O kulturnom i društvenom životu stare Banje Luke (9)

Prvobitni cilj Društva "Prosvjeta" da pomaže školovanje siromašnih Srba đaka koji uče u srednjim i velikim školama, odnosno na fakultetima, od početka je proširen na brigu o sveukupnoj duhovnosti naroda, kao i o njegovim nacionalnim poslovima

Bio je član Matice srpske, počasni član "Dobrotvornih zadruga Srpkinja u Bosanskoj Dubici, Prijedoru i Banjoj Luci. "Pobratimstva" u Sanskom Mostu, član - dobrotvor Prosvjetnog i kulturnog društva Srba u Bosni i Hercegovini "Prosvjeta", kao i jedan od članova utemeljivača Srpskog pravoslavno-crkvenog pjevačkog društva "Jedinstvo".

Na velikoj svečanosti, organizovanoj 17. decembra po starom, odnosno 30. decembra po novom kalendaru 1900. godine, na hirotonisanju arhimandrita Evgenija za mitropolita banjolučko-bihaćkog, nastupio je i hor SPD "Jedinstvo", pod upravom horovođe Ksenofona Zite.

Uoči svečanosti, u subotu, 16. decembra uveče, priređena je bakljada u čast budućeg mitropolita Evgenija i povjerenika cara Franje Josipa I, barona Apela, na kojoj je nekoliko pjesama izveo hor "Jedinstvo".

Pohvale dirigentu i horu

U nedjelju, 17. decembra, bila je kruna svekolikih svečanosti. Toga dana obavljeno je posveštenje i ustoličenje mitropolita, činodejstvovali su Visokopreosvešteni gospodin mitropolit sarajevski Nikolaj, kao zastupnik njegova Blaženstva patrijarha carigradskog na amvonu, Visokopreosvešteni mitropolit mostarski Serafim, te Visokopreosvešteni mitropolit donjotuzlanski Grigorije, uz sasluženje većeg broja sveštenika i đakona.

Poslije čina hirotonisanja, produžena je Liturgija na kojoj je Pjevačko društvo "Jedinstvo", pod vještom upravom svoga horovođe Ksenofona Zite, skladno odgovaralo na jektenija i uzglase i otpjevalo propisanu "Heruviku" i "Pričasnu pjesmu".

U nedjelju uveče u osam časova priređen je u čast novog arhijereja i visokih gostiju koncert, kome je prisustvovalo oko 10.000 posjetilaca. Mješoviti hor SPD "Jedinstvo", pod upravom horovođe Ksenofona Zite, izveo je kompozicije: javorski: "Banaćansko kolo", Slavjanski: "Uh ja zolotu", Jenko: "Oštre su nam sablje", St. Deskašev: "Gusle moje?", te Mokranjčeve "Pjesme sa Kosova" (Osmu rukovet).

U "Prvom šematizmu pravoslavne srpske mitropolije Banjalučko-bihaćke" za godinu 1901. perom Dimitrija Jankovića, konzistorijskog savjetnika, jednog od učesnika svečanosti povodom hirotonisanja mitropolita Evgenija Letice, ostao je zapisan ovaj događaj i ocjena da "vrijedni horovođa gospodin Ksenofon Zita zaslužuje punu hvalu kao god i njegov hor, koji je sve pjesme najpreciznije izveo".

Dobrotvorna zadruga

Društvo "Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki", osnovano je u decembru 1900. godine. Na Skupštini, održanoj naredne godine izabran je odbor sa zadatkom da pripremi Pravila i uputi ih Zemaljskoj vladi na odobrenje. Austrijskim vlastima nije se svidjelo osnivanje još jednog srpskog društva. Budući da nisu mogle da nađu razloge zbog kojih bi ga zabranile, nastojale su da bar Pravila budu po njihovoj želji. Vlasti su se posebno okomile na član 31. pomenutih Pravila u kome je stajalo da "u slučaju prestanka rada Društva imovina ima pripasti srpsko-školskoj crkvenoj opštini". Traži, da se taj član izmijeni tako da "društvena imovina poslije prestanka rada društva ima pripasti državi", pisale su docnije o tome "Vrbaske novine".

Nakon dvogodišnje mučne borbe i nekoliko interpelacija u Saboru Pravila su potvrđena onako kako su bila predviđena. Time će Zadruga uspjeti da sačuva svoju imovinu za vrijeme Prvog svjetskog rata, što nije bio slučaj sa nekim drugim srpskim društvima.

Vrijedne članice Društva njegovale su i pazile starice, siromašnim srpskim djevojkama udavačama pomagale su oko spreme za udaju, a već prvih godina svoga rada šalju nekoliko učenica u srednje škole, naročito u Karlovac.

U potonjim godinama nevolja i iskušenja, srpskog naroda, članice Zadruge zaradiće, i u potpunosti opravdati oreol"srpske majke", koji ih je krasio.

Prvo Srpsko zabavište

Godine 1906. "Dobrotvorna zadruga" osnovala je i izdržavala prvo Srpsko zabavište, smješteno u prizemnoj zgradi nedaleko od današnje Robne kuće "Centar". U zabavište su išla djeca mnogih Banjolučana, među kojima i vrijedni opisivač stare Banje Luke Zlatko Puvačić, u čijim sjećanjima je zabilježeno: "U zabavištu se razvijao srpski nacionalni duh, učilo se pevanje i deklamovanje te razne igre. Imali smo dosta raznovrsnih igračaka, a u bašti su bile ljuljaške. Priređivali smo priredbe u učionici Srpske osnovne škole kojima su prisustvovali roditelji i redovni učenici škole."

