Foto: Saborska zbivanja u Guči od prošlosti do sadašnjosti (11)
Predbračni ispit mladenaca
U momkovoj kući, pre i posle prijateljskog ručka, mladini roditelji vide gde će im ćerka živeti, još jedared dogovore šta treba do svadbe, koja se ne zakazuje i ne obavlja uz post, uraditi.
Mlada podeli darove, a momkov otac sa momkom će po već učinjenom dogovoru sa mladinim roditeljima ići svešteniku da ugovore "ispit"
No pre polaska prosioca iz doma vođevine, dogovori se kada će oni (devojački roditelji) doći da gledaju dom svog budućeg zeta.
U razgovoru za vreme ručka, devojački roditelji se polako obaveste o broju čeljadi u domu gde će im ćerka živeti i da mlada pripremi toliko darova i "biljega" koji su različiti i prema mogućnostima. Darovi se daju samo momkovoj rodbini. U mladoženjin dom idu mladini roditelji, brat, stric, majka, strina, "vođevina" i još poneko od bliske rodbine.
U momkovoj kući, pre i posle prijateljskog ručka, mladini roditelji vide gde će im ćerka živeti, još jedared dogovore šta treba do svadbe, koja se ne zakazuje i ne obavlja uz post, uraditi.
Mlada podeli darove, a momkov otac sa momkom će po već učinjenom dogovoru sa mladinim roditeljima ići svešteniku da ugovore "ispit".
Na "ispit" se išlo u crkvu. Ispit je obavljao sveštenik. Ispit može biti obavljen u domu paroha ili bilo kog od roditelja mladenaca.
Na ispitu bi sveštenik utvrđivao starosnu granicu mladenaca, da ne bi bilo: Podaj popu stotinu da povisi godinu, kao i zbog eventualne rodbinske veze mladenaca. Proveravano je i osnovno znanje mladenaca o svojoj veri, krsnoj slavi i druga osnovna znanja svoje vere, pa ako treba sveštenik daje određene zadatke o veri da mladenci do venčanja nauče.
Srpska pravoslavna crkva smatra, za svoje crkveno-pravno područje, potpunim samo takav brak koji je u crkvi sveštenim licem blagosloven.
Radi utvrđivanja, eventualnih, kanonskih smetnji vrši se predbračni ispit i trikratno oglašenje. (Paroh u hramu posle svete Liturgije oglašava nameru mladenaca da žele da stupe u brak.) Mora biti tri oglašenja, a sam predbračni čin (ispit) ima se ograničiti na ustanovljenje ovih smetnji, kao i na, kako smo rekli, hrišćansku pouku o značaju crkvenog braka i pouku iz znanja svoje vere.
Predbračni ispit može se vršiti kako u hramu, tako i u domu, kako u vreme mesojeđa, tako i u vreme posta. Ali, ipak iz razumljivih razloga, ne bi ga trebalo vršiti prve i poslednje sedmice Uskršnjeg posta, na Krstovdan, kao i na Usekovanje glave svetog Jovana Preteče. Ako se pak vrši u toku posta, sveštenik daje savet vernicima da se klone i izbegavaju veselje i pirovanje.
Obredni čin ispita jedinstven je za čitavu crkvu. Pošto je sveštenik izvršio sve potrebne administrativne predradnje, propisane opštim crkvenim aktima, a posebno bračnim pravilima, čuo izjave mladenaca, roditelja ili staratelja i uverio se da mladenci znaju osnove hrišćanske vere, i da među njima nema kanonskih smetnji (prepreka) pristupiće i izvršenju samog crkvenog obreda.
Sam čin predbračnog ispita vrši sveštenik stojeći pod epitrahiljom i sa krstom u ruci, postavivši mladence jedno pored drugoga, zaručnika sa desne, a zaručnicu sa leve strane, okrenutih licem ka istoku, u crkvi ikonostasu, u domu domaćoj ikoni.
Sveštenik otpočinje obred vozglasom:
BLAGOSLOVEN BOG NAŠ..
Amin. Otče naš..
Jako tvoje jest carstvo...
Tropar hrama, ako se ispit vrši u hramu, odnosno tropar domaće slave, ako se ispit vrši u domu.
