O kulturnom i društvenom životu stare Banje Luke (16)

Trajna svjedočanstva velikih pregnuća prvog bana Vrbaske banovine Svetislava Tise Milosavljevića su Banski dvor i palata Banske uprave, današnje sjedište Skupštine grada, Dom kralja Petra Prvog Oslobodioca, Sokolski dom, gradski park sa spomenikom Petru Kočiću, činovničke zgrade u centru grada, škole širom Krajine, brojne institucije poput Muzeja, Pozorišta, putevi, sve što je uzdizalo narodnu prosvjetu i kulturu i obezbjeđivalo bolji i civilizovaniji život

Još od 1918. godine obnavljaju se stara, ali niču i nova kulturno-prosvjetna društva. U novim uslovima ona imaju zadatak da kulturno zbliže Srbe, Hrvate i muslimane s ciljem realizacije ideje jugoslovenstva. U Vrbaskoj banovini ta društva još više dolaze do izražaja. Čini se sve da se narodi kulturno ujedine, a vjerska osjećanja potisnu. U pravilima društava daje se mogućnost da članovi budu svi koji to žele, bez obzira na vjeroispovijest.

Ipak, većina se i dalje opredjeljuje za nacionalna društva poput srpske "Prosvjete", "Kola srpskih sestara", SPD "Jedinstvo", hrvatskog pjevačkog društva "Nada", muslimanskog "Gajreta" i drugih.

Danas znamo šta je čestiti ban za sobom ostavio kad se poslije četiri i po godine upravljanja Banovinom vratio u Beograd, koliko je uspio da se utemelji u ovaj grad, zemlju i ljude. Trajna svjedočanstva velikih pregnuća prvog bana Vrbaske banovine Svetislava Tise Milosavljevića su Banski dvor i palata Banske uprave, današnje sjedište Skupštine grada, Dom kralja Petra Prvog Oslobodioca, Sokolski dom, gradski park sa spomenikom Petru Kočiću, činovničke zgrade u centru grada, škole - osnovne i srednje širom Krajine, brojne institucije poput Muzeja, Pozorišta, putevi, sve što je uzdizalo narodnu prosvjetu i kulturu i obezbjeđivalo bolji i civilizovaniji život ovdašnjeg naroda. Na svečanostima osveštanja svih ovih zgrada i ustanova pjeva SPD "Jedinstvo".

Za vrijeme bana Milosavljevića pokrenut je "Službeni list Vrbaske banovine", čiji prvi broj izlazi 15. decembra 1929. godine. od januara 1931. izlazi mjesečni literarno-kulturni prilog lista, "Književna krajina", koju je uređivao Božidar Vesić, a od 1. decembra 1932. godine "Vrbaske novine", na čijim će stranama veoma često biti tekstovi o SPD "Jedinstvo".

Vlado Milošević i "Jedinstvo"

Cijelu deceniju pred Drugi svjetski rat dirigent "Jedinstva" bio je Vlado Milošević, u to doba profesor muzike u banjolučkoj Učiteljskoj školi.

Milošević je volio da kaže da njegovo drugovanje sa "Jedinstvom" počinje od rođenja, jer su njegovi roditelji, otac Savo i majka Jovanka, potom i sestra Stojanka, bili članovi "Jedinstva". Zato su se, pored ostale muzike koja je oduvijek bila čest gost u kući Miloševića, mogle čuti i kompozicije sa repertoara hora. Vlado je pamtio osveštanje društvene zastave 1905, veličanstvenu povorku koja je tom prilikom prošla kroz grad, horovođu Ksenofona Zitu, koga je volio da sluša u crkvi kad je "Jedinstvo" pjevalo na liturgiji, a glas horovođe i soliste plijenio ljepotom.

Tako su horsko pjevanje i duhovna muzika veoma rano ušli u Miloševićev život i svakako odredili njegov profesionalni put.

