Foto: OD GAZIMESTANA DO HAGA - Laži Ante Markovića pred Haškim tribunalom
Sud će više da vjeruje Anti Markoviću nego Miloševiću, jer tako želi, iako je ovaj iznosio debele laži o podjeli BiH. Zato je Marković i došao da svjedoči, da bi potvrdio optužnicu o namjeri stvaranja velike Srbije.
Uzalud su i Ante Marković i predsjedavajući suda Ričard Mej prevrtali listove po dokumentu da pronađu tražene podatke, ali nigdje nije bilo ni sastanka sa Miloševićem, ni sa Tuđmanom, ni sa Izetbegovićem
Ante Marković je u svom svedočenju izneo brojne neistine o kojima bi se moglo napisati celo poglavlje knjige, ali to ne zaslužuje. Komentarisaću samo jednu jedinu tačku iz njegovog pismenog iskaza datog Haškom tribunalu koja se odnosi na famozni razgovor Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu krajem marta 1991. Ta Markovićeva izjava glasi:
"U martu 1991. godine, Tuđman i Milošević su imali sastanak u Karađorđevu gdje su se složili oko dvije stvari: podjele Bosne i Hercegovine i smenjivanja Ante Markovića. Moje smjenjivanje se smatralo potrebnim kako bi se postigao prvi cilj dogovora, to jest podjela BiH između Srbije i Hrvatske. Ja sam, naravno, bio protiv toga, kao i protiv svakog rata, pa sam im svakako smetao. Vrlo brzo poslije sastanka u Karađorđevu između Miloševića i Tuđmana, ja sam imao sastanak o tom dogovoru i sa jednim i sa drugim, i to sa svakim u četiri oka i svaki je trajao tri sata pa i duže. Sa Miloševićem sam razgovarao u Beogradu, a s Tuđmanom u Zagrebu.
Na sastanku sa Miloševićem on mi je rekao: "Toliko je teško s tobom raditi, a još teže se s tobom sporazumjeti. Sve što ti predložim ti odbijaš"... Što se tiče smenjivanja Ante Markovića, svaki od njih je obrazložio da je to predložio onaj drugi, a da on nije imao razloga da odbije, jer im ja ionako smetam. Što se tiče podjele BiH i jedan i drugi je priznao da su dogovorili o njenoj podjeli između Srbije i Hrvatske. Razgovor se dalje odnosio na njihov dogovor. Ja sam insistirao da odgovore da li su svjesni toga što to znači i kako oni to misle podijeliti BiH, s obzirom na izmješanost stanovništva, na njene legalne granice i na svjetsku javnost. Da li ne misle na prolijevanje krvi i na to da bi to bila palestinizacija BiH, u kojoj će se djeca rađati sa puškom u ruci i sa puškom u ruci će umirati.
Tuđman je iznosio i branio tezu da su muslimani pokršteni katolici, a Milošević da su to pokršteni pravoslavci. Tuđman je tvrdio da Evropa u svom krilu ne može dozvoliti muslimansku državu i da će se ona s tom podjelom lako složiti. Milošević je objašnjavao da u ovoj situaciji u Jugoslaviji nema nikakve šanse da BiH kao država opstane, jer je ona i tako Titova umjetna tvorevina. Na pitanje: "Da li mislite da će BiH pasti bez krvoprolića (bez krvi do koljena)?", Tuđman je odgovorio: "Bosna šapatom pada", što je poznati izraz za nešto što se u povijesti sa Bosnom i dogodilo, kada je pala bez borbe.
Milošević je objašnjavao da podjela Bosne neće biti problem jer su Hrvati i Srbi tamo u većini, a i da bi ostala neka enklava za muslimane. Na moje insistiranje što će se dogoditi ako to ne bude išlo tako kako oni govore, i jedan i drugi su izvrdavali odgovor. Na koncu je Milošević ipak rekao: "Ako se dogodi, što ne vjerujem, onda ćemo vidjeti što ćemo".
Tuđman je ostao dosljedan do kraja rekavši da ću ja već vidjeti koliko sam se prevario. Rekao sam i jednom i drugom da se ja sa time ni pod koju cijenu neću i ne mogu složiti i da ću se protiv toga boriti kako znam i mogu. O suštini toga moga razgovora sa njima dvojicom obavijestio sam, istina dosta kasnije, Aliju Izetbegovića" (kraj izjave).
Ovaj tekst Markovićevog iskaza dobio sam pre njegovog pojavljivanja na sudu....
... Ali, došao je i dan svedočenja Ante Markovića.
Nikada od kada je započeo proces protiv Miloševića, nisam video da je on nekog svedoka optužbe demantovao na ubedljiviji i elegantniji način, nego što je to bilo sa Antom Markovićem. Niti sam video da je neki svedok odbrane bio više ponižen od njega.
Milošević čak nije ni govorio o sadržaju razgovora u Karađorđevu. O tome je već više puta rekao šta je imao. Nije ni govorio da je iskaz Ante Markovića zasnovan ili nezasnovan. Sve je ignorisao. Jedino je pokazao sudskom veću jednu knjigu, koja nosi naziv otprilike: "Popis svih sastanaka i susreta Ante Markovića, predsednika Saveznog izvršnog veća, od dana dolaska na tu dužnost, do dana odlaska se nje". Knjiga je sačinjena u njegovom kabinetu i ima zvanični karakter. Rekao je da je to zvanični dokumenat, ali da u njemu nigde nema podataka da su sastanci, o kojima u svom iskazu govori Ante Marković, zabeleženi. Nije rekao da Ante Marković debelo laže, ali ako je uspeo da sroči tako "ubedljivu" priču, onda bi mu takav epitet sledovao.
Ante Marković je eksplodirao, rekao je da je ovo sve jedna velika sramota da optuženi ima zvanična dokumenta iz njegovog kabineta, a da njemu nije bilo moguće da do njih dođe!
...Uzalud su i Ante Marković i predsedavajući suda Ričard Mej prevrtali listove po dokumentu da pronađu tražene podatke, ali nigde nije bilo ni sastanka sa Miloševićem, ni sa Tuđmanom, ni sa Izetbegovićem.
Da li je ovakvo pozorište od svedočenja moguće bez odgovarajuće režije. Teško je poverovati. Računalo se, verovatno: nema Tuđmana, nema Izetbegovića, sve je razgovarano bez drugih svedoka u "četiri oka", a sud će više da veruje Markoviću nego Miloševiću, jer tako želi. Zato je Markovići došao da svedoči da bi potvrdio optužnicu o nameri stvaranja velike Srbije. Ne znam da li je i sudsko veće bilo dovoljno "impresionirano" odbranom. Tek, rasprava se na tome završila.
(Kraj)
Tuđman je iznosio tezu da su muslimani pokršteni katolici
(Od sutra novi feljton "Glasa Srpske": IDEOLOGIJA NOVOG DOBA, prema knjizi filozofa i pisca Mišela Lakroa. Autor govori o ideologijama s kraja prošlog vijeka, o srušenom socijalizmu, o nevjerovanju u revolucije i o svijetu bez jasnih vizija, ciljeva i predstava... )
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.