Na zabavama koje je priređivala Zadruga, bilo u korist svoje blagajne, ili kao pomoć drugim srpskim društvima, često je učestvovalo i "Jedinstvo".

Među nacionalnim društvima koja se rađaju devedesetih godina 19. vijeka, i obogaćuju kulturnu i društvenu scenu, značajno mjesto pripada Prosvjetnom i kulturnom društvu Srba u Bosni i Hercegovini "Prosvjeta", osnovanom u Sarajevu 18. avgusta 1902. godine. Prvobitni cilj Društva da pomaže školovanje siromašnih Srba đaka koji uče u srednjim i velikim školama, odnosno na fakultetima, od početka je proširen na brigu o sveukupnoj duhovnosti naroda, kao i o njegovim nacionalnim poslovima. Već septembra iste godine osnovan je pododbor u Banjoj Luci, u kome je predsjednik bio dr Vaso Glušac, tajnik Kosta Majkić, blagajnik Marko Livnjaković, a revizori Jevrem Kovačević i Trifun Dobrojević.

Saradnja pjevačkih društava

"Jedinstvo" je od svog osnivanja dobro sarađivalo sa ostalim srpskim pjevačkim i drugim srpskim društvima u Bosni i Hercegovini, pogotovo u Krajini, štampa bilježi da je Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo "Pobratimstvo" iz Sanskog Mosta na praznik Svetog Stevana Dečanskog, 11/24. novembra 1904. godine, osveštalo svoju zastavu. U programu, koji je tom prilikom priređen učestvovalo je i "Jedinstvo" iz Banje Luke, čin osveštenja zastave "Pobratimstva", obavio je mitropolit banjalučko-bihaćki Evgenije Letica, čist prihod svečanosti i spomen klinova namijenjen je fondu srpske škole u Sanskom Mostu.

I Srpska đačka omladina priredila je 1904. godine na Veliku Gospojinu, zabavu sa igrankom u korist "Prosvjete". U zaostavštini dr Vladislava Kostića sačuvana je ova, kao i mnoge druge pozivnice koje donosimo u našoj knjizi da im se trag ne bi izgubio.

S jeseni i zimi pjevačka društva organizovala su sijela za svoje članove i prijatelje. Na tim sijelima čitane su knjige iz društvene biblioteke ili pozajmljene iz čitaonica. Držana su predavanja iz raznih oblasti nauke i kulture, igrani pozorišni komadi i društvene igre. Sijela su bila značajan oblik širenja nacionalne kulture i umjetnosti.

Najviše se, ipak, na sijelima pjevalo. Riječju i zvukom pjesma tka svoju priču, rječitiju od najbolje besjede, govori srcu i duši, jezikom koji svi razumiju.

Ni drama ni besjeda, ni priča ni slika nisu u stanju da čovjeka odvoje od svakodnevnog života, kao što to muzika umije. Kad zatrepere najtananije, najnježnije strune u dubini duše, muzika koja ide iz srca lako nalazi put do drugog srca. Zato se narod ovdašnji čvrsto vezao za "Jedinstvo", učestvovao u njegovom radu, pratio ga i pomagao koliko god je mogao.

Nacionalno ime

Od svog osnivanja Srpsko-pravoslavno crkveno pjevačko društvo "Jedinstvo" težilo je da nosi nacionalno ime - Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo". Zajednički ministar finansija autrougarske vlade Benjamin Kalaj, poznati srbomrzac, žestoko se tome protivio. Prihvativši već jednom na početku svoje vladavine, 1883. godine, da se prilikom obnavljanja Srpske čitaonice zadrži njeno ime, ovaj put se nije dao nagovoriti. Tek 1903. godine, kada Kalaj odlazi sa bosanskohercegovačke scene Uprava banjolučkog Pjevačkog društva pokreće postupak za odobravanje nacionalnog imena.

Na Glavnoj skupštini Društva, održanoj 30. novembra 1903. godine, odlučeno je da se u vezi s tim Zemaljskoj vladi u Sarajevu podnese zahtjev. Aktivnost su vodili poznati banjolučki nacionalni radnici: tadašnji predsjednik Društva Stojan Babić, potpredsjednik Dušan Pišteljić i sekretar Društva Svetozar Zrnić.

Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu obavijestila je Zajedničko ministarstvo finansija u Beču da je "Jedinstvo", na svojoj Glavnoj skupštini održanoj 25 (12) decembra 1904. godine, promijenilo naziv od "Srpsko pravoslavno-crkveno pjevačko društvo Jedinstvo" u "Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo" i da je Zemaljska vlada to odobrila.

Pravila su bila gotovo ista kao prva, osim što je odlučeno da se u čl. 6. tač. pod a) doda: "počasnim članom može biti i svaki onaj koji je i za cijeli srpski narod učinio osobite zasluge".

Novom odboru naloženo je da dopunu Pravila sa prijedlogom novog naziva Društva uputi Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevo na odobrenje. Zapisnik su potpisali: predsjednik Stojan Babić, potpredsjednik Dušan Pišteljić, perovođa Svetozar Zrnić, arhivar Ksenofon Zita i blagajnik Ljubomir Vujić. 

 (Nastaviće se)

 Pomaganje drugim

Pjevačko društvo "Jedinstvo" je organizovalo priredbe i zabave u korist "Dobrotvorne zadruge pravoslavnih Srpkinja Banjolučanki", "Prosvjete", Srpske čitaonice, Srpske osnovne škole i drugih društava i ustanova, i tako pomagalo njihov rad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.