov život je doveden u opasnost.
Tražeći mesto gde bi se preselio, dobio je prijateljske pozive od nekih klanova iz Jatriba (Medina), grada koji se nalazio na 250 milja severno i u kome je bilo poprilično jevrejskog življa. Njegovi sledbenici su počeli da se tamo preseljavaju, i 622. godine Muhamed i njegov savetnik Abu Bakr tajno su krenuli u Medinu. Taj događaj, Hidžra (preseljenje), obeležava početak islamske ere i njeno datiranje.
U narednih deset godina, koliko je Muhamed morao da živi u Medini, on je nastavio da zapisuje poruke otkrivenja koje, zajedno s njegovim dugopamćenim izrekama i akcijama (sačuvanim u tradicionalnom materijalu, hadisu, predstavljaju jezgro celog muslimanskog načina života. Uz vođstvo u molitvi i ritualu, Muhamed je učestvovao i u desetinama pljačkaških ekspedicija protiv neprijatelja Medine i svojih oponenata u Meki.
Pljačkanja karavana su eskalirala u nešto nalik ratu između Meke i Medine, praćenim pregovorima u smeru preobraćenja stanovnika Meke. Najzad su Muhamed i njegovi ljudi zauzeli Meku i gradski sveti prostor je postao centralna tačka muslimanske molitve (qibla) i hodočašća (hadž). Vojna i ekonomska moć su osigurali Muhamedu konačnu političku dominaciju na najvećem delu Arapskog poluostrva. Kada je umro 632. godine, nije imao muškog naslednika.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.