O kulturnom i društvenom životu stare Banje Luke (12)

U nosioce nacionalnog pokreta koji "nosi obilježje nacionalnog preporoda", pored Srpske čitaonice, "Jedinstva". Dobrotvorne zadruge Srpkinja, srpske "Prosvjete", uključuje se i list "Naš život"."Prvi list banjolučkih Srba", posijao je sjeme nacionalnog otrežnjenja i probudio narod iz letargičnog stanja u koje je zapao pritisnut silom i nepravdom pripremivši time tlo za Kočićevu "Otadžbinu"

Poslije velikog banjolučkog slavlja, u čijem centru se nalazilo Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", mnogo toga se promijenilo. Ovaj događaj bio je zamajac svim potonjim zbivanjima i događanjima na kulturnom, ali i opštem društvenom planu u gradu. Tome je doprinijela i činjenica da je srpska inteligencija iz dana u dan bila brojčano, ali i materijalno jača. Način na koji je Banja Luka, i pored sve zapostavljenosti od austrougarskih vlasti, svjesnih da u ovom kraju nikad neće imati vjerne podanike, bila u stanju da organizuje jedan ovakav događaj, govori o ogromnom nacionalom i kulturnom potencijalu koji je oduvijek krasio ovdašnji srpski narod.

U nosioce nacionalnog pokreta koji "nosi obilježje nacionalnog preporoda", pored Srpske čitaonice, "Jedinstva". Dobrotvorne zadruge Srpkinja, srpske "Prosvjete", uključuje se i list "Naš život", koji je uređivao i izdavao Kosta Majkić 1905-1906. (Sarajevo - Banja Luka).

 "Prvi list banjolučkih Srba", posijao je sjeme nacionalnog otrežnjenja i probudio narod iz letargičnog stanja u koje je zapao pritisnut silom i nepravdom pripremivši time tlo za Kočićevu "Otadžbinu". Ne umanjujući opšti nacionalni značaj, koji je "Naš život" imao u vremenu o kome je riječ, ovdje ćemo progovoriti prevashodno o njegovim tekstovima u vezi sa "Jedinstvom".

Riječ je o dva značajna teksta o "Jedinstvu" i još jednom o krsnoj slavi zanatlijskog društva, koji ilustruje kako su srpska društva sarađivala. Za kratki period izlaženja ovog lista srpska društva u Banjoj Luci dobila su, prvi put, vjernog posmatrača i hroničara njihovog rada, što im je, svakako, nedostajalo.

Kočić u Banjoj Luci

Postoje ljudi koji su mjerilo vremena i simbol prostora na kome su ponikli. Takav je bio Petar Kočić, slobodar sa Zmijanja, veliki narodni pregalac i književnik, borac za istinu i pravdu, za srpski jezik, za svoj rod, na koji su navalile i ale i vrane tuđinske okupatorske vlasti.

Krajem 1906. godine austrougarske vlasti, koje su mu stalno bile za petama, protjeruju Kočića iz Sarajeva u Banju Luku, što predstavlja, kako kaže Vuk Jelovac, "početak jedne istorijske epohe ovog grada." Početkom oktobra 1906. godine, održana je u Banjoj Luci Skupština, na kojoj su učestvovali krajiški prvaci, predstavnici svih krajiških opština. Skupštinu je u prostorijama Srpskog pjevačkog društva "Jedinstvo" otvorio Stevo Pamučina, predsjednik Privremenog odbora za pokretanje političkog lista koji bi, kako piše Miodrag M. Vulin, "vršio jači uticaj na široke slojeve naroda, tim više što je trebao da popuni prazninu koja se javila policijskim ograničenjem Kočićevog kretanja i delovanja..."

Prihvaćena je ideja da nedjeljni politički list nosi ime "Otadžbina". Kočić, glavni urednik lista, istakao je da program novog lista mora biti usmjeren na borbu protiv tuđinske vlasti. Kosta Majkić predložio je Skupštini okvirni program "Otadžbine".

