O kulturnom i društvenom životu Banje Luke (22)

Na proslavi u Tuzli 1937. Jedinstvo je časno zastupalo Bosansku Krajinu i bilo na ravnoj nozi sa Slogom i Guslama. Dr Mile Dakić, predsjednik Gusala, bio je iznenađen horom i dao vidnog dokaza svom oduševljenju.

Stambolija dalje navodi riječi samog Zapada poslije nastupa "Jedinstva" u Tuzli, iz "Vrbaskih novina":

"Našu Krajinu zastupao je naš stari neimar na polju kulturno-umjetničkog rada, banjalučko Srpsko-pevačko društvo "Jedinstvo", koje su Tuzlaci naročito dočekali i pozdravili ih time što su pevali u crkvi na liturgiji, na čemu su od slavljenika i svih prisutnih dirigenata dobili naročito priznanje. Naveče je priređen svečani koncert horske pesme na kome je uzelo učešća deset pevačkih društava. Naš je hor bio toplo prihvaćen, i oduševljeno pozdravljen, naročito posle otpevanih "Prizrenka".

Dugotrajnim aplauzom i ponovnim pozivanjem na pozornicu iskazala je tuzlanska publika svoje neopisivo oduševljenje za hor "Jedinstvo". Za ovakav uspeh i pored toga što se "Jedinstvo" sa svojom arhivom pretuca tamo-amo, vrednom dirigentu Miloševiću."

Rušenje crkve

Stambolija se čudi Zapadu, koji prošlost drugih društava uzdiže, a uspjehe "Jedinstva" zaboravlja.

"Hor Jedinstva na zabavi 23. novembra 1940. ne zadovoljava ni mene. Ali, ko je tome kriv? Jedno društvo je ogledalo sredine u kojoj živi i djeluje.

Jamačno je ambijent Sarajeva i Mostara pogodniji za razvoj jednog pjevačkog društva nego Banja Luka. Hor može biti prvoklasnog sastava, ali ako nema vjernu i blagonaklonu publiku i objektivnu štampu, on će utrnuti.

A ona, da ovako mali horovi stavljaju na programe stvari koje zahtijevaju mnogo glasa, nije u ovom času važna. Važno je da danas u prvi plan treba stavljati pjesme patriotsko-nacionalnog sadržaja, a kako ove sve više-manje traže mnogo glasa, mi bi čekajući na to promašili", kaže na kraju Milan Stambolija.

Iz ovih napisa jasno je da se rat i nevolje koje će donijeti ne samo slutio nego već uveliko osjećao. Ljudi su bili zaokupljeni svojim mukama, što se odražavalo u svim segmentima života, u kulturnom prije svega.

Hroničari ovako bilježe presudne događaje u Banjoj Luci na početku Drugog svjetskog rata:

"Dvanaestog aprila bila je Lazareva subota. O bogosluženju nije moglo biti ni govora. Protivavionska odbrana sasvim je prestala. Govorilo se o kapitulaciji. Nekako oko 4.20 časova popodne, ustremi se avion upravo prema Sabornoj crkvi. U času je ispustio tri bombe, od kojih je jedna pogodila crkvu, u krov oltarske apside, probila krov i eksplodirala u oltaru. To se zbi u 4.25 časova, jer je sat na zvoniku tačno u to vreme stao..."

Po naređenju zloglasnog ustaškog stožarnika Viktora Gutića, oštećena crkva je brže-bolje porušena do temelja. Tadašnjeg banjolučkog episkopa Platona (Jovanovića) po Gutićevoj naredbi ustaše su uhapsile noću između 4. i 5. maja 1941. i zajedno sa protom Dušanom Subotićem odvezli putem Banja Luka - Kotor Varoš, gdje su ih poslije zvjerskih mučenja ubili i bacili u rijeku Vrbanju.

Jasna poruka

Stradanja episkopa Platona i rušenje Sabornog hrama bili su jasna poruka Srbima što ih čeka. Tih dana prestalo je da radi Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", čija su imovina, arhiva, zastava i druga znamenja nestali u ratnom vihoru. Poslije rata komunističke vlasti nisu dozvolile obnavljanje "Jedinstva". Gotovo pola vijeka živjelo je ono u narodnom pamćenju i preživjelo do novog doba, u kome je vaskrsenjem srpske duhovnosti vaskrslo i SPD "Jedinstvo", kao neuništivi dio te duhovnosti.

Godine 1963. sa školovanja na Bogosloviji u Beogradu vratio se Ratko Radujković, a 1965. godine se oženio. Iste godine tadašnji episkop banjolučki Andrej rukopoložio ga je za đakona. Pored bogoslovskog, mladi đakon imao je i solidno muzičko obrazovanje.

Sjećajući se svog školovanja u Bogosloviji, protojerej- stavrofor Ratko Radujković, današnji predsjednik obnovljenog "Jedinstva", kaže da najveću zahvalnost za svoje muzičko obrazovanje duguje mitropolitu dabrobosanskom Nikolaju, tadašnjem svom razrednom starješini, koji ga je podsticao da ide četiri godine na časove klavira i dirigovanja kod gospođe Anke Barlovac, profesorke sa završenim muzičkim konzervatorijumom u Parizu. Radujkoviću je mnogo pomogao i njegov profesor, potonji akademik Dimitrije Stefanović, osposobivši ga da vodi bogoslovski i studentski hor. Nekoliko puta Radujković je sa tim horovima i nastupao, tako da je u Banju Luku došao sa značajnim iskustvom u radu sa horom.

