Foto: Raskoš starih bedema
STARI SRPSKI VEK - ANTIČKA SRBIJA (15)
Mnoga stara utvrđenja su pregrađivana, rušena i dograđivana na mnogobrojne načine, što se vidi na primerima Svača, Bara i Skadra. Pored toga, dograđivana su utvrđenja od drveta, kao u slučaju Drivasta (Drvenast, u značenju drveni stan) i kamena vezanog malterom. Ovakva utvrđenja su locirana u Dabru i oblastima od Neretve do Une, uz trasu ondašnjih puteva
Pod geografskom odrednicom "antička Srbija" podrazumevamo primorsku i podunavsku Srbiju, putne veze između ove dve oblasti, koje su obično išle rečnim klisurama, sa preistorijskim i starovekovnim arheološkim lokalitetima. Najbrojniji i, posledično, najviše istraženi lokaliteti su u Primorju, pa će nam oni, u ovom poglavlju, biti u prvom planu, delom i zbog činjenice što se na tom prostoru razvila srpska država.
U Primorju se razvijaju tri vrste antičkih gradova, nastalih na staništima Ilira, Singa, Skita i Trako-Skita (Tribali). Reč je o varošicama, raspoređenim oko trga ili crkve, sa utvrđenim pribežištem u blizini. U Diokleji, takvi su Stari Bar, Gradac i Gradina (kod Duklje, u Doljanima). Slično je građen i Ston, a nema većih odstupanja u varošima i naseljenim mestima Travunije i Konavala, kao i na drugim lokalitetima starovekovne Srbije.
Druga grupa gradova je rimska i vizantijska, a sagrađeni na morskoj obali. Ova naselja su klasičnog grčko-latinskog tipa, gde se stanovalo u okviru zaštitnog bedema, a živelo se, pre svega, od mora i zemljoradnje, obrađivanjem polja u neposrednoj blizini; napredak je bio uslovljen trgovinom sa zaleđem. U pitanju su gradovi koji su i u ranom srednjem veku ostali latinski, iako posrbljeni.
Skadar bio prestonica nekadašnje provincije Prevale
Trećoj grupi naseljenih mesta pripadaju oni oko Bojane i Drima: Skadar, Drivast i Sard. Skadar je bio prestonica nekadašnje provincije Prevale i stono mesto srpskog kralja Bodina. Sva tri su podignuta na temeljima antičkih gradova, imaju bedeme i kule, crkve u gradu i podgrađu, dok su groblja bila smeštena ispod grada, sa pripadajućom bogomoljom. Grnčarija i triznište iz Svača, ukazuju da su u njemu od početka živeli Srbi – nije bio stalno nastanjen i uglavnom je imao ulogu pribežišta. Bio je prestono mesto župe Oblik, sa županijskim središtem.
Kako smo već istakli, mnoga utvrđena mesta, nasleđena su iz predistorijskog, kasnoantičkog i ranovizantijskog doba; u njima su, obično, obnavljani samo zarušeni delovi (kapije, kruništa bedema i kula, delovi zidina i sl.); takve obnove i arhitektonske intervencije, danas je gotovo nemoguće utvrditi u potpunosti. Mnoga stara utvrđenja su pregrađivana, rušena i dograđivana na mnogobrojne načine, što se vidi na primerima Svača, Bara i Skadra. Pored toga, dograđivana su utvrđenja od drveta, kao u slučaju Drivasta (Drvenast, u značenju drveni stan) i kamena vezanog malterom. Ovakva utvrđenja su locirana u Dabru i oblastima od Neretve do Une, uz trasu ondašnjih puteva. Mnoga od njih su kasnije potpuno razgrađena ili dislocirana. Takođe, u vreme turske okupacije, kamen sa utvrđenih mesta je korišten za izgradnju mostova, džamija ili turskih kaštela.
U zemlji Travuniji, Porfirogenit beleži Trebinje, Vrm, Risan, Lukaveti (Loukavetai, Lukavica) i Zetlivi. Glavni grad bilo je Trebinje, gde su arheološka istraživanja, na lokalitetu Crkvine, utvrdila postojanje gradine površine 1,2 hektara. Podignut je na starijem utvrđenju iz doba rimskih osvajanja. Položaj Vrma - Ormosa, se traži na reci Trebišnjici, istočno od Trebinja. Risan je na morskoj obali, a u starom veku se nalazio na bregu visokom 200 m, gde je podignuta crkva svetih Petra i Pavla. Položaji Zetlivija i Lukaveti još nisu utvrđeni, a pretpostavlja se da su bili negde oko Herceg Novog i Nikšića.
Grad Ulcinj, još arheološki neistražen, prostire se na površini od 2,5 hektara i sagrađen je u IV veku, na šta upućuju pronađene cisterne za vodu, grobnice, kameni nameštaj i temelji crkve. Poput Ulcinja, ni Stari Bar (Antebaris) nije arheološki istražen. Podigli su ga Anti, a njegov najstariji deo se širio na jugoistočnoj strani, gde se bedem pružao, od akropolja na zapad, do polukružne kule; odatle je skretao ka jugu, prateći oblik stene, na kojoj je podignut, do jugozapadne kapije. Kapija, branjena kulama nepravilne osnove, podseća na kapije Sarda, a druga kapija, u polukružnoj kuli, slična je kapiji Svača. Antebari je imao površinu od 1,5 ha. Grad je svakako imao više crkava, ali, zbog nedostatnih istraživanja, o njima se ništa pobliže ne može reći.
Ime Bara upućuje i na pravac seobe, iz predela istočne Evrope, preko severozapadne (Bagibarija), Panonije i, zauzimanje Makedonije, nekadašnje rimske zemlje, koja je obuhvatala predele od jugozapadne Dardanije do donjeg Podrimlja, u Prevali.
I Budva je, kao Ulcinj ili Bar, klasični antički grad sa akropoljem, na steni uz more, ispod koga je bila varoš sa gradskom bazilikom. Površina grada odgovarala je današnjoj – oko 3,5 ha. U Rosama, na ulazu u hercegnovski zaliv, nalazilo se utvrđenje približne površine od jednog hektara, smešteno na stenovitom brežuljku, 40 m iznad mora. Na mestu današnje crkve nalazio se akropolj; podgrađe se pružalo na zapad, a sa istočne strane nalazila se grobljanska crkva sa upisanom apsidom.
Grad Kotor ima nepovoljan položaj za odbranu i, jednu prednost – obilje pitke vode. Njegov naziv podudara se sa imenom srpskog grada Kotora u Bosni, što ukazuje na srpsko poreklo naziva za "kotar".
Dubrovnik je, među primorskim gradovima, imao najveću ulogu u srpskoj istoriji. Prema različitim predanjima, osnivanje grada povezano je sa propašću Epidaura i doseljenicima iz Rima. Po "Ljetopisu popa Dukljanina", Raguzu, Raguzijum, su nekada zvali Epidaur, a podignut je na mestu koje se prvo zvalo Laus. Lausom se zvao i u grčko doba. Gradili su ga Srbi koji su ga, po gustoj šumi iz zaleđa, nazvali Dubrovnikom. Jedno drevno predanje beleži da je naslednik svrgnutog srpskog kralja došao iz Rima i podigao Dubrovnik. Legenda upućuje na Odokara i plemena Alana, koji su, nakon zauzimanja Rima, osvojili potom Dalmaciju, u velikom vojnom pohodu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.