PLANIRANI HAOS

Naser Orić pred Irfanom Mustafićom i njegovim bratom detaljno opisao kako je izvršen pokolj zarobljenih Srba iz Zalazja i kako je on lično sjeo na grudi Slobodanu Iliću izvadio mu oko bajonetom i potom ga zaklao

Iako sam konstantno vodio neku tihu borbu sa zlikovcima, nakon svega sam konačno glasno rekao "Dosta!"

Imali su priliku, pokazali svoje pravo lice, izgubili rat, izgubili narod, e, neće više moći! Često odlazim u Srebrenicu i komuniciram sa najbiližim saradnicima. Definitivno počinjemo da razmatramo mogućnost uspostavljanja institucija vlasti. Skupština opštine i politički rad moraju profunkcionisati. Intenzivirali smo naše susrete na kojima smo razvijali zamisli šta činiti dalje?

Nakon tolikog priliva humanitarne pomoći, šverc i crno tržište koje nije nikad ni prestalo, samo se ukrupnjavalo. Srebrenička mafija se, pored biznisa sa humanitarnom pomoći, bacila na zabave, terevenke, ražnjeve uz piće i muziku. A, narod gladuje!

Po cijeli dan narod je samo pratio informacije gdje bi trebali biti najintenzivniji avionski izbačaji paleta sa hranom. Kako je nužda najveća majka izuma, od potrošenih folija lanč- paketa ljudi su pravili baklje. Neposredno prije mraka nastajala je opšta pometnja. Narod je jurio na sve strane, instiktivno opredjeljujući se koje će im biti zborno mjesto sa kojeg trebaju krenuti u potragu.

ZAŠTIĆENA ZONA

Poslije prvih avionskih brujanja, čekalo se kada će zazviždati palete ili kada će početi da iz vazduha sipaju lanč paketi u refuzi. Kada se popale baklje i u potragu jurne masa, gledajući sa velike distance, kao da su se "Zaštićenom zonom" počele da kreću velike zmije koje su krivudale na sve strane. Od kolona sa zapaljenim bakljama se stvarao takav prizor koji je zaista podsjećao na ogromnu aždaju koja je milila po srebreničkim brdima. Sretnici, koji bi prvi pristigli na izbačenu paletu, odmah bi vadili nove rekvizite za njenu demontažu, ali kako bi pristizala nova masa, znalo je na paleti doći do opšte otimačine... - piše Ibran Mustafić.

On je potom detaljno opisao prvi atentat koji je na njega i njegovu porodicu u Potočarima izvršen 25. maja 1993. godine, ali bez žrtava.

Nakon izvjesnog vremena, od Huse Salihovića, komandanta jedne od srebreničkih brigada, saznao sam da je odmah sutradan na "Lovcu" održan neki sastanak štaba i komandanata pojedinih formacija. Huso mi reče: "Vidim, kad sam došao na "Lovac", nešto se u kuloarima priča. Nakon što se upelja u razgovor, neki mi rekoše da je sinoć pucano na kuću Ibrana Mustafića.

Ostao sam zatečen. Nakon toga, upetlja se u razgovor Zulfo Tursunović. Kad, kobajagi, sazna, kao da nije ni znao, Zulfo će ti 'šta ako su pucali, neka su pucali, i ja bih ga ubio'. Ostao sam zatečen!", nastavi Huso svoju priču, i ponovi tadašnju reakciju:

"Čekajte ljudi, pa, šta mi mislimo, dokle ćemo stići ako ćemo se između sebe ubijati?!"

MAFIJA I KOLjAČI

Nakon druge dočekane zore, ponovo je Mido došao sa Naserovim autom da me pita da li bih išao na razgovor. Ponovo sam odbijao svaki susret ali sam sa bratom odlučio da idemo u Srebrenicu do međunarodne policije. Od kuće do zgrade pošte u Srebrenici, u kojoj je bila internacionalna policija, išli smo kao da se probijamo kroz četničke položaje. Činilo mi se da iza svake kuće ili bukve viri snajper. Kad smo došli iznad pošte, prije nego smo ušli u zgradu, u po bijela dana sam sa bratom zalegao ispod bolnice, kao da smo na frontu. Poslije skupljene hrabrosti, pretrčali smo do zgrade policije.

