O kulturnom i društvenom životu stare Banje Luke (13)

Dobrotvorna zadruga Srpkinja" u Banjoj Luci organizovala je 21. februara (6. marta) 1913. godine koncert sa igrankom u prostorijama željezničke restauracije. Ova zabava organizovana je prvenstveno radi prikupljanja dobrovoljnih priloga za velike akcije pomoći Srbiji koje je u to vrijeme Zadruga vodila

Ovaj tekst bio je odraz ukupnog raspoloženja srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Austrijska uprava odgovorila je na njega oštro, novim sudskim procesima protiv uredništva. Janković je osuđen na devet godina zatvora. Bio je to i kraj "Otadžbine" u Banjoj Luci.

Aneksija, koju je austrougarska vlada proglasila 5. oktobra 108, samo je završni čin njenih namjera koje su ovdašnjem narodu bile jasne. Iznenađene su, izgleda, bile samo sile potpisnice Berlinskog ugovora, koje su Austriji dozvolile da okupira Bosnu i Hercegovinu, ali, tobože, ne i da je prisajedini.

Aneksija je izazvala međunarodnu krizu koja će potrajati sve do proljeća 1909. godine. U to vrijeme zabranjen je rad srpskih nacionalnih društava, među kojima i "Jedinstva".

Nakon aneksione krize, u drugoj polovini 1909. godine pomišljalo se o ponovnom pokretanju "Otadžbine". Ipak, preovladalo je mišljenje da to ne treba činiti jer bi svaki broj lista bio zaplijenjen.

Pokretanje "Razvitka"

O pokušajima da se ipak pokrene neki banjolučki list Vuk Jelovac piše: "jedne večeri pao je prijedlog od strane Kočića da se u Banjoj Luci pokrene književno-naučni list. Tom prilikom Kočić je rekao: "... da nam je pokrenuti štogod listića, makar koliko prst, samo da se zna da smo živi..."

Odlučeno je da se od 1. januara 1910. godine otpočne sa izdavanjem mjesečnog lista "Razvitak", nazvanog tako da bi se istakle male snage kojima se počinjalo, a koje su docnije trebale da ojačaju, te da povedu srpski narod putem prosvjete i kulture do ujedinjenja i oslobođenja.

U uvodnom tekstu prvog broja časopisa, bez potpisa autora, iznesen je program u kome se kaže da će se "Razvitak" truditi da bude "vjerna slika narodnog života, poklanjaće pažnju lijepoj književnosti i umjetnosti; donosiće kraće radove iz narodnog proučavanja zemlje i prošlosti narodne... pretresaće socijalno-ekonomska pitanja sa iskrenom i punom ljubavlju prema životu i življenju našeg malog čovjeka u društvu i porodici i uopšte će o svemu voditi najozbiljniju brigu, od čega bi naš narod ma u kom pravcu, mogao imati stvarne i solidne koristi..."

Ističući značaj kulture za svaki narod, a za male, ugnjetavane i porobljene narode kakav je srpski pogotovo, uvodničar piše: "Naš narod treba danas da se pokaže kao vrijedan i neumoran radnik na kulturnom i ekonomskom polju. Od svojih obrazovnih sinova on može s punim pravom očekivati da mu nađu i poravnaju put kojim će stupati svom umnom, kulturnom napretku i ekonomskom snaženju...

Kulturan i prosvijećeni narod - snažan narod, to neka nam bude parola".

"Razvitak" piše i o opasnostima koje na putu civilizacijskog i kulturnog napretka vrebaju: "Nama je danas otvoreno bogatstvo evropske kulture, i mi se laćamo čas jednog čas drugog načina da od te kulture što više prenesemo među nas. U tom prenošenju nismo uvek spretni, jer se događa da u naš narod ponekad unosimo i nešto što mu šteti i destruktivno utiče na narodnu dušu.

Stoga će "Razvitak", prenoseći potrebne elemente iz svjetske, moderne kulture, gledati da prenese samo ono što odgovara narodnoj duši i narodnom karakteru, a u tome, nadamo se, biće nam na pomoći svi naši pravi prijatelji i sva bolja inteligencija našeg naroda".

Dvije zabave 1911. godine

Kočićeva "Otadžbina" i "Razvitak", sve brojnija nacionalno svjesna mlada srpska inteligencija koja se uključuje u rad kulturnih i prosvjetnih društava zapalili su u Banjoj Luci ognjište napretka koji više niko i ništa nije mogao da zaustavi.

U takvim prilikama svjedočimo, zahvaljujući zaostavštini dr Vladislava Kostića, o dvije svečanosti na kojima je učestvovalo SPD "Jedinstvo" 1911. godine.

Crkveno-školski odbor Srpske pravoslavne opštine u Banjoj Luci priredio je na Svetog Savu 1911. godine Svetosavsku besjedu sa igrankom. Svečanost je održana u prostorijama hotela "Bosna". Program Besjede, koji se odvijao u četiri dijela, ovdje donosimo u originalu. U programu su kao što se vidi dobrovoljno učestvovali: dr Vladislav Kostić, dr (Ljubomir) Maraković, Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", Dječji hor i srpska školska mladež.

Prihod od ove svečanosti namijenjen je siromašnim banjolučkim đacima.

Drugu priredbu u 1911. godini, o kojoj takođe imamo sačuvane podatke, organizovala je Srpska omladina u Banjoj Luci u korist "Prosvjete", 17 (30) aprila u dvorani Državne više djevojačke škole, pod nazivom "Svečano pomen veče Dositeja Obradovića". Kao što se vidi iz pozivnice, program je imao dva dijela: muzički i dramski.

