Oštriji kurs Evrope prema islamu od 2001.

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Oštriji kurs Evrope prema islamu od 2001.

OTVORENA KAPIJA KA ISTOKU (Islam - istočna religija ?) (13)

Tek uoči i za vrijeme rata u BiH saznali smo da je islam vjekovima prisutan u Evropi. Malobrojnima je bila poznata istorija bogumila. Pošto su bili ugnjetavani kao hrišćanska sekta, u čemu je prednjačila Katolička crkva, oni su, prešavši u islam, potražili zaštitu Osmanskog carstva. Zbog toga je naročito srpska strana tvrdila da oni nisu ni pripadali toj vjeri

Islam je tek krajem XX veka izašao iz okvira delom živopisnih, delom mračnih predstava koje su Evropljani u prošlosti imali o njemu. Ranije su izvori svih predstava bili Hiljadu i jedna noć, bogatstvo šeika naftaša i, eventualno, suočavanje sa događajima u Iranu (mnogima je bilo prilično teško čak i da razlikuju sunite i šiite).

Na doživljaj starije generacije uticale su knjige Karla Maja, iz kojih su naučili da je hadžiluk hodočašće u Meku i Medinu. Predstavi o islamu kao pretnji, koja danas uglavnom preovladava, doprineli su diktatori arapskog područja, koji, u najboljem slučaju, koriste islam kao političku kartu, ali očigledno ne pripadaju onima koji imaju religiozan pogled na svet. To se, pre svega, odnosi na Sadama Huseina, koji moć duguje partiji Baat.

Zanimljivo je da je tu partiju osnovao hrišćanin, Sirijac Mišel Aflak. Jedino se u Libiji vizija Moamera el Gadafija pomešala sa tamošnjim predstavama o islamu koje, međutim, imaju duboku tradiciju ako imamo u vidu senuse (senusite) koji su u toj zemlji bili na vlasti i pre Gadafija. Najradikalniju promenu nesumnjivo je označila pojava ajatolaha u Iranu, pri čemu je za Evropu i Zapad upozorenje trebalo da bude već sama činjenica da je šiitsko sveštenstvo proteralo šaha Rezu Pahlavija i njegov sekularni režim, orijentisan ka zapadu. U Evropi je šaha manje-više kritikovala levica (kritike na račun "naručenih tapšača", odnosno demonstracije protiv šaha).

Mehmed postao Hristos

Tek uoči i za vreme rata u Bosni saznali smo da je islam vekovima prisutan u Evropi. Malobrojnima je bila poznata istorija bogumila. Pošto su bili ugnjetavani kao hrišćanska sekta, u čemu je prednjačila Katolička crkva, oni su, prešavši u islam, potražili zaštitu Osmanskog carstva, zbog čega je naročito srpska strana tvrdila da oni nisu ni pripadali toj veri. Takođe je bilo zaboravljeno da je ophođenje prema islamu u okviru sovjetske imperije i pre 1989. godine bilo neobično. U Bugarskoj je, recimo, Todor Živkov primoravao pomake (Bugare muslimane) i Turke da, kao manjina, menjaju imena, koja su, upravo posmatrano sa političkog aspekta, zvučala neobično: znatan broj Mehmeda morao je da promeni ime u Hristos.

Treba reći da se naročito u Bosni i Hercegovini tradicionalno islamsko shvatanje religije odlikovalo sekularnim liberalizmom kakav je bio veoma rasprostranjen u staroj Habzburškoj monarhiji.

Činjenica da je car Franjo Josif sebe smatrao zaštitnikom ove vere i da je čak organizovao prikupljanje dobrovoljnih priloga za izgradnju džamije u Beču, koja je sprečena izbijanjem Prvog svetskog rata, samo je jedan od pokazatelja koji govore u prilog toj tvrdnji. Sve do rata u Bosni, u Beču je starija generacija pamtila Bošnjake samo kao žestoke borce, koji u Prvom svetskom ratu nisu imali zarobljenike i koji su često korišćeni u teškim borbama (Soški front).

Mnogo kasnije Evropljani su primetili muslimane u Sovjetskom Savezu, odnosno u Ruskoj Federaciji. U međuvremenu, sukobi u Čečeniji postali su opštepoznati i povezuju se sa islamskim fundamentalizmom, čemu su, između ostalog, doprineli i događaj 11. septembra 2001. godine. Međutim, i takav stav predstavlja zanemarivanje činjenice da je carska Rusija u XIX veku vodila duge ratove na Kavkazu, koji su sigurno više bili motivisani željom za slobodom i neprihvatanjem "rusizacije" nego verskim argumentima.

Kulturna i politička tradicija

Štaviše, religiju treba pre shvatiti kao deo kulture nego kao fundamentalističku pretenziju da se bude jedini izvor spasa, koju, pre svega kritičari islama rado navode kao dokaz. Tek nakon osamostaljenja republika u centralnoj Aziji doprlo nam je do svesti da Taškent i Šrinagar nisu bili samo zanimljive turističke destinacije u nekadašnjem Sovjetskom Savezu već da imaju i veoma dugu kulturnu, istorijsku, a samim tim i političku tradiciju. Ali, i ovoga puta globalna energetska politika (nafta i gas) preovladava u doživljaju tih svetova. Proces upoznavanja i saznavanja u ovoj sferi još dugo neće biti završen.

Posebno poglavlje na tom putu predstavlja turska, a savladavanje ove prepreke Evropljanima naročito teško pada. oni još uvek nisu shvatili da je revolucija mladoturaka i korenita promena ostataka Osmanskog carstva, a reč je o Turskoj za vreme vladavine Kemal-paše, koji je kasnije dobio laskavo ime Kemal Ataturk (otac Turaka), sušta suprotnost takozvanom fundamentalizmu. On je ukinuo kalifat, koji je opstao u Istanbulu nekoliko godina posle ukidanja sultanata. Bila je to jedna od najradikalnijih sekularizacija ikada sprovedenih u istoriji, i nije se odnosila samo na pismo, način života, vaspitanje i odnos države i religije već je podrazumevala potpuno novu orijentaciju zemlje. Naravno, teško je razumeti da je vojska postala garant demokratije, ali Kemal-paša je bio oficir, a vojna komponenta je i u starom Osmanskom carstvu bila veoma važna.

Vjera i politika

Stav Evrope prema islamu i ljudima ove veroispovesti nesumnjivo je postao oštriji posle 11. septembra 2001. godine. Do danas je teško utvrditi da li al Kaida i pripadnici drugih terorističkih organizacija deluju iz političkih ili verskih motiva. Nije jasno da li vera nagoni ljude na takve postupke ili se ona možda samo koristi u svrhu buđenja iracionalne nade koja je ohrabrenje za stupanje u akciju, pa čak i za samoubilački napad. S obzirom na krstaške pohode i njihove motive, Evropa bi trebalo da bude oprezna kada su predrasude u pitanju, jer nije bilo nikakvih racionalnih razloga koji bi govorili u prilog političkoj odluci da se po svaku cenu krene u Svetu zemlju i stvore hrišćanske kneževine na teritoriji od Akona pa sve do Jerusalima.

                                    (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.