Sledi kratka pouka o predstojećoj nameri bračnika, o važnosti i suštini braka, o međusobnim dužnostima bračnika. Pouka treba da je kratka, jezgrovita i razumljiva.
Ta pouka bi mogla da glasi otprilike ovako: "Dragi zaručnici, vi ste do danas živeli bezbrižnim životom, o vama su se drugi brinuli. Ali od danas ta briga počinje da se prepušta vama. I pošto se radi o vašoj budućnosti, a ona jednim delom dolazi i od vas samih zavisi, to se od vas danas prvi put traži da sami o njoj odlučite, da javno i slobodno, po svom srcu, izvršite izbor svog bračnog druga, sa kojim ćete sviti porodično gnezdo na zemlji. U ovom času, kada o svojoj budućnosti odlučujete, vi ste slobodni od svake dosadašnje vlasti nad vama.
Vi danas polažete temelj svog budućeg porodičnog doma i započinjete njegovo zidanje.
Da se taj vaš dom uspešno izgradi, da on bude čvrst i solidan i sigurno sklonište i zaštita od životnih oluja i nepogoda, to više zavisi od Božije pomoći nego od vašeg truda i napora. (Ako Gospod ne sazida dom, uzalud se trude zidari - Ps. 127,1.) Bez blagoslova Božijeg i pomoći Njegove uzalud je svaki naš trud.
Zato sveta Crkva, kao dobra i bezbrižna majka, traži od svoje dece, radi njihovog dobra i sreće, da svoj prvi korak u svom životu ne čine bez prizivanja Božijeg blagoslova i pomoći, odnosno da svoju bračnu vezu učvršćuju blagoslovom Božijim i svete Crkve njegove.
Život na zemlji nije lak, nije šala. Breme njegovo je veoma teško i sam čovek ne bi ga mogao uspešno nositi. Zato je Bog udružio čoveka i ženu, blagoslovno i osvetio njihovu bračnu zajednicu, i tako silom blagoslova Božijeg, po rečima Gospodnjim, dvoje postaju jedno (I Moj. 1.27-29 i 2, 18, 22, 24).
Kad se breme života podeli između muža i žene, ono je lakše. Imaće trenutaka kad muž malakše i klone, tada je dužnost žene da ga podrži i ohrabri, i obratno. Zato u svom bračnom životu "nosite breme jedan drugoga" (Gal. 6,2), gajite međusobnu slogu, ljubav i razumevanje, jer je to od Boga, dok su nesloga, razdor, inat i svađa od zlog duha. Molite se Bogu što češće, osobito izjutra i uveče. Češće pohađajte crkvu i bogosluženja u njoj. U toku posta pristupite ispovesti i pričešću.
Ako vas Gospod podari porodom, vaspitavajte ga u hrišćanskom duhu i strahu Božijem.
Ako tako budete radili, milost Božja i blagoslov Božji i Crkve Njegove pratiće vas u toku celog vašeg života.
Posle ovog sveštenik postavlja pitanja zaručniku i zaručnici po propisima bračnih pravila i pošto dobije potvrdne odgovore o slobodnoj volji za stupanje u brak i utvrdi da među njima nema rodbinskih veza i kanonskih smetnji (prepreka za brak) sveštenik čita Sugubu jekteniju, u kojoj se moli za mladence.
Pomiluj nas, Bože, po velikoj milosti Tvojoj... i druge molbe; pa vozglas: Jako milostiv... pa otpust. Po otpustu blagosilja mladence krstom.
Istovremeno uz ovo uputstvo i shodno bračnom pravilniku sačinjava se zapisnik o predbračnom ispitu koji se uvodi u protokol bračno ispitanih. Zapisnik potpisuju zaručnici (verenici).
Sa ispita se išlo, rekli smo, devojačkoj kući na ručak. Ona je bila dužna da spremi "boščaluk". Svekru i momku košulje, gaće, peškir i čarape. Takođe sprema i momkovim sestrama i ostalim ukućanima poklon, a svekrvi maramu "ZEJTINKU"(žutu maramu boje zitina (ulja) i čarape.
