Probuditi uspavane snove

Na Godišnjoj skupštini "Jedinstva", održanoj krajem januara 1936. godine, u dvorani Doma kralja Petra Prvog Velikog Oslobodioca, u izvještaju o radu društva u periodu od 1934. do 1936. godine rečeno je da je hor održao sedam koncerata, pet na strani i dva u mjestu. Sem toga, hor je šest puta učestvovao na raznim priredbama humanih društava.

Najveći uspjeh Društvo je postiglo na 11. kongresu pjevačkih društava članova Južnoslovenskog saveza, održanom 1935. godine u Šapcu, u vrijeme kad je tamošnje pjevačko društvo proslavljalo 70-godišnjicu rada. Pored velikog broja pjevačkih društava, koncertu održanom povodom ovog velikog jubileja prisustvovali su i brojni muzički stručnjaci.

Uspješan rad

Poslije koncerta je, banjolučkom horu i njegovom dirigentu Vladi Miloševiću, odano najveće priznanje kompletnog umjetničkog foruma koji je konstatovao da je "Jedinstvo" daleko iznad ostalih provincijskih pjevačkih društava.

U to vrijeme, kako se kaže u izvještaju, SPD "Jedinstvo" brojalo je oko 150 članova, što govori o velikoj popularnosti ovog pjevačkog društva među ljubiteljima horske muzike.

Na pomenutoj skupštini Društvo je dobilo novu upravu, u koju su izabrani: dr Stevo Moljević, predsjednik, Milan Stambolija, potpredsjednik, Rajko Malić, sekretar, Mara Kordić, blagajnica, Nikola Crnogorac, knjižničar, te članovi Odbora Mirko Novković, Dušan Simić, Anton Marot, Tatjana Livnjaković i Đoko Jovanović.

Za zamjenike članova Odbora birani su Mila Jovetić i Branko Vranješević. U Nadzorni odbor izabrani su: prota Jovo Davidović, predsjednik i članovi: Đoko Koljević, Krista Popadić i Mladen Ćurčija.

Opšta ocjena je bila da je Društvo od prošle skupštine radilo veoma uspješno i da je hor pod rukovodstvom dirigenta Vlade Miloševića znatno napredovao.

Dr Petar Kostić je za predsjednika SPD "Jedinstvo" izabran na vanrednoj Skupštini, 21. februara 1937. kada je potpredsjednik postao Milan Milinović, načelnik Opšteg odjeljenja Banske uprave Vrbaske banovine.

U pisanim izvorima do kojih smo mogli da dođemo, nema podataka zašto je došlo do ove vanredne skupštine, ali se kaže da je Đuro Zalad izabran za sekretara, Branko Naerlović za njegovog zamjenika, Vuk Kuruzović za blagajnika i Vlado Trivić za arhivara. Za članove Upravnog odbora birani su: Mila Jovetić, Mara Kordić, Milan Domuzić, Sveto Blagojević, Branko Radulović i Stevo Čelik, a u Nadzorni: proto Jovo Davidović, Đoko Jovanović i Suljo Plićanić.

Na ovoj skupštini biran je i Odbor za propagandu, što je bila novost. Tatjana Livnjaković, Dušan Simić i Jovo Naumović.

Velika patriotska svetkovina

Kao uspomenu na veličanstveni istorijski događaj iz Prvog svjetskog rata - proboj Solunskog fronta 15. septembra 1918. godine ustanovljen je nacionalni praznik baš na taj datum. Toga dana je kralj Aleksandar Prvi Ujedinitelj, u to vrijeme prijestolonasljednik i vrhovni komandant srpske vojske, izdao naredbu: "Napred! Napred u Otadžbinu, u Slobodu! Napred u slavu ili smrt!" Hroničari bilježe da srpska vojska "učini čudesa i zadivi ceo svet "svojom pobjedom.

"Vrbaske novine" iz 1936. svjedoče o proslavi ovog značajnog datuma iz srpske istorije.

Udruženje rezervnih oficira i ratnici Solunskog fronta u Banjoj Luci te brojni građani okupili su se toga dana u Sabornom hramu Svete trojice, gdje je služen pomen poginulim i pomrlim borcima u proboju Solunskog fronta. Činodejstvovao je mitropolit banjolučki Vasilije Popović, uz sasluženje četvorice sveštenika.

Na jektenija je odgovarao hor "Jedinstvo", koji je i kasnije učestvovao na slavskom obredu u Oficirskom domu.

Domaćin slave bio je vršilac dužnosti predsjednika Udruženja rezervnih oficira dr Tihomir Dimitrijević.

Pomenu i slavi prisustvovali su i brojni gosti, među kojima su bili: "pomoćnik bana Nemanja Ljubisavljević, đeneral Dušan Mihajlović, počasni konzul Poljske Republike Artur Burda, izaslanici gradskih opština, raznih privrednih ustanova, nacionalno-kulturnih i viteških društava, kao i veliki broj dama", piše u "Vrbaskim novinama" od 17. septembra 1936. godine.

Pjevačku župu "Petar Mrkonjić" osnovala su pjevačka društva Vrbaske banovine još 14. juna 1931. godine, na inicijativu SPD "Jedinstvo" i pod pokroviteljstvom prvog bana Vrbaske banovine Svetislava - Tise Milosavljevića.

