Foto: OD GAZIMESTANA DO HAGA - Vreme Slobodana Milošević
Ovoga puta Srbija je protiv sebe imala najveće svjetske sile i najveću vojnu organizaciju na svijetu, a nije imala nijednog pravog ni stvarnog saveznika. Ništa joj nije vrijedjelo što je u mnogo čemu bila u pravu.
Jednog po jednog, skoro sve pripadnike stare političke generacije Milošević je ostavljao za sobom kao poražene protivnike ili kao politički preživjele i zanemarljive individue na koje se više nije obazirao.
Poslednja decenija dvadesetog veka bila je za srpski narod više nego tragična. Doživeo je brodolom rasparčavanja zajedničke države, u čije temelje je uložio velike žrtve u dva svetska rata. Time je rasparčano i njegovo nacionalno biće. Sa nekih svojih vekovnih prostora je prognan na najgrublji način. Na drugima je uz velike žrtve izborio samo ograničenu samostalnost, uz tutorstvo velikih sila.
Ekonomskim sankcijama je privredno unazađen i osiromašen. Grubom agresijom najveće vojne sile na svetu razorena mu je infrastruktura i privreda, a nametnuto mu je i strano vojno prisustvo i međunarodna uprava na delu njegove vekovne teritorije, na Kosovu i Metohiji.
U svetskom javnom mnjenju satanizovan je i optužen da je on sam sebi naneo sva ta zla i mnogo više od toga – optužen je da je kriv i za građanski rat koji je nastao na prostorima gde njegova vlast nije imala domašaja.
Srbija je u svojoj istoriji preživljavala mnoge tragedije, ali ovoj, koja ju je pogodila devedesetih godina prošloga veka, nijedna nije bila slična. Uvek ranije, kad je Srbija prolazila kroz ratove i teškoće, imala je sa sobom saveznike koji su na kraju izlazili kao pobednici. Ovoga puta Srbija je protiv sebe imala najveće svetske sile i najveću vojnu organizaciju na svetu, čak i međunarodnu zajednicu, a da nije imala nijednog pravog ni stvarnog saveznika. Ništa joj nije vredelo što je u mnogo čemu bila u pravu.
Srpsku istoriju devedesetih godina dvadesetog veka obeležio je, bez ikakve sumnje, Slobodan Milošević. On je u svakom pogledu bio odlučujuća ličnost, glavni junak srpske tragedije. Kao što će se mnogo pisati da se razjasni šta se sve dogodilo u toj tragičnoj deceniji, tako će se pisati i o Slobodanu Miloševiću i njegovoj ulozi u tim događajima. Po jednima, on je u tim burnim i teškim vremenima učinio sve što je bilo moguće kako bi svi učesnici te drame, a posebno Srbija i srpski narod, prošli sa što je moguće manje gubitaka. Po drugima, on je bio krivac za sve nesreće i poraze koji su zadesili narode na ovim prostorima, uključujući Srbiju i srpski narod.
Bio sam učesnik i svedok mnogih najznačajnijih događaja koji su opredelili tokove istorije u pomenutom periodu. Bio sam Miloševićev bliski saradnik i njegov kritičar i oponent. Bio sam i svedok na njegovom suđenju pred Haškim tribunalom. Ova knjiga bi trebalo da da svoj doprinos rasvetljavanju njegove stvarne uloge u onome što nas je snašlo, što će se dugo pamtiti i što će naši potomci izučavati, sa željom da im se tako nešto više nikada ne ponovi.
Slobodan Milošević je bio nešto sasvim novo na srpskoj političkoj sceni. Nasuprot već ostarelim i posustalim prvoborcima oslobodilačkog rata, koji su dugo opstajali na vlasti zahvaljujući poslušnosti prema Josipu Brozu, Milošević nije bio ni prvoborac - rođen je 1941. godine kada su ovi otišli u rat - a kamoli Titov poslušnik. Dotadašnji potencijalni naslednici prethodne, ratne generacije, nisu se od nje mnogo razlikovali. Oni su bili jedva nešto malo više samostalni u odnosu na svoje prethodnike, nego ovi u odnosu na Tita.
Ključna razlika između Miloševićevih prethodnika i njega bila je u ličnoj sposobnosti i spremnosti da probleme nazove pravim imenom i da se sa njima uhvati u koštac. On nije imao predrasude ni prema kome i bio je sposoban da uđe u sukob sa svakim, što je ponekad i preterano i netaktički činio. Jednog po jednog, skoro sve pripadnike stare političke generacije ostavljao je za sobom kao poražene protivnike ili kao politički preživele i zanemarljive individue na koje se više nije obazirao.
Sa svojim političkim neistomišljenicima, ili bolje reći protivnicima, ulazio je u otvorene političke obračune, od samog početka svoje političke karijere. Takav mu je bio stil političkog rada.
Međutim, Srbija kao da je jedva čekala da dobije takvog vođu koji ne trpi kompromise. Milošević je bio ličnost koja je plenila simpatije srpskog naroda i koja je pridobila njegovu ogromnu naklonost. Mlad, šarmantan, inteligentan, jasan, otvoren, čovek koji oseća najdublje interese svoga naroda, odjednom je bljesnuo svim sjajem, spreman da se stavi na čelo svoje nacije, a ona ga je oberučke prihvatila. Parola "Slobo Srbine, Srbija je uz tebe", nastala je spontano, iz dubine duše srpskog naroda. Nju nije napisao niko po porudžbini, ona je bila stvarni odraz sveopšteg narodnog raspoloženja.
Šansa koju je Milošević iskoristio da postane toliko popularan, postojala je i bila je dostupna i pre njega svakome na vlasti koji bi bio sposoban da učini ono što je učinio on, da se deklariše jasno i otvoreno o gorućim srpskim problemima i da se uhvati u koštac sa njihovim rešavanjem. Međutim, oni nisu imali takve lične ni političke osobine i sposobnosti. Da se nije pojavio Milošević, morao se pojaviti neko drugi. Situacija je prosto tražila da nacija iznedri nekoga ko će joj se staviti na čelo.
Najzanimljiviji dijelovi iz knjige Borisava Jovića: "Od Gazimestana do Haga" govore o događajima u Srbiji na razmeđu ovog i prošlog vijeka. U prilozima za konačnu biografiju Slobodana Miloševića dr Jović je progovorio: Ovo je knjiga o vremenu vladavine Slobodana Miloševića, čoveka koga su neki smatrali bezgrešnim vođom nacije, a neki želeli da osude kao zločinca". Njegovom smrću slučaj je prepušten istoriji, koja će riješiti ovu dilemu. Drugi dio knjige govori o svjedočenjima pred Haškim sudom u postupku protiv bivšeg predsjednika Srbije.
(Nastaviće se)
(Izdavač knjige: Metaphysica, Beograd, tel.: +381 11 292 0062, E-mail: metaphysicter@gmail.com)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.