Sa glavnokomandujućim smo obavili razgovor, ali kakva korist. Sila Boga ne moli. Ako treba mrijeti, neka se i umre, ali ne smije ostati istina mrtva. Tako sam se ponašao i u razgovoru sa glavnokomandujućim. Doslovno sam im rekao da u Srebrenici kompletnu situaciju u rukama drže banda, mafija i koljači, na čelu sa Naserom i Zulfom. Istina, kako sam vidio da se u Srebrenici svelo sve na spašavanje vlastite glave, nastojao sam vidjeti da li postoji ikakva šansa da preko međunarodnih snaga sa bratom napustim Srebrenicu.

Ipak, poslije završetka razgovora, vidim da smo mi za njih samo obične brojke. Kad sam sa bratom izašao iz zgrade, ispred mene se već prepriječio Naserov automobil. Opet Mido za volanom. Još je neko bio sa njim. Uporno su insistirali da se sretnem sa Naserom, i to u njegovom stanu, ali kad sam vidio da je vrag odnio šalu, pristao sam da se vidim, ali ne u stanu.

SUVERENI GAZDA

"Sa njim se mogu vidjeti samo u nekoj od srebreničkih institucija, a nikakvi me stanovi ne zanimaju, pogotovo da nekom idem na noge!", bio sam kategoričan.

Nakon sjedanja u auto, ipak smo, mimo moje volje, završili pred zgradom u koju se smjestila novopečena srebrenička "elita". Drugog rješenja nije bilo, glavnom "Kapi", ili preciznije rečeno "Gazdi", se moralo otići na noge.

Svoju dodatnu snagu je tražio u mom novom poniženju. Neka je, ko god sebi dovede fukaru, na kraju se ispostavi da sebi dovede gospodara. U mom slučaju je bilo puno drastičnije: ja sam sebi doveo svog krvnika. Ipak, kad dobro razmislim, mislim da nisam u pravu. Zaista, ja se jesam trudio da u SJB Srebrenica dovedem Nasera, ali ja o tome nisam odlučivao. Ipak, sam samo pokušavao, ali sam puno više u pravu ako kažem da su neki ljudi meni poslali Nasera...

Kada sam se pojavio u sobu u kojoj je razbarušeno sjedio Gazda, uspio sam sačuvati prisebnost i ponos. Sjeo sam sa bratom na jednu stranu, a sa druge strane se raspojasao Naser koji je svojim načinom ophođenja pokušavao da nam stavi do znanja da je on, ipak, Gazda, neprikosnoven, suveren, prema kojem se treba odnositi kao prema božanstvu.

ZLOČIN NA ZALAZJU

Naaser je počeo svoju priču:

"Dolaze sada ovi iz Tuzle, neki Franjo je dolazio u dva navrata, družimo se. Donosi mi novine. Pišu o meni. Salih Brkić (novinar Televizije Sarajevo, pr. r.) mi je poslao jedan broj "Zmaj od Bosne" sa jednim tekstom o meni. Hoćete li zapaliti?"

Kako smo pristali, izvadio je kutiju "marlboroa" i nonšalantno bacio pred nas. Kad su cigare bile u pitanju, nije bilo dostojanstva. Zapalili smo sa slašću, a cigara je, kako meni, tako i bratu, popravila raspoloženje.

Nastavio je sa svojim nebulozama, pokušavajući ironično staviti do znanja da on ne stoji iza atentata, ali svojom ironijom je više pokazivao da je upravo pokušavao da stavi do znanja da se manimo ćorava posla.

Nastavio je svoju priču:

"U Tuzli sada važim za legendu, tako da sam postigao svoj cilj!"

Zatim je započeo novu priču od koje mi je povremeno zastajao dah:

"Kad smo onu ekipu zarobljenih na Zalazju i iz zatvora ponovo poveli prema Zalazju i kad je počelo klanje, meni je dopao Slobodan Ilić. Popeo sam mu se na prsa. Bio je bradat... Gledao je u mene i nije progovarao ni riječi. Izvadio sam bajonetu i direktno ga udario u jedno oko, a zatim provrtio nožem. Nije ni zapomagao. Zatim sam ga nožem udario u drugo oko. Nisam mogao da vjerujem da ne reaguje. Iskreno rečeno, tada sam se prvi put uplašio, tako da sam ga odmah poslije toga preklao!"

SVJEDOK ZLOČINA

Sjedio sam i nijemo slušao njegove ispovijesti, ne vjerujući ko je ispred mene. Pokušavao sam da odgonetnem da li govori istinu i čemu ta priča. Jedino što sam tada mogao odgonetnuti je to da mi je indirektno htio reći:

"Dobro vidi s kim imaš posla?!"

