O kulturnom i društvenom životu stare Banje Luke (2)

Sa trgovačkim i privrednim razvojem istovremeno teče izgradnja modernih trgovina, kuća za stanovanje i drugih objekata. Umire stara feudalna i rađa se nova Banja Luka

Za našu docniju priču o "Jedinstvu" značajno je imanje Pišteljića na brdu Petrićevac, odakle je pucao lijep pogled na grad. To je bilo glavno izletište građana, sa ladarom i kuglanom, ali i mjesto na kome su održavane priredbe i ljetne zabave.

Sa "Jedinstvom" su povezani još neki Hercegovci, prije svih Risto Bokonjić, jedan od utemeljivača Društva i član njegove Uprave, potom Stevo Pamučina, kum zastave "Jedinstva" 1905. godine i predsjednik Srpsko-pravoslavne crkvene opštine Banja Luka u to vrijeme.

Pedesetih godina 19. vijeka u Banju Luku su došli i Miloševići. Oni su, istina, starinom iz Crne Gore, ali ovamo dolaze iz Hercegovine. Stari trgovac Savo Milošević stekao je popriličan imetak trgujući seoskom robom. Poslije njegove smrti 1896. godine, trgovinu nasljeđuje njegov sin, imenjak Savo Milošević, koji među prvima uvodi manufakturnu trgovinu i otvara krojačku radnju.

Uloga trgovaca

Miloševići su porodično vezani za rad Srpskog pjevačkog društva "Jedinstvo", i to u dvije generacije: najprije Savo i Jovanka, a potom njihova djeca Vlado i Stojanka.

Jedan od hroničara stare Banje Luke Vukašin Jelovac, govoreći o doseljenicima u ovaj grad, pored Hercegovaca, spominje i srpske porodice iz Makedonije, kao i nekoliko jevrejskih trgovačkih porodica iz Sarajeva, koje istovremeno doseljavaju ovamo. Svi oni sa domaćim srpskim trgovcima stvaraju novu Banju Luku, koja polako gubi orijentalni izgled i približava se evropskom.

Ma koliko da su hercegovački trgovci doprinijeli razvoju Banje Luke, oni ne bi mogli mnogo učiniti da nije bilo domaćih trgovačkih snaga poput: Save Bilbije, Đorđa Uzunovića, Save Surutke, Jove Bilbije i drugih.

Stari trgovci, od kojih neki sa svojim sinovima osnivaju trgovačke firme poput: "Savo Milić i sinovi", "Gajo Tomić i sinovi", "Savo Milošević i sinovi", koliko god podstiču ekonomski i privredni razvoj Banje Luke, toliko, kroz uključivanje u rad Srpske crkvene opštine i srpskih društava, učestvuju u duhovnom i kulturnom preporodu svog naroda.

Zahvaljujući izgradnji željezničke pruge Beč - Sisak, kasnije Dobrljin - Banja Luka, uređenju starih i izgradnji novih cesta preko kojih se trgovci Banje Luke povezuju sa trgovcima u Sisku, Zagrebu, Karlovcu, Senju, Zadru, Trstu, Beču, Pešti, Lajpcigu, Beogradu, Novom Sadu, sa Vlaškom i Bugarskom, Solunom i Carigradom, Banja Luka se pretvara u veliku trgovačku kuću, "magazu", iz koje se uvezenom robom snabdijevaju druga mjesta u Krajini.

Jedan od banjolučkih trgovaca, otac Zlatka Puvačića, Dušan, otvorio je 1900. godine prvu agenturnu i komisionu radnju u Banjoj Luci.

"Tata je bio moderan trgovac pa je svoju agenturnu radnju tako i vodio. Područje njegovog poslovanja bila je Bosna i Hercegovina, a primio se i zastupništava niza fabrika i grosističkih radnji (trgovina na veliko - R. K.) iz Beča, Pešte i drugih gradova", sjeća se Zlatko Puvačić.

Gospodska ulica

Tako je, eto, u Banju Luku, i širom Bosne i Hercegovine stizala ekskluzivna evropska roba prvih godina 20. vijeka.

Listajući knjigu "Stara Banja Luka" Zlatka Puvačića, čitamo da je Dušan Puvačić godinama bio aktivni član "Jedinstva", te da su zidove Puvačića kuće, pored niza drugih, krasile i fotografije Srpskog pjevačkog društva, a posebno ona velika, slikana na izletištu Petrićevac prilikom osveštanja zastave 1905. godine.