Daleko bi nas odvelo kad bismo ovdje nastavili priču o velikom narodnom poslu koji su obavili Kočić i "Otadžbina". No, htjeli smo da ukažemo na vezu koja je od početka postojala između "Otadžbine" i "Jedinstva", i uopšte, da pokažemo ako su se poslenici na polju jačanja nacionalne svijesti preplitali i pomagali. Pored već spomenutog Steve Pamučine, kuma prve društvene zastave "Jedinstva", u "Otadžbini" se angažovao i Ksenofon Zita, horovođa ovog pjevačkog društva, koje će biti čest i rado viđen gost na stranicama "Otadžbine".

Hroničari bilježe da je Kočić, za vrijeme svog boravka u Banjoj Luci, skoro svakodnevno, u slobodnim časovima, sjedio u kafani hotela "Balkan", mjestu okupljanja banjolučkih intelektualaca. Tu je, u društvu svojih saradnika, profesora Vladimira Skarića, Vase Glušca, Koste Majkića, prote Nikole Prokopića, Vase Mihajlovića, Vukosava Gruberovića, Riste Tomića i ostalih viđenijih Banjolučana, razgovarao o "Otadžbini", docnije i o "Razvitku", i o prošlosti Bosanske Krajine, posebno njegovog rodnog Zmijanja.

"Otadžbina" o "Jedinstvu"

Najavljeno je da će "Otadžbina" izlaziti svakog petka i svoje čitaoce obavještavati o svim pitanjima iz nacionalnog, kulturnog, političkog i ekonomskog života srpskog naroda. I ona je to zaista činila. Tako će "Jedinstvo", makar u tom kratkom jednogodišnjem periodu, koliko je Kočićeva "Otadžbina" izlazila u Banjoj Luci, imati ako ne dnevni, a ono nedjeljni list, koji će pratiti njegov društveni rad.

Prvi tekst u "Otadžbini" o "Jedinstvu" čitamo već u 2. broju, pod naslovom "O slavi SPD "Jedinstvo":

- "Jedinstvo" je ove godine na najsvečaniji način proslavilo svoju krsnu slavu Vidovdan. Poslije službe, na kojoj je činjen pomen junacima palim za Slobodu i Otadžbinu, krenulo je Društvo korporativno u društvene prostorije gdje je izvršeno svečano sječenje kolača slavskog. Nakon toga svi članovi i muški i ženski pošli su pod društvenom zastavom na Petrićevac gdje im je vrijedni upravni odbor "Jedinstvo" priredio zajednički ručak. Između zelenog drveća visoko se vijorila srpska zastava, a članovi su se provodili u pjesmi i svirci do mrklog mraka kada su se vratili u grad pjevajući "Dodija ropstvo i ljuta patnja", piše u ovom tekstu bez potpisa.

Odmah ispod vijesti o proslavljanju slave "Jedinstva", "Otadžbina" je najavila da će Srpsko zanatlijsko društvo u Banjoj Luci proslaviti svoju krsnu slavu Petrovdan, te da će se "poslije bogosluženja slavlje nastaviti u dvorani pjevačkog društva "Jedinstvo" gdje će se izvršiti lomljenje slavskog kolača. Ovo je još jedna potvrda o bratskoj saradnji srpskih društava."

Jedan prijedlog

 U istom broju "Otadžbine" (br. 2, od 22. juna 1907) objavljen je tekst "Jedan prijedlog", u kome je iznesen prijedlog vrijedan pažnje, za ono doba austrougarske okupacije, pogotovo.

U tekstu se kaže da je osnivanjem društva "Prosvjeta" srpski narod pokazao "da mu i pokraj sve bede i nevolje, na srcu leži školovanje srpske omladine..."