U muzičkom dijelu ne spominje se učešće hora "Jedinstvo", ali sve govori da je upravo on učestvovao na ovoj priredbi (kao što to primjećuje i Vaso Popović, kustos za duhovnu kulturu odjeljenja za etnologiju Muzeja Bosanske Krajine, u feljtonu objavljenom u "Glasu srpskom" 1992. godine). Zna se da je upravo hor "Jedinstvo" imao na repertoaru kompoziciju D. Jenka "Što ćutiš".

Pored toga, u programu se taksativno navode pjevači hora među kojima su bili i Savo Milošević, Ksenofon Zita, sveštenik Kostić, đakon Vranješević i drugi članovi "Jedinstva", a horom je dirigovao dr Kostić. Iz svega toga nije teško zaključiti da je "Jedinstvo" učestvovalo u programu ove večeri.

Zabranjen rad društava

U vrijeme Balkanskih ratova, kao i u vrijeme Prvog svjetskog rata, rad "Jedinstva" bio je zabranjen. U to doba Banja Luka je bila središte akcije prikupljanja priloga i materijala za srpske ranjenike. "Dobrotvorna zadruga Srpkinja", na čije čelo 1913. godine dolazi Jovanka Milošević, bila je glavni organizator ovih akcija.

Velike količine košulja, čarapa i zavoja, koje su članice Zadruge sakupljale, noću, u potaji su preko Zemuna otpremale za Beograd. Slične akcije preduzimala su i druga, prevashodno ženska srpska društva širom Bosne i Hercegovine. Priređivane su i zabave na kojima su skupljani prilozi za srpski Crveni krst, otvarane krojačke radionice gdje se šila odjeća i sanitetski materijal. Sarajevske gospođe držale su kurseve za njegu ranjenika. Činilo se sve da se srpskim borcima pomogne.

"Dobrotvorna zadruga Srpkinja" u Banjoj Luci organizovala je 21. februara (6. marta) 1913. godine koncert sa igrankom u prostorijama željezničke restauracije. U prvom dijelu programa dobrovoljno su učestvovali: gđica Danica Latas, gospodin Dragan Bajor i dr Vladislav Kostić, a u drugom je bila igranka.

Ova zabava organizovana je prvenstveno radi prikupljanja dobrovoljnih priloga za velike akcije pomoći Srbiji koje je u to vrijeme Zadruga vodila.

Austrougarska vlada spremala je rat protiv Srbije, pa je u maju 1913., u nizu pripremnih mjera zabranila sva značajnija kulturna, privredna i prosvjetna udruženja , ograničena su građanska prava i uvedeno gotovo opsadno stanje. Između ostalih, zabranjen je i rad SPD "Jedinstvo" i "Dobrotvornoj zadruzi pravoslavnih Srpkinja Banjolučanki". Pokazalo se da su članice Zadruge bile u pravu kada su prilikom osnivanja Društva insistirale da se u Pravila unese da u slučaju prestanka rada Društva imovina pripadne Srpskoj crkveno-školskoj opštini, a ne državi, kako su to austrougarske vlasti zahtijevale. Društva koja nisu imala takvu vrstu zaštite u svojim pravilima, ostala su bez imovine, a Zadruga je veći dio spasila. Doduše, i Zadruzi je imetak bio zaplijenjen, ali je potom vraćen. Dio vrijednosti članice su uspjele da sakriju i kasnije prodaju. Od tog novca izdržavale su se porodice Srba koji su bili zatvoreni i osuđeni u takozvanim "veleizdajničkim" procesima.

Vidovdan 1914. godine

Pored Svetog Save, Vidovdan je drugi praznik koji ima opšti značaj za srpski narod. Kako piše Milorad Ekmečić, ovaj praznik spadao je u oblast pravog nacionalnog veroispovedanja."   Neki srpski listovi su taj dan imali dodatak u kojem su narodu savjetovali da o prazniku zatvori radnje, kuće okiti srpskim zastavama, da se služe parastosi kosovskim i drugim srpskim junacima koji su živote dali za Otadžbinu.

Austrijski prestolonasljednik Franc Ferdinand izabrao je baš Vidovdan 1914, u već prilično uzburkanom vremenu da dođe u Sarajevo na vojne manevre.

"Proslava Vidovdana", piše Ekmečić, "najviše i najduže je pripremana u leto 1914, pa su tako mnogi od onih koji su smatrali da je vrednije da prisustvuju opelu kosovskim junacima u crkvi, nego svečanom prolazu austrijskog prestolonaslednika u susednoj ulici, propustili da vide izuzetan istorijski događaj - ubistvo austrijskog prestolonaslednika".

Te godine i u Banjoj Luci je na Vidovdan trebala da bude "retka i impozantna svečanost". Planirano je da se održi veliki Sokolski slet svih sokolskih društava iz Bosanske Krajine, koji je u Banju Luku privukao, pored članstva "Sokola", mnoštvo građana i mještane okolnih sela.   

Svečanost je trebala biti održana u prostranoj porti stare parohijske Srpske crkve Svete trojice.

Očekivalo se mnogo učesnika i naroda pa su, kako piše Zlatko Puvačić, sa dvije strane izgrađene tribine za 2000 posjetilaca i još je ostalo mjesta na kojem je moglo da vježba 500 vježbača. 

(Nastaviće se)

Nacionalno-kulturna manifestacija

Iako je bio kratkog vijeka - izišlo je samo šest brojeva u Banjoj Luci do juna 1910, kad je Kočić zbog izbora u Bosansko-hercegovački sabor preselio u Sarajevo, "Razvitak" će ostati kako piše Jelovac, "jedna uspela i lepa nacionalno-kulturna manifestacija iz nedavne prošlosti Bosanske Krajine".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.