Foto: Saborska zbivanja u Guči od prošlosti do sadašnjosti (15)
Privrženost tradicionalnim korenima
Onda sledi: “Blagosloveno carstvo Oca i Sina i Svetoga duha, sada i uvek i u sve vekove.”
Dalje molbe i molitve za one koji se venčavaju su za njihovo spasenje i celomudrije i za njihov porod.
U početku molbi sveštenik uzima sveće od mladenaca i daje kumu i starom svatu, a mladencima se povezuju ruke belom svilom (platnom). Treba znati da je u nas običaj da od tog materijala koji je kupio kum za ovaj čin mlada sebi nešto sašije. Zatim idu molitve za mladence u kojima sveštenik moli da ih Bog blagoslovi, da im daruje dug i miran život, uzajamnu ljubav i dr.
Posle molitava sveštenik uzima vence koji stoje na stočiću pored njega, govoreći ženihu: “Venčava se sluga Božiji /ime/ sa sluškinjom Božijom /ime/ u ime Oca i Sina i Svetoga duha. Amin.”
Zatim se obraća nevesti: “Venčava se sluškinja Božija /ime/ sa slugom Božijim /ime/ u ime Oca i Sina i Svetoga duha. Amin.”
Treba znati da ovi venci koji se stavljaju mladencima na glavu potiču iz prethrišćanskog vremena i odatle su prešli u hrišćanski obred venčanja.
Venci se meću na glavu ženiha i neveste kao nagrada za njihov celomudren i nevin život i za čistotu, koju su sačuvali do venčanja.
Sledi prokimen u kome se govori o važnosti braka, onda apostol (odeljak iz poslanice Efescima, gl. 6,10-35) u kome se govori o važnosti braka, onda se čita Sveto jevanđelje (JN-2,1-11) o braku u Kani Galilejskoj na kom je bio Gospod, zatim molba: Recimo... i dalje, a onda sveštenik čita molitvu, za one koji se venčavaju, pa prozbena moba (jektenija) i Očenaš.
Potom se prinosi “zajednička čaša” koju sveštenik blagosilja molitvom: “Bože, Ti si sve stvorio silom svojom, i vaseljenu utvrdio, i venac svega Tobom stvorenog ukrasio. Ti i ovu zajedničku čašu, koju daješ onima što stupaju u bračnu zajednicu, blagoslovi blagoslovom duhovnosti. Jer se blagoslovi Ime tvoje i proslavi carstvo tvoje, Oca i Sina i Svetoga duha, sada i uvek i u vekove vekova. Amin. I daje ženihu i nevesti da po triput piju iz nje vino.
Pri Tajni braka upotrebljava se vino zato što se na svadbi, koji je Gospod blagoslovio svojim prisustvom u Kani Galilejskoj davalo vino pretvoreno čudom iz vode.
Vino se ovde daje ženihu i nevesti iz zajedničke čaše zato da se time označi da su dužni živeti u neraskidivoj vezi i deliti među sobom čašu radosti, čašu žalosti, sreću i nesreću. (Treba znati da je praksa u nas da se iz čaše daje da piju kum i stari svat, iako za ovaj običaj nema pisanog osnova).
Sada sveštenik uzima kadionicu u desnu ruku, a krst u levu ruku i ophodi ih u krug oko stola, od juga prema severu u krug, na kome su krst i Jevanđelje i poje Isaije likuj... (prvi ophod), Sveti mučenici... (drugi ophod) i Slava tebi... (treći ophod).
Krug označava večnost i obilaskom oko stola bračnici izražavaju svoje opredeljenje da će večno čuvati svoju supružničku vezu. Obilaženje se vrši tri puta u slavu svete Trojice, zatim dođu molitve: Budi uzvišen... I ti, nevesto... Bože, Bože naš... Otac, Sin i Sveti duh... Skidajući venac ženihu čita molitvu: Uzvisi se, ženiče, kao Avram... kojom molitvom mu želi od Boga blagoslov, umnoženje potomstva i čuvanje zapovesti. A kada skine venac neveste govori molitvu: “I ti nevesto...” slične sadržine prethodnoj molitvi.
Pri skidanju venaca mladoženja i mlada celivaju venac. Molitvom Bože, Bože naši... i Otac, Sin... sveštenik moli Boga da blagoslovi one koji su se sjedinili u braku i da im pošalje zamaljska i nebeska dobra.
Ovu drugu molitvu sveštenik čita okrenut mladencima i kod reči: da blagoslovi vas blagosilja bračnike i Otpust.
Molitva za razrešenje venaca bila je praksa stare crkve, dok se danas ne praktikuju niti se primenjuju radnje vezane za nju, već se ova molitva čita pre Otpusta.
Kada se izađe pred crkvu, mlada se okrene unapred prema crkvenim vratima i preko svoje glave baca bidermajer (specijalni buket cveća). Narodno verovanje je koja ga devojka uhvati ona će se prva i udati. Ovaj bidermajer mladi je predat kad i venčanica u njenom domu.
Pred crkvom se obično okupi dosta dece (ako se venčanje obavlja u gradskoj crkvi) a u selu je toga manje, pa počnu vikati: “Izgore kumu kesa”. Ovaj se sada maši za džep u kome kum ranije pripremi sitan metalni novac, baca ga uvis, pa kada padne deca navale kupiti. Taj novac im dobro dođe, naročito ako je kum izdašan.
Od crkve svatovi istim poretkom idu momkovoj kući, ali ima i odstupanja od tog poretka.