Sa trgovačkim i privrednim razvojem istovremeno teče izgradnja modernih trgovina, kuća za stanovanje i drugih objekata.

Umire stara feudalna i rađa se nova Banja Luka.

Simbol građanske Banje Luke nesumnjivo je Gospodska ulica, koja je do dana današnjeg zadržala primat i ostala znak raspoznavanja ovog grada.

Ime je dobila 1879. godine, pred sam ulazak okupatorske austrougarske vojske u Banju Luku, kad je Tomo Radulović, bogati trgovac i nesumnjivi "gospodar" u tom dijelu grada, na stranu svoje kuće u glavnoj ulici, koja se do tada zvala "Pivara", prikačio veliku tablu na kojoj je svojeručno napisao "Gospo(d)ska ulica".

Dvije gazda-Tomine kuće u Gospodskoj ulici, imale su veliki značaj za kulturni život srpskog naroda u Banjoj Luci. To je prva kuća Tome Radulovića, podignuta 1855. godine na početku ulice, gdje se danas nalazi Skupština grada. Još u toku gradnje, Radulović je kuću ustupio tršćanskom trgovcu Aleksandru Olujiću, za dug od 8000 fl. a. b. Godine 1863, Olujić je prodao Crkveno-školskoj opštini za 800 dukata, pod uslovom da se tu smjesti Srpska osnovna škola, što je i učinjeno.

U ovoj zgradi radiće od svog osnivanja 1866. godine Pelagićeva Bogoslovija, a potom će tu biti smještena srpska društva, među kojima i SPD "Jedinstvo".

Kasina-čitaonica

Na drugom kraju Gospodske ulice, poznatom kao Kastelov ćošak, sagradio je Tomo Radulović 1863. godine zgradu zvanu "Albanija". U prizemlju je bila magaza za robu, a na spratu Kasina-čitaonica, u kojoj se okupljala tadašnja srpska inteligencija.

"Tu su se čitale prve novine 'Bosna', 'Cvijetak'... koje su izlazile u to doba u Sarajevu i bile štampane pola ćirilicom, a pola na turskom jeziku", piše Jelovac i dodaje da se to srpsko sastajalište nije dopalo turskim vlastima, pa je "Kasina-čitaonica" ubrzo zatvorena. Nešto docnije, u njene prostorije uselio se austrijski konzul Stanislav Dragančić.

Austrijanci su tu ulicu nazvali "Nerren gasse", potom je nakon Prvog svjetskog rata dobila ime Kralja Alfonsa, iz zahvalnosti prema španskom kralju Alfonsu, koji je spasio 16 Srba osuđenika na smrt u Banjolučkom veleizdajničkom procesu 1915-1916. godine.

Ma kako da se zvala, Gospodska ulica bila je i ostala srce građanske Banje Luke, mjesto na kome počinje priča o Srpskom pjevačkom društvu "Jedinstvo" i gdje se uglavnom odvijao kulturni život grada za vrijeme Austrougarske.

Na to vrijeme danas u Gospodskoj ulici podsjeća zgrada "Borova", Srpski dom, koji izgradi Srpska čitaonica sa fabrikom obuće "Bata-Borovo", uz pomoć banjolučkih građana. Namjera je bila da se tu smjeste srpska društva, kako bi bila na okupu. Akcija je vođena od 1906. godine, kada je izabran i Odbor za izgradnju doma, a 1908. kupljeno je zemljište i prevedeno u vlasništvo Srpske čitaonice.

Kako kaže banjolučki profesor, čuvar brojnih uspomena o staroj Banjoj Luci Nikola Zeljković, zgrada srpskog doma otvorena je juna 1939. godine. Prizemno je bila obuća "Bate - Borovo", na prvom spratu smještena je Srpska čitaonica, a na drugom Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo".

Zlatko Puvačić, podsjećajući na to doba piše: "Niko se danas više ne sjeća da je tu zgradu podigla Srpska čitaonica, čiji je predsednik bio prota Dušan Kecmanović, a mnogo se zalagao u gradnji i obućar Stevo Čelik, blagajnik Odbora."

(Nastaviće se)

Glatke ploče umjesto trotoara

Prvobitno podignute, dotrajale zgrade u Gospodskoj ulici, zamijenjene su novim u evropskom maniru. Otvorene su nove trgovine sa biranom robom. Umjesto trotoara postavljene su glatke ploče, pa banjolučke dame i gospoda, obučeni po posljednjoj modi, u šetnji Gospodskom ulicom nisu morali da paze da ne iskaljaju odjeću i obuću.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.