RATNO STANjE - Tajna istorija CIA-e i Bušove administracije (17)

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: RATNO STANjE - Tajna istorija CIA-e i Bušove administracije (17)

Atomske bombe ostaju bez obarača

Ruski inženjer štrčao među iranskim naučnicima, ali je to i bila namjera. Želio je da ga ljudi primijete. Bio je prodavac nuklearnih tajni, spreman da posluje. Američko-ruski program za deaktiviranje hiljada nuklearnih ratnih glava u bivšem SSSR-u kako bi se Ukrajina, Kazahstan i Belorusija oslobodile nuklearnog oružja. Opasnost da se tehnološki stručnjaci rašire po totalitarnim državama trećeg svijeta

Posle raspada Sovjetskog Saveza, Sjedinjene Države su strahovale da će siromašni naučnici iz "Arzamasa-16" i sličnih institucija biti u iskušenju da počnu da rade za Irak, Severnu Koreju-ili Iran. U ovom slučaju, širenje oružja u stvari znači širenje naučnog znanja i kretanje samih naučnika.

Kraj Hladnog rata označio je i kraj redovnih plata za ruske nuklearne naučnike, te je postojala stvarna opasnost da se ruski tehnološki stručnjaci rašire poput virusa po totalitarnim državama trećeg sveta.

Tokom 90-ih, direktor jednog ruskog nuklearnog instituta izvršio je samoubistvo, navodno zbog toga što mu vlada nije isplaćivala platu. Čak su se i u ruskoj štampi pojavljivali tekstovi o krađama uranijuma iz "Arzamasa-16". Šta je moglo da spreči slabo plaćene ruske naučnike da napuste radna mesta i svoje tehničko znanje, a možda i nacrte za bombu, pa čak i fisioni materijal, ponude odmetnutim državama i pomognu im u stvaranju bombe?

Razoružavanje Ukrajine

Na sreću, u pravom trenutku su dva američka senatora bliska centru, jedan demokrata i jedan republikanac, videli moguću opasnost i smislili jedan od najdalekovidijih američkih programa spoljne politike još od Maršalovog plana. Sen Nan, demokrata iz Džordžije i najglasniji predstavnik partije kada je u pitanju državna bezbednost i Ričard Luger, oprezni republikanac i bivši gradonačelnik Indijanapolisa koji je u Senatu postao specijalista za spoljnu politiku, napravili su 1991. godine nacrt zakona koji će pomoći sprečavanju masovnog odliva nuklearne tehnologije iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Poznat po imenu "Nan-Lugerov program za saradnju u smanjenju pretnje", ovaj pravni akt doveo je do stvaranja zajedničkih američko-ruskih programa za deaktiviranje hiljada nuklearnih ratnih glava u bivšem Sovjetskom Savezu kako bi se Ukrajini, Kazahstanu i Belorusiji pomoglo da se oslobode nuklearnog oružja koje su nasledile u vreme raspada bivšeg Sovjetskog Saveza.

Program je imao jednako važan uticaj na živote ruskih naučnika. "Nan-Lugerov program" pomogao je da više od dvadeset hiljada ruskih stručnjaka uključenih u rad na sovjetskom programu nuklearnog naoružanja pronađe druga, mnogo miroljubivija istraživanja."Arzamos-16" je čak uspostavio nove veze i ozbiljnu saradnju s Los Alamosom. Već 1993. godine, Los Alamos i Sarov postali su zvanično gradovi-pobratimi.

Pored javno prisutnog "Nan-Lugerovog programa", CIA je takođe radila svoj posao, u tajnosti pomažući ruskim nuklearnim naučnicima da prebegnu i da se nastane u Sjedinjenim Državama, umesto da odu u Iran ili Irak, obezbeđujući im nove živote   i dovoljno novca kako svoj talenat ne bi nudili na tržištu. Baš po ovom programu CIA-e ruski naučnik je stigao u Sjedinjene Države.

Ali, CIA sada više nije sprečavala ruskog inženjera da ponudi svoje usluge na nuklearnom tržištu, niti je njegovo znanje držala pod ključem. Nacrti koje je Rus trebalo da preda Irancima potekli su iz kompleksa u Arzamasu, a CIA ih se dokopala preko drugog dezertera.

Ima li boljeg način da CIA prikrije svoju umešanost u ovu operaciju nego da pošalje veterana iz Arzamasa da lično preda ruske nuklearne nacrte?

CIA  obučava Rusa

Agent CIA-e koji je obučavao Rusa pripremio ga je što je bolje mogao za stupanje u kontakt s Irancima. Nije bilo lako; adresa tajnog iranskog programa za nuklearno naoružanje ne nalazi se u oglasnim stranama novina. Ipak, možda postoji način da se sa njima stupi u kontakt preko interneta. Možda je zaista tako jednostavno, poput slanja elektronske poruke.

Na nagovor agenta CIA-e, Rus je počeo da šalje poruke iranskim naučnicima, profesorima, pa čak i iranskim diplomatama u IAEA-i u Beču. U elektronskim porukama bi naglasio da poseduje informacije od izuzetnog interesovanja za Iran i da traži da se sastane sa nekim ko bi mogao da ga sasluša. Poruke su smišljene da pobude interesovanje, ali ne i da otkriju baš sve karte. Tek toliko da izazovu odgovor.

Počeo je da posećuje akademske skupove u Sjedinjenim Državama na kojima su učestvovali iranski i američki naučnici. Ponekad su se na ovim konferencijama pojavljivali i gostujući naučnici iz Irana, a oni bi uvek mogli da budu dobri kontakti. Rus je štrčao među iranskim naučnicima, ali je to i bila namera. Želeo je da ga ljudi primete. Bio je prodavac nuklearnih tajni, spreman da posluje.

Naravno, nije neobično da ruski i iranski naučnici razmenjuju iskustva, te je to bila još jedna od stvari na koje je CIA računala. Postojao je dobro uhodan kanal ruske tehničke podrške iranskom programu generisanja nuklearne energije. Moskva je potpisala ugovor vredan osamsto miliona dolara da pomogne Iranu da izgradi laki vodeni reaktor u nuklearnoj elektrani u Bušeru.

Iran i Rusija

Sjedinjene Države su prigovarale da Iran koristi komercijalne nuklearne programe zemlje da unapredi svoj razvoj nuklearnog naoružanja. Američki zvaničnici su zahtevali da znaju zašto je Iranu potreban program nuklearne energije kad već poseduje toliko nafte i prirodnog gasa. U jednom saopštenju Stejt departmenta, Vašington je primetio da Iran godišnje spali više prirodnog gasa nego što Bušer proizvede energije. Bar deset godina zastoja u američko-ruskim odnosima bile su veze Moskve s Iranom i spremnost da se Teheran prihvati kao vredan kupac ruskog oružja, a ne rastuća strateška pretnja na Bliskom istoku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.