Foto: Saborska zbivanja u Guči od prošlosti do sadašnjosti (20)
Sviraj trubo, svirala zadugo
Sabor je nešto najlepše i najvrednije što je iznedrio narod ovoga kraja. On nas je odveo u svet, i svet doveo kod nas. Sabor godinama pruža šansu bržeg i boljeg sveukupnog razvoja Guče i Dragačeva
Kao kruna svega dolazi najsvečaniji i najuzvišeniji trenutak Sabora - počinje finalno takmičenje trubača. Nadmetanje za časne pobednike Sabora. Pukne onoliko prangija koliko je bilo Sabora, kad dvesta trubača zasviraju staru narodnu pesmu na DžIDž veka: “Sa Ovčara i Kablara”. Sviraju je kao himnu Sabora, a gosti je dočekuju na nogama, kao svaku himnu. Oglase se navijači i simpatizeri - bodreći svoje trubače, ali druge neće vređati.
Stručni žiri, i žiri publike, pažljivo slušaju sve orkestre i u zapisnike, pored stručnosti, unose i svoj obraz.
Posle toga nastaje veliko slavlje i veselje. Bude to luda noć, posebno za one koji su navijali za pobednike. Svira se, peva i igra do zore narednog dana.
Tako se u radosti i veselju završava svaki Sabor. Na rastanku se uvek čuje: “Videćemo se dogodine u Guči. Doviđenja do idućeg Sabora, Sviraj, trubo, svirala zadugo, za veselje i nizašta drugo.”
Kao jedan od osnivača Sabora trubača u Guči, i jedan od njegovih organizatora, punih četrdeset tri godine, uzimam sebi za pravo, a na osnovu višegodišnjih iskustava, da sadašnjim i budućim organizatorima uputim najiskrenije poruke.
Sabor je nešto najlepše i najvrednije što je iznedrio narod ovoga kraja. On nas je odveo u svet, i sve doveo kod nas. Sabor godinama pruža šansu bržeg i boljeg sveukupnog razvoja Guče i Dragačeva. Na nama je da to što bolje iskoristimo. Pored programa Sabora i zabave koju pružamo našim gostima, mi im moramo ponuditi i usluge i proizvode naše velike i male privrede, poljoprivrede, turizma u svim oblicima; proizvode starih zanata (tkanja, vezilja, kamenorezaca, abayija, krojača, grnčara, opančara, drvodelja i aščija); proizvode belog mrsa, rakije, pekmeza i suvih šljiva, malina, kupina, borovnica i drugog voća. Za sve ovo za Sabor treba uraditi posebne programe i ponude. Uz strožije kriterijume, to moraju učiniti i dragačevski slikari i vajari, proizvođači nosača zvuka, kao i pisci publicisti koji koriste boje, zvuke i usmena narodna književna kazivanja o Saboru i Dragačevu. Sve na Saboru mora da bude kvalitetno i predstavljeno na najvišem nivou, kako to i dolikuje manifestaciji koja je duboko zakoračila u svet.
Da bi se moglo opstati i uspešno delovati u svetu, i parirati velikim svetskim festivalima, Sabor mora okupiti oko sebe najpoznatije privrednike, turističke radnike, umetnike i organizatore. Više nije moguće prepustiti da Sabor organizuju samo lokalne snage (odbori) koje sačinjavaju ljudi politički izabrani, bez dovoljno znanja i iskustva. Takav način rada je odavno prevaziđen. Radi toga je potrebno, opet govorim na osnovu iskustva, oformiti u okviru Sabora i nova tela kao što su: ekonomski i umetnički saveti. Prvi bi okupio najsposobnije i najkreativnije privrednike koji bi Saboru, i ovom kraju, obezbedilo sredstva za bolju realizaciju svih programa i brži razvoj u svakom pogledu.
Umetnički savet bi okupio poznate stručnjake iz raznih oblasti kulture, koji bi pravili programe Sabora i starali se da oni budu kvalitetni i autentični do kraja. Oba saveta bi se obavezivala da Sabor sačuva svoju izvornost, tradiciju i duh našeg naroda - svoju ljudsku toplinu i neposrednost.
I ubuduće treba istrajati da se na Saboru svira samo trubačka muzika, što više uživo, bez bučnih razglasa. Uz ovo treba opet vratiti i obavezu da svi učesnici Sabora, posebno trubač, budu stalno u svojim narodnim nošnjama. Voleo bih da Bobana Markovića, iako sam to već rekao, trubača koji se najviše uzdigao i doživeo veliku svetsku slavu, koju pronosi, sa ponosom, zajedno sa slavom Sabora trubača i Guče, iz zemlje u zemlju, iz grada u grad po čitavom svetu, Sabor imenuje za počasnog ambasadora, a Guča - prestonica trube, za počasnog građanina.
Čuvajmo Sabor. Mi od njega nemamo ništa vrednije. Sabor je postao svetski - ali mora ostati autentičan i naš. Njegov moto i dalje neka bude:
Sviraj trubo, svirala zadugo - za veselje i nizašta drugo.
O Dragačevskom saboru trubača napisano je na desetine knjiga poznatih autora koji su inspirisani ovom manifestacijom, u čijim sadržajima je naglašeno vrhunsko muzičko umeće i nadarenost orkestara, trubača i drugih saborskih gostiju, zatim tradicija, narodna kultura, istorija, običaji, izvornost, zanati i zanimanja u nestajanju.
I ova dokumentarna knjiga “Trubačka budilica od Guče do večnosti” je pokazatelj svih saborskih zbivanja od prošlosti do sadašnjosti.
(Kraj)
Čuvajmo Sabor. Mi od njega nemamo ništa vrednije
Od sutra u “Glasu Srpske” novi feljton: “Udaja crnogorskih princeza”
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.