Sve sam bio ubjeđeniji da me htio pričom dobro zaplašiti.

"Čovječe, znaš li ti da je Savjet bezbjednosti donio odluku o formiranju Haškog tribunala!? Svako će za svoja djela odgovarati! Znaš li da postoji Konvencija o ratnim zarobljenicima?! Kako to smiješ meni pričati?! Možda jedan dan ja budem svjedok!", uzvratio sam, pomalo ironično, kao u šali na njegove užasavajuće priče.

"Boli me ... ! Ja sam odlučio dok god mogu, da se nauživam, a poslije šta god bude, apsolutno me ne zanima!", bio je jasan i samouvjeren u svojim namjerama, ali je po prvi put u životu bio i iskren.

Zaista se tako i ponašao. Naser je bio autentičan primjer vođenja privatnog rata iz sopstvenog hira i ličnog interesa. Vladaj, ubijaj, pljačkaj, jedi i j,,,! Vlast, slava, novac i seks su bili i ostali njegov ideal življenja. On je uistinu bio kopija filma Serđa Leonea "Ubij sve i vrati se sam", koja se na kraju i obistinila.

"Ja znam da se ti pitaš, i da si ono što si bio, da ja ne bih bio ništa", nije mogao da ne ispolji svoju vječitu boljku.

EKSPLOZIV I BOMBA

Očigledno i dok je cijelo vrijeme bio uz mene, kovao je pakleni plan. Sve eliminisati i uspostaviti haos.

"Nasere, da budemo jasni, komandant sigurno ne bi bio, ali ne bi bio ništa! Da se ja pitam, ti bi bio komandant jedne specijalne diverzantske jedinice, jer je to tvoj domet", uzvratio sam.

"Pa, dobro je, nisi me toliko degradirao!", odgovorio je sa povrijeđenom sujetom.

Mislim, ako nekako uspijem preživjeti, trudiću se da budeš ono što jesi. Nakon završenog razgovora, ustao sam sa bratom i napustio rezidenciju "Kralja Srebrenice". Kao pravi kralj, zovnuo je svog posilnog Midu da nas odveze do Potočara kako ne bi išli pješke. Poslije mog dolaska kući, našao sam se sa mojim najbližim da još koju razmijenimo.

Sado je uglavnom vodio plan kako dalje, tako da smo počeli razmišljati o našim snagama. Otišli smo do njegove Krčevine i sa štale uzeli nešto eksploziva i bombi. Nakon toga smo obišli širi pojas oko moje kuće, posebno lokalitet preko kojeg su se atentatori udaljili.

Ozbiljno smo počeli da razmišljamo o miniranju terena, ali za to nismo imali realnih mogućnosti, a i mogao bi ko naš nastradati. Sado je bio u pojedinim situacijama jako mudar čovjek, tako da je proturio informaciju da je teren miniran.

BOLNIČARKA RADA

Neosporna činjenica da je moj amidža Ibrahim ispoljavao preveliku ljubav prema meni, ali je bio jako prestrašen nastalim događajima, tako da je, iako je neprestano bio uz mene, pokušavao da mi ukaže s kim imamo posla i da treba da se primirim i klonim svega.

"Ibro, jedan dan došao je Naser i rekao mi da se odmah spremim i krenem sa "zastavom" pred zatvor u Srebrenicu. Odmah sam se obukao i krenuo. Kad sam došao pred zatvor, izveli su sve zarobljene sa Zalazja i naredili mi da ih povezem prema Zalazju.

Kada smo došli do deponije, naredili su mi da zaustavim i parkiram kamion. Izmakao sam se na pristojnu daljinu. Ali, kad sam vidio njihovo divljanje i kad je počelo klanje, preblijedio sam kao krpa. Kad je Zulfo niz grudi sastavio nožem bolničarku Radu, pritom je pitajući gdje joj je radio-stanica, više nisam imao hrabrosti da to gledam.

Pješke sam sa deponije došao u Srebrenku, a oni poslije dovezli kamion, a ja sam sa kamionom nastavio kući u Potočare. Karoserija je bila sva krvava. Ti kao da ne znaš sa kim imaš posla! Mani se svega, valjda će i njihovo proći, u stanju su sve", molećivim glasom mi je govorio amidža Ibrahim.

 (Nastaviće se)

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.