Osnivači župe, koja je bila član Južnoslovenskog pevačkog saveza, bili su: banjolučka društva: Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", Jugoslovensko pjevačko društvo "Sloga" i "Triglav" (ne kaže se čije je to društvo), "Vila" iz Prijedora. "Branko" iz Bosanske Gradiške i jedno pjevačko društvo iz Sanskog Mosta ("Službeni list" Vrbaske banovine, koji je objavio ovu vijest, ne navodi o kom društvu je riječ).

I pored svih nastojanja organizatora i podsticaja Jugoslovenskog (bivšeg "južnoslovenskog") pevačkog saveza iz Beograda, župa nije zaživjela. Pred Drugi svjetski rat Upravni odbor Jugoslovenskog saveza obratio se Upravi "Jedinstva" sa željom da se župa obnovi. Sazvana je skupština u Domu kralja Petra Prvog Oslobodioca, 16. februara 1941. godine, kojoj je prisustvovao i Bogdan Milašinović, predsjednik Pevačkog saveza Jugoslavije iz Beograda.

Skupštinu je otvorio tadašnji predsjednik "Jedinstva" Đoko Popović. Potom su slijedili izvještaji predstavnika društava učesnika Skupštine, iz kojih se vidjelo da se sva društva, osim prijedorske "Vile", suočavaju sa finansijskim i drugim problemima.

Izabrana je nova uprava Pjevačke župe "Petar Mrkonjić", u koju su ušli predstavnici svih društava članova župe, sa protom Dušanom Kecmanovićem na čelu.

Posustajanje pred rat

Krajem 1940. i početkom 1941. u banjolučkom naselju "Razvitak" izišla je kritika povodom jednog koncerta "Jedinstva". Đuro Zalad, koga smo pominjali kao člana Društva, tačnije sekretara Upravnog odbora, piše da Društvo ne bi smjelo postati prezasićeno nego bi moralo "davati novu hranu svojim slušaocima i obožavaocima".

Potom nastavlja. "Sloga" iz Sarajeva i Gusle" iz Mostara proslavili su zajednički na dostojan i velelepan način 50-godišnjicu svog nacionalnog, kulturnog i umetničkog rada. U okviru ove proslave "Sloga" je dala u Beogradu vokalni koncert o kome su najmerodavniji muzički faktori prestonice dali mišljenje puno priznanja i za pevače i za organizatore.

Pre nekoliko godina slušao sam u Beogradu koncert koji su davale "Gusle" iz Mostara. Toliko oduševljenja publike retko je koje društvo izazvalo, a svi recenzenti Beograda rekli su za "Gusle" da su najbolji hor iz unutrašnjosti koji je dolazio u Beograd. Na 23. ovog meseca (novembar 1940) kao program zabave bio je koncert "Jedinstva". Program sastavljen uglavnom od starijih stvari, bez nekih većih problema, prilično ujednačen, pokazao je dosta problema za mladi i mali hor "Jedinstvo". Ne razumemo: zašto, ovako mali horovi, stavljaju na program stvari koje zahtevaju mnogo glasa, snage i oduševljenja kao što su: "Padajte braćo" od Havlasa i "Krvi za rod" od Jenka.

Društvo treba ljude koji moraju imati mnogo volje i sposobnosti da u ovoj materijalističkoj sredini u kojoj piruje površna ambicija nepoznatih, uzimaju stav regulatora kulturnih odnosa u nas, treba ljude koji će umeti da probude uspavane snove, da uzbude pritajene snage starih i mladih i da uzdrmaju sve ono na kojima je reč pri postavljanju na narodne kulture.

Mora da se rodi nova pesma koja će nas u ovim snenim sumnjama, strepnjama i uzbuđenjima hrabriti i održati".

Uočljiv kontrast

Na kritiku je već u sljedećem broju "Razvitka" odgovorio Milan Stambolija, dugogodišnji član i jedno vrijeme predsjednik "Jedinstva", ističući da je "korisna i pozitivna činjenica za "Razvitak" da prati i registruje naša kulturna kretanja i nastojanja", te da "recenzent dobro uočava i ističe značaj pjevačkih društava u Sarajevu i Mostaru.

Obzire se na skoru prošlost i govori o "Slogi" i "Guslama" kad su bili u naponu snage. Odmah iza toga prelazi na koncert "Jedinstva", a time i nehotice upoređuje ova dva društva kad su bila na vrhuncu svoje snage sa sadašnjim stanjem i horom u "Jedinstvu".

Kontrast je vrlo uočljiv i ispada veoma loš po "Jedinstvo", zaključuje Stambolija. Konstatujući da je način komparacije koji koristi Zapad u kritici vrlo neobičan, nastavlja "ali kad je već tako, recenzent nije morao da ide toliko daleko do Sarajeva i Mostara. I hor "Jedinstvo" je prije tri-četiri godine bio bolji nego danas.

 (Nastaviće se)

Vruć patriotski govor

"Jedinstvo" je 1940. godine boravilo u Jajcu, gdje je pjevalo u crkvi na liturgiji. Tom prilikom tamošnji proto Ilić održao je "vrlo vruć patriotski govor". Po povratku članovi "Jedinstva" svratili su u Mrkonjić Grad.

Iste godine društvo je nastupalo sa djelom Gvide Havlasa "Padajte braćo" na nekoj patriotskoj manifestaciji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.