Foto: OD GAZIMESTANA DO HAGA - Nije bilo pregovora o podjeli Bosne i Hercegovine
Izvodi iz Jovićevog svjedočenja u Hagu
JOVIĆ: Nisam od gospodina Miloševića nikada obavešten da je na takvom eventualnom sastanku razgovarano sa gospodinom Tuđmanom o podeli Bosne. Takvu informaciju čuo sam od Mesića koju je on prenio javnosti, da bi nanio štetu Tuđmanu, s obzirom da je došao sa njim u politički sukob.
Kada je međunarodna zajednica priznala BiH, u tim okolnostima jedina obaveza bila je da se svi srpski i crnogorski građani iz JNA prebace iz BiH, da se vrate kući i takva je odluka donesena
...NAJS: ...Vi pričate o sastanku, mogućem sastanku Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu, gde kažete da Vi niste bili prisutni i odbili ste da o tome govorite jer u to vreme niste znali šta se tamo desilo. Je li tačno? Zatim dalje u Vašoj izjavi Vi isto tako iznosite komentar o tome da, ako i jeste bio sklopljen dogovor u Karađorđevu, gde su Milošević i Tuđman diskutovali o podeli BiH, ukoliko se to sve tamo zaista desilo, kako to utiče na Vaše gledanje na optuženog.
MILOŠEVIĆ: Ovde u tački 117 koju gospodin Najs citira, svedok vrlo decidno kaže: rekao sam mu da je Srbija odlučno protiv rasturanja BiH i da je čista laž da postoje pregovori između Srbije i Hrvatske o podeli BiH. Pa onda kaže - moguće je da su Milošević i Tuđman razgovarali na sastanku u Karađorđevu, ali pošto nisam bio tamo, nisam želeo o tome da razgovaram. A Najs sad kaže "ako je sklopljen sporazum", kao da je svedok rekao "ako je sklopljen sporazum". On nikakav sporazum ne pominje jer, valjda, da je postojalo nešto, on bi to morao znati. A izneo je stav da smo protiv ...
MEJ: Gospodine Najs, možda biste mogli to da preformulišete na jedan neutralan način.
Mesićeva informacija o podjeli
JOVIĆ: Pre svega, želeo bih da kažem šta je sve napisano u tom paragrafu. Prva stvar je - ja nisam od gospodina Miloševića nikada obavešten da je na takvom eventualnom sastanku razgovarano sa gospodinom Tuđmanom o podeli Bosne. To je prva tačka. Druga tačka je - ja sam uvek smatrao, kad sam čuo od gospodina Mesića takvu informaciju koju je preneo javnosti, da on to govori radi toga da bi naneo štetu Tuđmanu, s obzirom na to da je došao sa njim u politički sukob. Sve okolnosti su govorile da je vrlo malo verovatno da bi gospodin Milošević mogao o nečemu takvom da razgovara. Treća stvar koju sam rekao jeste - zašto sam ja mislio da Mesić ne govori istinu.
NAJS: Oprostite, ja moram da Vas prekinem gospodine Joviću, nemamo previše vremena, a veće je čulo dosta svedočenja o ovome, uključujući i ono što je rekao gospodin Marković. Ukoliko sudije kasnije zaključe da jeste došlo do takvog sastanka i ukoliko, dakle, Vi niste o tome obavešteni, mene samo interesuje kako bi se to odrazilo na Vaše mišljenje o optuženom. Dakle, jedno hipotetičko pitanje.
JOVIĆ: Stvar je vrlo prosta. U tom slučaju to bi značilo da Milošević o tome nije hteo mene da obavesti. Ali je za mene to bilo vrlo malo verovatno. Sada bih smatrao da bi to bila još jedna mrlja na našim odnosima koji su bili zasnovani na prilično velikom poverenju.
NAJS: Paragraf 119. Moramo da obavimo ispitivanje u celosti, kao i paragraf 120 i 30. Da li je aprila 1992. godine, došlo do razgovora između Kostića, optuženog Bulatovića, Živote Panića, koji je došao umesto Adžića, uključujući i Karadžića, Krajišnika i Koljevića?
JOVIĆ: Da, takav se razgovor održao. Sastanak je održan i to je u suštini stvari razgovor na kome je trebalo da se ostvari dogovor kako da se postupi sa JNA u BiH u okolnostima kada je međunarodna zajednica priznala BiH kao samostalnu državu. Već smo govorili da smo mi u Srbiji, gospodin Milošević i ja, smatrali da ne možemo nikako dozvoliti da se to rešenje odugovlači, zato što bismo bili žestoko napadani, a i onako smo bili bez razloga napadani, te smo pozvali ovaj sastav da se dogovorimo na koji ćemo način da povučemo iz BiH sve građane iz Srbije i Crne Gore. Da razjasnim. Vojska Jugoslavije sastavljena je od građana svih republika i u raspadu Jugoslavije ona je i u pogledu objekata, i u pogledu opreme, i naoružanja, i građana, pripadala tim republikama. Srbija i Crna Gora nisu imale nikakvo drugo pravo nego na svoje građane i na onu opremu i na ono naoružanje koje je bilo locirano u Srbiji. Naravno, u tim okolnostima jedina naša obaveza bila je da sve srpske i crnogorske građane iz JNA prebacimo iz BiH, da ih vratimo kući, i ta je odluka doneta. Određen je rok od 15 dana. Bosni je ostavljeno da o ljudima u Bosni, o svojim građanima, o svom naoružanju, o svojoj vojsci odluče, s obzirom na to da je tako odlučila međunarodna zajednica - da su samostalna država.
NAJS: U redu. Da li je pokrenuto pitanje plata i penzija vojnih lica? I ako jeste, kakvo je bilo rešenje?
JOVIĆ: Jeste, svi troškovi vojske do tada su finansirani iz saveznog budžeta. Dakle, vojska je imala vojni budžet. Svi su oficiri i vojnici primali nadoknadu iz tog budžeta i sve drugo za vojsku je plaćano iz budžeta Federacije, s obzirom na to da je vojska bila zajednička. Tada su ljudi iz Bosne postavili pitanje - kako će oni sada to da rade. Mi smo uvažili da taj problem postoji, ali nismo o tome raspravljali, jer se nismo radi toga sastali, nego smo samo raspravljali o povratku Srba i Crnogoraca iz Bosne svojim kućama, u svoju državu.
NAJS: Da li je rezultat ovog sastanka bilo i pomeranje generala?
JOVIĆ: Jeste, na taj način što je odlučeno da Vuković, koji je bio komandant vojske na tom području, a državljanin je Srbije, morao da bude povučen. Onda su gospodin Karadžić i gospodin Krajišnik rekli da će oni gospodina Mladića postaviti za komandanta, što smo mi smatrali njihovom odlukom i nismo komentarisali.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.