O kulturnom i društvenom životu stare Banje Luke (7)

Prve prostorije, u kojima je "Jedinstvo" bilo zajedno sa Srpskom čitaonicom, sa kojom će i ubuduće dijeliti krov nad glavom, bile su u zgradi Crkvene opštine, koja se nalazila na početku sjevernog dijela Gospodske ulice, tamo gdje se danas nalazi Skupština grada Banje Luke

Te 1888. godine banjolučki Srbi su se posebno pokazali, jer je program bio "izvrstan, a osobito nam se dopada što govor drži đak iz IV razreda kako bi se moglo i po drugim mjestima izvesti. Još nam se dopadaju deklamacije dječije, a najviše što su u igranci posve isključene salonske igre, nego samo se igraju srpske narodne igre. Tako i treba.

Čist prihod namijenjen je siromašnim učenicima srpske banjalučke škole".

Isto tako, "Vila" br. 6, od 16. marta 1888. donosi program Besjede, koju priređuje banjolučko Srpsko crkveno pjevačko društvo, 3. marta te godine, u korist svoje blagajne.

Godina osnivanja

U prilog činjenici da se o srpskom pjevačkom društvu u Banjoj Luci može govoriti već od 1888. godine govori i podatak da je u obližnjem Prijedoru 1887. godine osnovano Srpsko crkveno pjevačko društvo "Vila", te da je to godina u kojoj se inače u Bosni i Hercegovini osnivaju prva pjevačka društva - "Gusle" u Mostaru, "Sloga" u Sarajevu i tako redom.

U Kalendaru "prosvjete" za prestupnu 1912. godinu (str. 307), u popisu srpskih pjevačkih društava takođe piše da je "Jedinstvo" osnovano 1893. godine.

Dragan Šajnović navodi sjećanja aktivnih članova Društva od njegovog osnivanja: Stake Koprivice i Koste Dimitrijevića, koja je zabilježio Vlado Milošević.

Prema njihovom kazivanju, "Jedinstvo" je osnovano 1892. godine, a glavni pokretač i prvi predsjednik Društva bio je Risto Bokonjić. Hor je u početku bio muški, a od 1893. pa nadalje mješoviti. Kao prvog dirigenta navode Ksenofona Zitu, koji je to bio sve do 1914, kad je "Jedinstvu" zabranjen rad. Istovremeno, u Društvu je djelovao i tamburaški orkestar, a nešto kasnije i diletantska sekcija koja je izvela pozorišne komade: J. Veselinović - D. Brzak: "Đido", Ilija Okrugić "Saćurica i šubara" i Milovan Glišić "Dva cvancika".

Profesor dr Perko Vojnović u svojoj knjizi "Vrbaska banovina u političkom sistemu Jugoslavije", u poglavlju o Kulturnoj politici Vrbaske banovine, piše da je "još 1894. godine u Banjaluci osnovano Srpsko pravoslavno crkveno pjevačko društvo "Jedinstvo", uzimajući tako godinu kad su donesena i od Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu prihvaćena pravila Društva, za godinu njegovog osnivanja.

U ovoj monografiji SPD "Jedinstvo", priklanjamo se 1893. godini, kao godini osnivanja Društva i od nje računamo sve potonje.

Pokretački odbor i prva pravila

U privremenom odboru Srpsko-pravoslavnog crkvenog pjevačkog društva "Jedinstvo", za predsjednika je izabran učitelj i prota Vid Kovačević, a članovi su bili: Savo Surutka, Risto Bokonjić, Lazar Milić, Lazar I. Popović i Simo Kojić, a perovođa Ksenofon Zita.

Odbor je 28. aprila (10. maja) 1894. godine uputio molbu "Slavnom gradskom Kotarskom uredu u Banjoj Luci", u kojoj se kaže:

"Na temelju dopisa tog slavnog gradskog kot.(arskog) ureda br. 1744. 22. marta o.g. dopisanog ovdašnjoj Srp-prav.-crkvenoj škol. Opštini-izabrati su kao privremeni odbor za podnošenje pravila tom slav. grad. uredu i vođenje uprave srp. prav. Crkv. pjevačkog društva "Jedinstva" - donde dok Visoka zemaljska vlada potvrdi nam pravila, tada će biti tek stalan odbor izabran. isti privremeni odbor ovako se konstituisao: Vid Kovačević, proto predsjednik, Savo Surutka podpredsjednik, Risto Bokonjić blagajnik, Lazar Milić, Lazar I. Popović, Simeun Kojić članovi, Ksenofon Zita perovođa.

Potpisati pak pikorno ispred odbora mole da taj slav. grad. kot. ured. Priložena tri primjerka pravila, što skorije redovnim putem Visokoj zemaljskoj vladi na odobrenje podastreti, da visoko ista blagoizvoli nam što pre potvrditi".

Molbu, koja nosi datum 28. april/10. maj 1894. godine, potpisali su: predsjednik privremenog odbora prota Vid Kovačević i perovođa Ksenofon Zita.

Za divno čudo, Zemaljska vlada, koja je kao po pravilu odugovlačila u rješavanju sličnih zahtjeva, posebno kad su srpska društva bila u pitanju, ovaj put bila je efikasna, i već 17/19. decembra 1894. godine odobrila Pravila, čime je faktički priznala osnivanje "Jedinstva".

Prve prostorije, u kojima je "Jedinstvo" bilo zajedno sa Srpskom čitaonicom, sa kojom će i ubuduće dijeliti krov nad glavom, bile su u zgradi Crkvene opštine, koja se nalazila na početku sjevernog dijela Gospodske ulice, tamo gdje se danas nalazi Skupština grada Banje Luke. Bila je to bosanska jednospratnica pokrivena šindrom. Zahvaljujući fotografu Paceltu, koji je u prizemlju iste zgrade imao radnju, ostala je do naših dana sačuvana fotografija na kojoj se vidi natpis: SRPSKA ČITAONICA i JEDINSTVO.

