Foto: Na Svetoj gori: Manastir Hilandar (IV)
Hilandarski monasi su oštrili svoje duhovne vidike. Igumani su u diplomatskim misijama obavljali i najdelikatnije poslove. Nacija i otačestvo bili su iznad svega
Sveti Sava 1206. godine, nakon povratka u Srbiju, postaje arhimandrit Studeničke lavre. U Srbiji boravi sve do 1217. godine, kada se ponovo vraća na Svetu goru
Danilo je rodonačelnik cele plejade hilandarskih igumana – državnika, diplomata i arhiepiskopa
Manastir je u srednjem veku imao nemerljivu diplomatsku ulogu u odnosima između Srbije i Vizantije. U molitvenoj smernosti, uz stalnu askezu, obrazujući se na veoma visokom nivou za to vreme, hilandarski monasi su oštrili svoje duhovne vidike. Igumani su u diplomatskim misijama obavljali i najdelikatnije poslove. Nacija i otačestvo bili su iznad svega.
Sveti Sava 1206. godine, nakon povratka u Srbiju, postaje arhimandrit Studeničke lavre. U Srbiji boravi sve do 1217. godine, kada se ponovo vraća na Svetu goru, gde započinje veliku misiju za dobijanje autokefalnosti Srpske arhiepiskopije. To će mu poći za rukom dve godine kasnije, 1219, kada u Nikeji dobija tomos o autokefalnosti – nezavisnosti Srpske arhiepiskopije.
Na povratku iz Nikeje navraća u Hilandar, noseći knjige, prije svih Krmčiju, na kojima će graditi crkve- no i državno ustrojstvo. Iz Hilandara prvi srpski arhiepiskop odvodi nekoliko monaha koje će hirotonisati za episkope. Prvi iguman Hilandara Metodije postaje raški episkop. Na pastirskom tronu Srpske arhiepiskopije smenjuju se Hilandarci: Savu II, najmlađeg sina Stefana Prvovenčanog, na duhovnom prestolu srpskog naroda zamenjuje hilandarski iguman Joanikije, zatim dolazi Jevstatije, koji prvo postaje zetski episkop...
Hilandarski igumani, osim što su se odlikovali obrazovanjem i diplomatskim darom, bili su odvažni branitelji ove svetinje od čestih nasrtaja pljačkaških bandi s mora. Upravo iz tih razloga je kralj Milutin izgradio dva pirga (kule), Hrusiju na pristaništu i "Milutinov pirg" na ulazu iz Savinog polja u tjesnac Hilandarske rječice.
Početkom XIV veka iguman Danilo pokazuje veliku hrabrost i vojničko umeće u odbrani od pobunjenih španskih najamnika. U prvim decenijama XIV veka iguman Danilo uživao je veliki ugled u Svetoj gori, bio je prijatelj najvećih duhovnika i teologa tog vremena. Nemerljiva je njegova uloga u prodoru vizantijskog duha u srednjovekovnu Srbiju, u koju se i sam, po ugledu na Svetog Savu, vraća nakon boravka u Karejskoj isposnici, negde oko 1311. godine. Prvo postaje banjski episkop i posrednik u diplomatskim poslovima kralja Milutina, potom je stolovao kao humski vladika, da bi 1324. postao arhiepiskop srpski.
Na polazu roda i otaybine
Danilo je u stvari rodonačelnik cele plejade hilandarskih igumana – državnika, diplomata i arhiepiskopa. Njegov naslednik u Hilandaru, Nikodim, koji je od 1317. do 1324. bio arhiepiskop, dobio je od cara Andronika II dve hrisovulje s novim zemljišnim posedima.
Ne smemo zaboraviti diplomatskog kolosa igumana Gervasija i njegovu ulogu sređivanju zategnutih odnosa između Srbije i Vizantije. On i starac Kalinik, duhovnik kraljice Simonide, danonoćno su bdeli na dvorovima srpske i vizantijske vlastele opuštajući zategnuta vlakna između dva krstonosna naroda. Velikom ekonomu, kako su zvali igumana Gervasija, Hilandar duguje znatan deo svojih materijalnih dobara. Bio je desna ruka ne samo kraljevima Milutinu i Stefanu Dečanskom, već i kralju Dušanu. Stalno u misiji, uspeo je da izdejstvuje veliki broj carskih i kraljevskih akata. Od 146 krčkih akata u XIV veku koji se odnose na Hilandar, 95 je iz vremena igumana Gervasija…
Car Dušan, sklonivši se od kuge na Svetu goru sa caricom Jelenom i najužom svitom, pridaje veliki značaj Hilandaru, dovodeći razvoj svetinje do vrhunca. Godine 1355, pet godina nakon Dušanovog uzdizanja Arhiepiskopije u rang Patrijaršije, kako bi mogao biti krunisan za cara, zbog čega je carigradski patrijarh Kalist ekskomunicirao Srbe, hilandarski iguman Dorotej postaje svetogorski prot i uspeva da obnovi neke povlastice hilandarskoj bratiji. Dorotej je za vreme vladavine Svetom gorom uspeo da zaštiti srpsko monaštvo i da u mnogome prevaziđe crkveni raskol.
Još jedan Hilandarac, starac Isaija, imao je veliku diplomatsko-pomiriteljsku misiju, posredujući sa svojim učenicima Nikanorom, Silvesterom, bivšim svetogorskim protom Teofanom i Nikodimom Grkom 1375. godine između Srpske crkve i Carigradske patrijaršije, kada dolazi do vaspostavljanja crkvenog jedinstva i priznavanja srpske autokefalne patrijaršije.
(Nastaviće se)
Lazareva hrisovulja
Knez Lazar pre Kosovske bitke nastavlja jačanje Hilandara. Doziđuje spoljnu pripratu hilandarskoj sabornoj crkvi. Bolnici poklanja selo Jelašnicu. Danas se u hilandarskom arhivu čuva Lazareva hrisovulja overena potvrdom patrijarha Spiridona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.