Foto: Sveta gora: Hilandar (V)
Oganj pročišćenja i pokajanja
Da li je vatra koja je u martu 2004. zahvatila srpsku carsku lavru na Svetoj gori ista ona koja godinama već bukti u otaybini odnoseći ljude i svetinje, zemlje i stoljeća
Sveti manastir, kao duhovni temelj srpskog naroda, od postanka je dijelio sudbinu otaybine. Kako nekad, tako i sad
"Hilandar kao barometar narodnog bića i ovim svojim velikim stradanjem učestvuje u stradanju svojega naroda..."
Nakon Kosovske bitke i pogibije kneza Lazara, dolazi do sukoba između Brankovića i Lazarevića. U Hilandaru se nalazi rođeni brat Vuka Brankovića, monah Gerasim, što Brankovićima omogućava veći uticaj na manastir, ali se istovremeno odražava i na manastirsku ekonomiju, zbog ukidanja novobrdskog dohotka od strane kneginje Milice i Stefana Lazarevića. I Vuk Branković je, kako svedoči hrisovulja iz 1393. godine, darivao manastir. Brankovići 1365. godine, otkupivši ga od manastira Ksiropotama, obnavljaju zapusteli manastir Svetoga Pavla. Pretpostavlja se da je Gerasim, nakon Vukove smrti u turskom kazamatu, brata sahranio u manastiru Svetog Pavla.
Ekonomske prilike Hilandara se poboljšavaju tek nakon smrti Gerasima Brankovića, kada se ponovo uspostavljaju prisni odnosi sa Lazarevićima. Despot Stefan obnavlja novobrdski dohodak od 100 litara srebra godišnje, Poveljom iz 1405. godine. Iste godine Dubrovnik preuzima obavezu da Hilandaru godišnje isplaćuje 500 dukata. Jedan od hilandarskih darodavaca je Skender-begov otac Ivan Kastriot, kome je hilandarski iguman Atanasije za 60 fiorina ustupio pirg svetog Đorđa, u kome se sklonio pred najezdom Turaka. Od pirga su danas ostali temelji. U priprati Milutinove crkve sahranjen je Ivanov sin, Skenderbegov brat, Repoš, što potvrđuje srpske i Pravoslavne korene ove arbanaške vlastele.
Prvi srpski monasi opismenjavali su se od Rusa i Grka, učeći da prepisuju i prevode bogoslužbene i teološke knjige. Hilandarski tipik, prvenac hilandarske književnosti, napisan je 1199. godine, kada nastaje i Karejski tipik. Godine, 1200. Sveti Sava piše Službu svetom Simeonu. Domentijan stvara Žitije svetog Save i žitije svetog Simeona. Hilandarska biblioteka se puni knjigama i Hilandar brzo počinje da prednjači u srpskoj srednjevekovnoj književnosti, dajući civilizacijski pečat moćnoj i uspravnoj Srbiji, danas potisnutoj iz pamćenja odrođenog potomstva. Možda će nas prenuti ovaj današnji hilandarski oganj.
Na vrhuncu moći srpske srednjevekovne države Hilandar je imao preko 30 metoha, 360 sela, velika imanja, na stotine hektara šuma, pašnjaka, oranica... Srpska carska lavra po bogatstvu se merila s omanjom državom. Sveti vladika Nikolaj nije slučajno zabeležio da je Hilandar kantar Srbije. Sudbinu otaybine vekovima, kao i danas, delio je i sveti manastir kao duhovni temelj srpskog naroda. Kada je početkom marta 2004. buknuo požar, mitropolit Amfilohije je, na zgarištu vatrom opustošenih konaka, autoru ovih redova izjavio:
"Nismo se nadali da će oganj koji godinama bukti u otaybini, odnoseći ljude i svetinje, zahvatiti i Hilandar. Očito da je taj oganj čudnim putem, kao Božije znamenje, stigao do Hilandara. Nadajmo se da će taj oganj ovde biti oganj pročišćenja, preporoda i pokajanja. Oganj promene. Hilandar kao barometar narodnog bića i ovim svojim velikim stradanjem učestvuje u stradanju svojega naroda..."
Turska osvajanja nisu mimoišla ni jedinu monašku državu na svetu. Sveta gora pod otomansku vlast privremeno pada oko 1403. godine, da bi u stalnom ropstvu ostala od 1430 do 1912. godine. Hilandar deli sudbinu svetogorskih manastira, koji se od ropstva brane svojim jedinim oružjem – uzdizanjem molitvi i pokajanja prema Gospodu i Zaštitnici svetogorskoj.
Sultan Orhan fermanom prisvaja celokupnu imovinu svetogorskih manastira. Osvajači iz perivoja presvete Bogorodice odnose mnoge vredne relikvije. Tokom turske vladavine Svetom gorom, hilandarski monasi pohode pravoslavne narode, stižući i do Rusije. Ruski imperatori, među kojima prednjači Ivan Grozni, pomažu srpsku svetinju. Hilandar 1556. godine na dar u Moskvi dobija Podvorje.
Na turski zulum, otimačine, pljačke, razbojništva, ubistva, kaleme se i druge nevolje. Godine 1722. u velikom požaru nestaje stara manastirska biblioteka. Oganj je progutao sve od pirga Svetog Save do pirga svetog Georgija. Monaške kelije pretvorene su u pepeo. I Srbija je u to vreme bila spaljena, opustošena, narod je u zbegovima bežao iz jednog u drugo ropstvo.
U pomoć Hilandaru pritiče Karlovačka mitropolija. Mitropolit Vićentije Popović skuplja pomoć. Četiri godine kasnije, vatra, manjih razmera, zahvatila je manastirsku trpezariju. Uništen je deo fresaka monaha Georgija Mitrofanovića. Hilandarci se ne predaju. Grade, obnavljaju, živopišu.
(Nastaviće se)
I Vuk Branković je, kako svedoči hrisovulja iz 1393. godine, darovao manastir. Brankovići 1365. godine, otkupivši ga od manastira Ksiropotama, obnavljaju zapusteli manastir Svetoga Pavla. Pretpostavlja se da je Gerasim, nakon Vukove smrti u turskom kazamatu, brata sahranio u manastiru Svetog Pavla.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.