(Ovi običaji su nekada bili obavezni i sastavni deo sadržaja pripremnog čina za svadbu. Danas toga više nema, na žalost ni u Dragačevu, geografskom području gde su se najizvornije čuvali i negovali običaji za svadbu i ne samo za svadbu, nego uopšte su negovani svi običaji i čuvani u izvornom smislu.)
Na ovom ručku roditelji mladenaca dogovaraju se o svim detaljima za svadbu, kao na primer: vremenu za svadbu, broju svatova i utvrđuju uglavnom sve detalje oko svadbe.
Momkovi roditelji užurbano nastoje da se što bolje organizuju. Pozivanje na svadbu je zajednički običaj za sve Srbe. Nekada se na svadbu pozivalo sa buklijom rakije. Oba domaćina odabiraju ličnost koja će pozvati svatove ili svadbare. Najčešće je uloga pozivara pripadala zetovima, u svakom slučaju, otmenom čoveku.
Pozivar se obuče u narodnu nošnju, spremi mu se čutura, puna rakije, koja se okiti cvećem, kićankama od raznobojnih prediva, peškirom, čarapama, nazuvicama, oglavcima i dr. Tako spreman, krene da zove na svadbu. Na svadbu se pozivaju svatovi, ali prvo se poziva kum, starojko - stari svat (mladoženjin ujak), vojvoda, mladoženjin zet, barjaktar (obično najbolji drug ili rođak mladoženje), dever (koji je obično sestrić, ili brat, ko bliži od rodbine) i odredi i malo muško dete (obično od rodbine) za nakonče.
Treba znati: kuma i starog svata poziva mladoženjin otac. Uz okićenu bukliju nosio je i kolač (pogaču), koji je lomio sa kumom kod njegove (kumove) kuće za vreme obreda (ručak), ustvari to biva kada kum prihvati da venča mladence.
Pozivar bi išao na okićenom konju ili pešice, sve zavisi od imovnog stanja domaćinovog. Dešavalo se i to vrlo često da i siromašniji domaćini iznajme konja pozivaru, jer je to delovalo domaćinskije-odvažnije.
Kada pozivar dođe tamo gde mu je rečeno, da ih pozove, rekao bi domaćinu: "Pozdravio Vas (reče ime domaćina na čije veselje poziva) u Nedelju (recimo po Mitrovdanu ili koji dan) ženi sina pa vas poziva u svatove, a ako je pozivar sa devojačke strane kaže na svadbu. Potom bi domaćinu, u čijem je domu, pružio čuturu sa rakijom, koju je već izvadio iz torbe-šarenice koju nosi na leđima.
Ovaj bi srknuo gutljaj dva iz buklije, poželevši mladencima sreću. Neko od ukućana, uglavnom domaćica, bi na čuturu (bukliju) privezala neki dar: čarape, peškir, poljicu i dr., a u torbu bi se stavljali oni darovi koji ne mogu da se okače o čuturu, ili oni koji su bili višak. Domaćin bi mu dolio u čuturu malo rakije. Tako bi pozivar sa ponovo punom buklijom (čuturom) produžio dalje.
Treba znati: ovako se nekad pozivalo u svatove i na svadbu u Dragačevu i zapadnoj Srbiji. Danas toga više nema. Nažalost, izbledeo je ovaj običaj pun draži i narodne lepote, pun ljubavi i topline. I jedni i drugi, danas pozivaju i svatove i svadbare lepo dekorisanim pozivnicama. Ove su pozivnice, kada ih primi zvanica poštom ili na neki drugi način, uvek bivale komentarisane. Izbledele su čari dočeka pozivara i rituala koji je pratio poziv sa buklijom.
Treba znati da ako mladenci nisu iz iste parohije, onda je za bračni ispit nadležan vereničin paroh. U ovom slučaju on dobija pismenu dozvolu od verenikovog paroha da može ispitati njegovog parohijana, a potom dostavlja službeni izveštaj momkovom parohu. Posle ispita ide se devojačkoj kući na ručak, koja sprema "boščaluk": svekru, momku i drugim ukućanima.
(Dijelovi iz knjige "Trubačka budilica od Guče do večnosti")
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.