Poslije rušenja ove zgrade, prostorije su bile na spratu zgrade koja je sa južne strane zatvarala dvorište hotela "Balkan" i stare Srpske osnovne škole, na Carskom drumu. Sala "Jedinstva" korišćena je i za održavanje zabava, društvenih sijela, priredbi. Tu se pjevalo, sviralo, igrala se kola, čitale knjige i časopisi, vodio se cio život tadašnje banjolučke omladine.

Hotel "Balkan"

Srpska pravoslavna crkveno-školska opština sagradila je 1905. godine impozantni hotel "Balkan". Jedno vrijeme pod njegovim krovom našla su utočište srpska društva, među kojima i "Jedinstvo":

Zgrada "Balkana" bila je takozvana "uglovka". Njena istočna fasada bila je u Gospodskoj, a sjeverna u ulici koja je vezivala Gospodsku ulicu sa Carskim drumom.

Glavni ulaz nalazio se na sjeveroistočnom dijelu zgrade napravljenom kao ovalni produžetak, iznad koga je bio balkon. Na prvom spratu smještene su hotelske sobe.

Izgled hotela "Balkan" i razigranost njegove arhitekture sačuvani su na brojnim fotografijama.

Bila je to moderna zgrada sa visokim parterom, gdje su se nalazili kafana i restoran sa velikim prozorima, koji su posjetiocima dozvoljavali da, pijuckajući kafu i piće, čitaju novine i časopise, a istovremeno prate šta se napolju dešava. U svijetlim, lijepo uređenim salama, koje su mogle da se sastave u jedinstven prostor, održavane su zabave i sijela na kojima je učestvovalo i Pjevačko društvo "Jedinstvo", bilo kao domaćin ili kao gost.

Prvi dirigent "Jedinstva"

Prvi dirigent "Jedinstva", prije njegove zvanične registracije, bio je već spomenuti učitelj muzike, glumac i reditelj Mladen Bošnjaković. Nije jasno ko je bio dirigent pjevačkog društva koje je prethodilo "Jedinstvu", od 1889. godine kad Bošnjaković odlazi u Mostar, do 1893. godine. Zlatko Puvačić navodi da je to bio Ksenofon Zita. Da to nije tačno, vidi se iz pisma Zitine kćerke Zore, upućenog Vladi Miloševiću. Naime, kako stoji u pismu, Ksenofon Zita, rođeni Banjolučanin, bio je sve do 1893. godine na školovanju, najprije u Karlovcima, a potom u Somboru, gdje je pomenute godine završio učiteljsku školu. Iste godine 1. septembra, postavljen je za učitelja u banjolučkoj Srpskoj muškoj osnovnoj školi. Najvjerovatnije da se upravo te godine prihvata i posla horovođe Srpsko-pravoslavnog crkvenog pjevačkog društva "Jedinstvo". Tome u prilog govori i Zitino ime među članovima pokretačkog odbora za osnivanje "Jedinstva". U svakom slučaju, Ksenofon Zita je prvi dirigent "Jedinstva" od njegovog zvaničnog osnivanja 1893. godine.

Zitini roditelji bili su Grci i nekad su se zvali Kinikas. Starinom potiču iz Moskopolja, a Senin otac doselio se iz Korče. Prezime "Zita" dobio je kao nadimak Ksenofonov djed, dobar trgovac, omiljen kod ljudi. Poslije su cijelu porodicu prozvali Zita.

Seno Zita bio je dobar poznavalac karlovačkog pojanja. Još kao đak somborske Učiteljske škole, osnovao je pjevačko društvo, a pjevao je i solo. Njegovi savremenici zabilježili su da je bio "odličan bariton". Pjevao je u banjolučkom crkvenom horu, na sijelima, svetosavskim i drugim zabavama srpskih društava svoga vremena. Ponekad ga je na klaviru pratila kći Zora.

Ksenofon Zita umro je u Banjoj Luci, gdje je i sahranjen, 1943. godine (Zaostavština B. Miloševića, Pismo Zore Zita, Zagreb, 30. marta 1964, Muzej RS).

Učestvovanje na bogosluženjima

Od svog osnivanja, hor "Jedinstvo" pjevao je u crkvi na liturgijama, naročito o Mladim nedjeljama i velikim vjerskim praznicima. Narod je rado dolazio na bogosluženja i volio da čuje umilnu i skladnu pjesmu kojom je uznošena molitva Bogu.

Pravoslavna crkvena služba i božanstvene pjesme na slovenskom jeziku imaju posebnu ljepotu. O tome svjedoči događaj ispričan u "Vili" br. 2, od 1895. godine. Zabilježeno je da su, na pogrebu ruskog cara Aleksandra III Aleksandroviča, 1894. godine, svijet toliko ganule crkvene pjesme da je engleska kraljica izdala naredbu da se od tada za pokoj duša umrlih članova kraljevske kuće, pjevaju u prvom redu pravoslavne pjesme, a osobito "So svjatimi u pokoj".

 (Nastaviće se)

Priredbe i zabave

Pored pjevanja u crkvi, "Jedinstvo" je već prvih godina rada davalo priredbe i zabave, a učestvovalo je i na onima koje su priređivala druga društva. Jedno vrijeme "Jedinstvo" je imalo i diletantsku glumačku sekciju, koja je nastupala na priredbama Društva, i obogaćivala sadržaj u srpskom kulturnom životu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.