Osnivanje horova

Već 1966. godine, đakon Ratko Radujković je, zajedno sa suprugom Brankicom, uz pomoć stare Ruskinje Marije Bitkovske, osnovao Mali crkveni hor, kome su se priključili i neki članovi predratnog "Jedinstva": Jovo Petković, Uroš Stefanović, Sveto Blagojević, Danica Bjelić, Gavrilo Tomić, kasnije i njegove kćerke Milka i Milena. Vremenom se okupilo dvadesetak pjevača. Đakonu je u pomoć pritekla Mara Kolaković, sestrična Dušana Umićevića, jednog od dirigenata starog hora "Jedinstvo".

Mali crkveni hor pri Sabornom hramu Svete trojice u Banjoj Luci postojao je punih 27 godina, njegujući tradiciju SPD "Jedinstvo", pjevajući na Liturgijama, slavama, crkvenim svetkovinama. U međuvremenu, tada već protojerej, Ratko Radujković osnovao je 1987. godine Sveštenički hor. Mali crkveni i Sveštenički hor kojima je dirigovao protojerej Ratko Radujković, pjevali su do 1992. godine.

Poslije raspada Jugoslavije, multietnička Bosna i Hercegovina nužno je proključala. Vazduh je uveliko "mirisao na barut", tobožnje bratstvo i jedinstvo, kao još jedna od brojnih skupih srpskih iluzija, raspalo se u paramparčad. U jesen 1991. godine, na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini, pobijedile su nacionalne stranke: Srpska demokratska stranka (SDS), Stranka demokratske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Od samog početka bilo je jasno da bosanskohercegovački parlament neće moći da funkcioniše, jer su SDA i HDZ uvijek preglasavali Srbe. Spotakli su se već na prvom značajnijem pitanju: ostati u krnjoj Jugoslaviji ili slijediti put Slovenije i Hrvatske? Za Srbe, ovo pitanje je bilo suštinsko jer im je ostanak u Jugoslaviji obezbjeđivao jedinstvo sa narodom kome su pripadali. Interesi muslimana i Hrvata išli su u drugom pravcu, i oni, 14. oktobra 1991. godine, donose dvije rezolucije: o proglašenju suvereniteta Bosne i Hercegovine i odluku o raspisivanju referenduma o istupanju iz Jugoslavije i nezavisnosti BiH.

Obnavljanje društava

Bio je to razlog da srpski poslanici napuste bosanskohercegovački parlament i konstituišu Skupštinu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Za predsjednika parlamenta izabran je Momčilo Krajišnik. Na plebiscitu 9. i 10. novembra 1991. godine srpski narod opredjeljuje se za ostanak u Jugoslaviji.

Uoči Nikoljdana te godine poslanici Narodne skupštine Republike Srpske izabrali su za predsjednika Srpske dr Radovana Karadžića i usvojili deklaraciju o završetku rata. U Bosni i Hercegovini svako je krenuo na svoju stranu. I ne samo u Bosni i Hercegovini. Na zasjedanju Skupštine SAO Krajine u Kninu, 19. decembra 1991. godine, proglašena je Republika Srpska Krajina. Srpski narod van matice kročio je svojim putem, ne zaboravljajući vjekovnu težnju da se jednoga dana nađe u jednoj, srpskoj državi.

Shvatajući da samo jedinstven, i okupljen oko zajedničkih ciljeva, političkih i duhovnih, može opstati, narod srpski Bosna i Hercegovina vraća se svojoj duhovnosti i kulturi, svojoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Godine 1991. prvi put poslije Drugog svjetskog rata, dočekan je i proslavljen Badnjak u Banjoj Luci. Istog dana u 19 časova nekoliko stotina vjernika uputilo se na temelje nekadašnje Saborne crkve Svete trojice, bombardovane i porušene 1941. godine. Tri stotine zapaljenih voštanica na temeljima ove svetinje bio je odgovor naroda na inicijativu Eparhije banjalučke i Srpske pravoslavne crkvene opštine, da se na tom mjestu obnovi crkva.

Iste, 1991. godine na prostorima Bosne i Hercegovine ovdašnji narodi obnavljaju svoja nacionalna društva, čiji je rad zabranjen 1941. Srbi vaskrsavaju Srpsko kulturno i prosvjetno društvo "Prosvjeta", "Kolo srpskih sestara", "Srpski soko", "Zmijanje". Na obnoviteljskim skupštinama pjeva Mili crkveni hor, kojim diriguje protojerej Ratko Radujković.

 (Nastaviće se)

Vraćanje svom izvorištu

Kad je na početku Drugog svjetskog rata zabranjen rad SPD "Jedinstvo", srpska duhovna muzika u Banjoj Luci, vratila se svom izvorištu, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i tu, zajedno s njom, pod njenim okriljem, čekala da dođu bolji dani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.