Za horovođu "Jedinstva", Vlado Milošević dolazi po preporuci tadašnjeg predsjednika Društva, učitelja vježbaonice u Učiteljskoj školi Milana Stambolije. Osvjedočivši se u toj školi sa koliko ljubavi i požrtvovanja Milošević vodi školski hor, Stambolija je u njemu vidio pravu osobu za hor "Jedinstvo", ponos srpskog stanovništva Banje Luke.

Prva kompozicija koju je Milošević radio sa "Jedinstvom" bila je stihira na Veliki petak, pod imenom "Tebje odjejuščagosja" S. Mokranjca, komponovana 1892. godine.

"Mokranjac je bio čovjek duboko religiozan i tu religiju ispovedao je kroz svoja crkvena dela. 'Tebje odjejučagosja' je delo prožeto bolom, stradanjem i mistikom Velikog dana", pisao je Milošević.

Prvi put ovo Mokranjčevo djelo "Jedinstvo" je otpjevalo 1931. godine na Veliki petak i od tada je pjevano svake godine u prelijepoj novoj crkvi Svete trojice na taj dan. Mikić bilježi da je preskočena samo 1938. godine kad je novopodignuta Saborna crkva bila privremeno zatvorena zbog postavljanja mozaika.

Milošević je izbrojao da je u vremenu od 1931. do 1941. godine, koliko je on vodio hor u Banovini, Društvo promijenilo šest lokacija. Od 1931. do 1935. radili su u zgradi osnovne škole, ranijoj Srpskoj osnovnoj školi. Potom su se preselili u kuću Vukana Gruberovića, u kojoj se ranije nalazila banka. Odatle su poslije kraćeg vremena prešli u Radulovićevu kuću, u kojoj se ranije nalazio bioskop "Edison", a zatim privremeno crkva, kad su u Sabornom hramu rađene freske. Potom "Jedinstvo" preseljava u kuću Save i Jovanke Milošević, gdje je već bila muzička škola koju je osnovalo ovo pjevačko društvo. Na kraju se nakratko smjestilo u kući Steve Čelika, a zatim prešlo u novosagrađeno pozorište, zahvaljujući njegovom upravniku Bori Nediću. Tu je u garderobi Pozorišta održavalo probe do kraja svog postojanja, 1941. godine.

Zanimljiva svetkovina

Prva vijest u kojoj se spominje "Jedinstvo" objavljena je u "Službenom listu Vrbaske banovine", prije pokretanja "Vrbaskih novina", broj 42, od 11. septembra 1930. godine, u tekstu pod naslovom "Doček zastave 33, pešadijskog puka u Banjoj Luci".

Na početku teksta kaže se da je Banja Luka "doživjela slavlje kakvog po priznanju i najstarijih građana još nikad u Banjoj Luci nije bilo". Budući da je riječ o jednom posebnom trenutku iz života Banje Luke i da je veoma slikovito opisana atmosfera u gradu, prenosimo ovaj tekst gotovo u cijelosti:

"Ulicama vrvi narod: školska dečica, svečano odevena pod vodstvom nastavnika, gospođe, građani i činovnici u svečanom ruhu, a kraj njih seljaci u živopisnoj narodnoj nošnji, i sve to žuri prema železničkoj stanici, kud za koji čas stiže voz sa izaslanstvom i novom vojnom jugoslovenskom zastavom 33. pešadijskog puka koji garnizonira u Banjoj Luci.

Pred stanicom je svrstana cela vojska banjolučkog garnizona, a na peronu stanice postrojena je za doček počasna četa sa vojnom muzikom. Uz nju se nižu redovi predstavnika najviših vojnih komanda sa oficirima; kraljevsku bansku upravu zastupa g. pomoćnik bana sa načelnicima svih odeljenja i odseka; tu su predstavnici svih državnih i samoupravnih nadleštava i predstavnici svih viteških, kulturnih i humanih društava i korporacija...