Kada se svatovi približe kući hitao je jedan od “vojvoda” (muštulukdžija) ili više njih, sa “vojvodom” i zajedno sa barjaktarom da prvi jave svekrvi i ostalim ukućanima dolazak svatova sa nevestom. Svekrva dariva muštulukdžiju(je) čarapama, peškirima, košuljama, ali nikad novcem. Zašto ne zna se!
Kada se svatovi približe kući “jenđe”, a ponegde i grupa ljudi, pevaju pesme: “Domaćine, otvori kapiju, vodimo ti snaju u avliju” i još dosta drugih, sve lepih i slikovitih. Po starom običaju, koji se i danas održava, svatovi se ne vraćaju istim putem koji su otišli po devojku niti ulaze na ista vrata na koja su izašli.
Mlada, kada dođe u mladoženjin dom, u središtu je zbivanja. Nju dočekuje svekrva, koja u jednoj ruci drži sito sa žitom i jabukom. Mlada uzima sito i baca žito na četiri strane, počev od istoka, pa na zapad, pa sever i jug, a sito baca na kuću. Postoji verovanje da ako se sito zadrži na kući, i mlada će se zadržati.
Zatim mlada baca jabuku na istočnu stranu; koju hvataju momci i devojke. Ko uhvati jabuku u kojoj se nalazi novčić, taj će se, po verovanju, brzo oženiti, odnosno udati.
U vezi sa jabukom treba znati i ovo; ko uhvati jabuku, seče je na komadiće i to se deli momcima i devojkama u nadi da će se brzo udati, odnosno oženiti.
Ovi običaji se i danas održavaju. Naročito su interesantne te ritualne radnje na kojima mladi insistiraju, kojima je to u prošlom vremenu uskraćivano i zabranjivano. Mladi na tom insistiraju bez uverenja u neku drugu vrednost ili suštinu. Održavaju to kao ritual u kome se zabavljaju verujući da to pripada obeležjima etničkim čime izražavaju privrženost tradicionalnim korenima našeg naroda.
Ako je mlada bila na konju ili kočiji, dever joj pomaže da sjaše, odnosno siđe sa kola. (Danas kada ovoga više nema on se (dever nađe na usluzi da otvori vrata na limuzini).
Sad mlada uzima muško dete”NAKONČE” iz ruku njegove majke, koja stoji pored svekrve, iz mladoženjinog roda.
Mlada ga prvo podigne uvis, poljubi ga i okrene tri puta sa leva na desno i ljubi ga tri puta (svaki put po okretanju). Mlada daruje nakonče belom košuljom kojom ga ogrne. Veruje se, kada ga mlada daruje, da će i njoj Bog podariti vlastitu plodnost u braku.
Kada ovo obavi ulazi u kuću pazeći da nogom ne dodirne prag. Strogo pazi da ne oskrnavi kućni prag i kućno ognjište, poštujući kuću u koju je došla.
Ponegde kada mlada ulazi u kuću podiže venčane haljine da s njima ne dohvati kućni prag. (Nigde nisam našao objašnjenje zašto je to tako. Stručna literatura to ne beleži.)
Ponegde u ovim krajevima, ali ređe, dever uvodi mladu u kuću gde je na stolici čeka svekrva, koja snaju uzima u krilo. (Da je voli kao svoje dete). Po završenom ritualu uvođenja mlade u novi dom, mlada je sa deverom izlazila u dvorište i igrala u kolu. Svatovi se vesele, dok uz pesmu, svirku i igru veselje dobija u zamahu. (Danas se naručuju pesme koje pevačice, uz jaka ozvučenja, pevaju.)
Mladenci su zatim sedali između starog svata i kuma “u vr' sofre” (u vr' sofre). Ovim je započinjao svečani obed. (Negde i ponegde, mlada malo sa deverom podvori mladoženju i ostale za sofrom pa i ona sedne.) Danas je na ovim veseljima svadbarskim prenaglašen broj zvanica, kao i količina raznih jela, pića, poklona i bučne muzike.
U toku obeda vojvode prikazuju darove, šta je ko doneo, šaljivo, često i zajedljivo preuveličavanje ili umanjenje vrednosti poklona. (Ako je svadba dva dana, ovaj ritual se obavlja drugog dana svadbe.)
Vojvode “zetovi” se popnu na neko uzvišenije mesto da ih svi dobro vide, pa uzmu doneti poklon i (recimo) počnu ovako: “Ovo pile - a prikazuje pečeno prase ili ovna, što donese Mile, travu pase, na vrh duda spava! Amin, Amin!”
Ili: “Boško doneo bardak rakije, pomogao mu sveti Matije -Amin, Amin! Ili: “Ovo jagnje (a uzeli kokoš) dve majke sisalo, pod trećom lipsalo, preneto preko rudnika dobra za svata i putnika. Amin. Amin!... I još mnogo toga.
Kada ulazi u kuću mlada ne gleda nikada na dole, već pravo ispred sebe. Tako čini, veruje se, “da joj ne bi pala deca”.
U novije vreme u Dragačevu, a i zapadnoj Srbiji, mladoženja uzima mladu u naručje i prenosi je preko praga. U kući svekrva uzima snaju u krilo, da bi se dobro slagale. Mladu potom svekrva poslužuje slatkim medom da po verovanju život njih dve bude sladak.
(Dijelovi iz knjige “Trubačka budilica od Guče do večnosti”)
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.