Anonimni autor teksta, kao što su to većina u "Otadžbini savjetuje i predlaže da srpski narod pomogne "Prosvjetu" prilozima koje bi sakupljali sveštenici, svaki u svojoj parohiji. Pritom bi sveštenici trebali da savetuju narod, prije svega težake da za slavljenje krsnog imena i najsiromašnije potroši po 40-50 kruna, da to slavlje uprosti, te da umjesto tri, slavi jedan dan i to što skromnije.

..."Uzmimo sada", kaže se u pomenutom tekstu, da imade u Bosni i Hercegovini od prilike 100.000 pravoslavnih kuća, koje služe krsno ime, te neka svaki starješina prilikom krsne slave daje po jednu krunu u korist "Prosvjete", eto svote od 100.000 kruna, kojom bi se više koristilo srpskom narodu nego što se koristi trodnevnim jelom i pićem, pa bili gosti i najveći siromasi.

Gospodo sveštenici, latite se posla toga, skupljajte dobrovoljne priloge i šaljite ih glavnom odboru "Prosvjete", jer neprijatelj želi da ostanemo u mraku, a mi svjetlosti trebamo..."

Vazduh miriše na barut

Pripremajući u potaji aneksiju Bosne i Hercegovine Austrougarska je strogo vodila računa da joj neko, ili nešto ne pomrsi konce. Vidjevši tu opasnost i u Petru Kočiću, našla je razlog da ga već od oktobra 1907. godine utamniči u Crnoj kući u Banjoj Luci. Tu Kočić ostaje do 2. aprila 1908. a potom biva prebačen u Donju Tuzlu, gdje tamnuje do 6. novembra 1908. godine. Na njegov prijedlog za glavnog urednika "Otadžbine" postavljen je novinar "Sarajevske riječi" Dragomir Janković.

Iako su austrijske vlasti zatvorile Kočića, nisu uspjele da utamniče kočićevsku slobodarsku misao ovdašnjeg naroda. "Otadžbina" nastavlja da izlazi i u broju od 29. februara (12. marta) 1908. godine donosi anoniman, ali potpuno kočićevski tekst "Miriše barut", koji je vizionarski najavio potonje događaje u Bosni i Hercegovini:

"Na Balkanskom poluostrvu vazduh silno miriše na barut. Tu su istinu zabilježili ruski, engleski, francuski, talijanski i balkanski listovi. Zrak je uzburkan, zamagljen. Sve se živo sprema za sudbonosne događaje. Rusija se oruža, Kraljevina Srbija i Grčka već su se naoružale. Turska carevina se sprema. Austrougarska je sve to izazvala svojim osvajačkim namjerama na Balkanu... Miriše barut! Današnje pokoljenje srpskog naroda dočekaće da se sudbonosni događaji odigraju i do ono učestvuje u njima. Lozinka je za ovo vrijeme: "Bratu brat - Švabi rat!..."

U tekstu "Miriše barut" progovoreno je o još jednom velikom problemu - nastojanju austrougarskih okupatorskih vlasti, naročito ministra finansija Benjamina Kalaja, da ubije u srpskom narodu u BiH svako nacionalno osjećanje i time zatre u korijenu želju za ujedinjenjem sa Srbijom: "Pređe su zavojevači tražili od pokorenih naroda porez i vojnike, a nije im bilo stalo do njihove narodnosti. Ali, od kad je princip narodnosti postao osnova za stvaranje države, svi zavojevači rade svom snagom da unište narodnost pokorenih naroda... Naš narod je već trideset godina izložen opasnosti da bude odnarođen, na izgubi svoju narodnost."

(Nastaviće se)

Čest povratak

Kočić i Banja Luka bili su povezani tananim, ali neraskidivim nitima još od 1891. godine, kada je u ovom gradu završio osnovnu školu. I mada mu njegova buntovna priroda neće dozvoljavati da se dugo skrasi na jednom mjestu, Kočić će se Banjoj Luci često vraćati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.