Ovde je improvizovana vanredno lepa i sa umetničkim ukusom izrađena tribina, okićena zelenilom, vencima i cvećem. Ispred tribine postrojeni su kao počasni špalir uniformisani Sokoli, vatrogasna četa s muzikom, dok su članovi humanih i kulturnih društava svrstani u redove s obe strane ulice, sve do druma Kralja Petra, gde čelom prema stanici stoji u razvitom stroju vojska garnizona.

Na sred tribine ustavlja se zastavnik sa zastavom i počasnim vodnikom, a u polukrugu oko zastave predstavnici vojnih, građanskih i verskih nadleštava sa predstavnicima svih viteških kulturnih i humanih društava. Počasna četa sa vojnom muzikom zauzela je mesto desno od tribine, a levo od tribine članova pevačkih društava "Jedinstva","Sloge", "Nade".

Čim se na tribini pokazala i ponosno zalepršala, vanredno ukusno i u narodnim bojama izrađena nova, jugoslovenska vojna zastava, prolomilo je oblike urnebesno klicanje razdraganog naroda.

Savijanje starih zastava predstavlja završetak jedne epohe, a razvijanje novih jugoslovenskih zastava znači početak novog srećnijeg zajedničkog života jednokrvne braće na narodnoj grudi svojoj.

Građani viteške Mrkonjićka Krajina skidaju kape, poklanjaju se i odaju poštu, priznanje i blagodarnost svima onima vitezovima i junacima koji su pod tim zastavama čuvali i očuvali čast i obraz Kralju i Otadžbini".

Veliko vodoosveštanje

U Banjoj Luci je osveštanje vode na Bogojavljenje imalo posebnu tradiciju. Od osnivanja SPD "Jedinstvo" ovo, kao i druga srpska društva, imalo je značajnu ulogu u svečanosti vodoosveštanja.

Evo, kako je to bilo 1933. godine, u kojoj je "Jedinstvo" proslavilo 40-godišnjicu svoga postojanja.

Na Bogojavljenje, 19. januara, nešto prije devet časova ujutro, završeno je bogosluženje u Sabornoj crkvi Svete trojice. Ispred crkve formirana je litija koju je predvodio jedan odred 33. pješadijskog puka sa vojnom muzikom i zastavom. Za njim su išli đaci osnovnih i srednjih škola, a za ovima četa vatrogasaca sa muzikom i Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo".

Za Pjevačkim društvom nošene su crkvene zastave, čiraci i svijeće, a onda nebo pod kojim je išao Njegovo visoko preosveštenstvo mitropolit Vasilije (Popović) sa sveštenstvom i počasnom stražom. Poslije njih išao je ban Svetislav - Tisa Milosavljević sa komandantom đeneralom Nedeljkovićem i pomoćnikom bana dr Zecom. Potom su išli načelnici Banske uprave, veliki broj građanstva, činovništva i seljaka pravoslavne vjere.

Uz pjevanje crkvenih pjesama, litija je krenula niz Bulevar kralja Aleksandra prema Vrbasu. Na Gradskom mostu na Vrbasu improvizovana je tribina na kojoj je bio krst od leda i posude sa vodom. Četa pješadije postrojena pred mostom izvršila je početnu paljbu. Nebo se zaustavilo nasred mosta, dok su ostali građani opkolili most s jedne i druge strane. Nakon molitvoslovlja na koje je odgovarao SPD "Jedinstvo", izvršeno je vodoosveštanje. Potom su ispaljeni plotuni, a sa zidina starog grada grunuli su topovi.

Mitropolit Vasilije blagoslovio je i poprskao svetom vodicom okolne vjernike, poslije čega se litija, istim redom kako je došla, vratila pred crkvu.

 (Nastaviće se )

"Vrbaske novine"

Sve do vremena Vrbaske banovine, Banja Luka, pa samim tim ni "Jedinstvo", nije imalo dnevni list koji bi iz dana u dan bilježio događaje. Zato o ovom pjevačkom društvu i njegovoj prošlosti najviše saznajemo upravo iz "Vrbaskih novina".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.