Ljetne olimpijske igre: Od Atine 1896. do Pekinga 2008. godine (9)

Prvi put Olimpijske igre modernog doba održane su na Južnoj hemisferi. Bilo je to od 22. novembra do 8. decembra 1956. godine, a domaćin je bio australijski grad Melburn. Gradovi protivkandidati bili su: Buenos Ajres, Los Anđeles, Detroit, Meksiko Siti, Čikago, Mineapolis, Filadelfija i San Francisko. U Australiji se okupilo 3.314 takmičara (2.938 muškaraca i 376 žena) iz 72 zemlje, koji su se borili u 17 sportova i 145 disciplina. Te 16. igre modernog doba otvorio je vojvoda od Edinburga, plamen je zapalio atletičar Ron Klark, a olimpijsku zakletvu položio njegov kolega iz australijske reprezentacije Džon Lendi.

Prvi put su dvije njemačke države učestvovale u zajedničkoj ekipi, jer je Demokratska Republika Njemačka primljena u MOK 1954, ali je punopravni član postala 14 godina kasnije. Sportisti dvije Njemačke su u Melburnu nastupili pod olimpijskom zastavom. Ubrzo su sportisti DR Njemačke stali rame uz rame sa SAD i SSSR-om po broju osvojenih odličja i tako je bilo sve do pada Berlinskog zida i Igara u Barseloni 1992. na kojima je ponovo nastupila ekipa ujedinjene Njemačke. U Melburnu su nastupili i mađarski sportisti poslije oktobarske revolucije, koju je Sovjetski Savez ugušio na brutalan način. Zbog toga je u Australiji 15 Mađara zatražilo azil, koji im je odobren od zemlje domaćina i nekih drugih ambasada u Melburnu.

Na ovim igrama medalje je osvajalo 38 država, a prvi put najuspješniji su bili takmičari Sovjetskog Saveza sa 98 odličja (37, 29, 32), a zatim su slijedili SAD sa 74 (32, 25, 17) i domaćin Australija sa 35 (13, 8, 14). Jugoslavija je sa tri srebra u ukupnom bilansu medalja zauzela 26. mjesto.

I u Melburnu je bilo događaja koji se i danas rado prepričavaju. Sovjetski veslač Vjačeslav Ivanov u svojoj 18. godini osvojio je zlatnu medalju skifu. Prilikom uručenja odličja medalja mu je ispala iz ruku i pala u vodu. Ivanov je zaronio ispod splava, gdje su se predavali trofeji, ali medalju nije uspio da nađe. Od tadašnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta Amerikanca Everija Brendidža dobio je rezervnu zlatnu medalju. U plivanju, Australijanac Marej Rouz u 36. godini osvojio je tri zlatne medalje (400 i 1.500 slobodno i štafeta 4h200 metara slobodno). Američki sprinter Robert Bob Džozef Morou takođe je prigrabio tri najsjajnija odličja (100 i 200 metara - 20,6 sekundi, novi svjetski rekord i u štafeti 4h100 metara - 39,5 sekundi, novi svjetski rekord).

Tri srebra Jugoslavije

 U Australiji je Jugoslaviju predstavljao 41 takmičar u osam sportova: atletici, biciklizmu, vaterpolu, veslanju, plivanju, rvanju, streljaštvu i fudbalu. Srebrne medalje osvojili su atletičar Franjo Mihalić (2.26:32), koji je zauzeo drugo mjesto u maratonskoj trci, fudbaleri (Petar Radenković, Mladen Koščak, Nikola Radović, Ivan Šantek, Ljubomir Spajić, Dobroslav Krstić, Dragoslav Šekularac, Zlatko Papec, Sava Antić, Todor Veselinović, Muhamed Mujić, Blagoje Vidinić, Ibrahim Biogradlić, Luka Lipošinović, Joško Vidošević, Vladimir Popović, Kruno Radiljević) su ponovili plasman iz Londona i Helsinkija i ponovo stigli do srebra, baš kao i vaterpolisti (Zdravko Kovačić, Juraj Amšel, Ivo Cipci, Hrvoje Kačić, Marijan Žužej, Boško Vuksanović, Vlado Ivković, Lovro Radonjić, Ivo Štakula, Tomislav Franjković, Zdravko Ješić), koji su i na 15. igrama zapeli u finalu.

Na fudbalskom turniru Jugoslavija je bila slobodna u osmini finala. U narednoj rundi deklasirani su Amerikanci sa 9:1, u polufinalu Indijci sa 4:1, a u meču za zlato poraz od SSSR-a od 0:1. Na vaterpolo turniru u kvalifikacionoj grupi Jugoslavija je pobijedila Sovjetski Savez sa 3:2, Australiju sa 9:1 i Rumuniju sa 3:2 i zajedno sa Sovjetima se plasirala za finalnu grupu. Tamo su prvo savladani Amerikanci sa 5:1, potom remi sa Nijemcima 2:2, pobjeda nad Italijom od 2:1 i na kraju poraz u odlučujućem meču sa Mađarima, 1:2.

Sovjetima 103 medalje

 Domaćin 17. olimpijskih igara bio je Rim, koji je pobijedio u konkurenciji: Lozane, Detroita, Budimpešte, Brisela, Meksiko Sitija i Tokija, a one su održane od 25. avgusta do 11. septembra 1960. godine. Broj zemalja učesnica se opet povećao, tako da je vječni grad pod svoje okrilje primio 5.338 takmičara iz 83 države (4.727 muškaraca i 611 žena). Na programu igara bilo je 17 sportova i 150 disciplina, a igre je otvorio predsjednik Italije Đovani Gronki. Posljednji nosilac olimpijskog plamena bio je atletičar Đankarlo Peris (atletika), a zakletvu je položio njegov kolega iz reprezentacije Adolfo Konsolini. Kako se povećavao broj zemalja učesnica sve više država je osvajalo olimpijska odličja, ovoga puta čak 44. Najuspješniji je ponovo bio Sovjetski Savez 103 (43, 29, 31), a zatim su slijedili: Sjedinjene Američke Države 71 (34, 21, 16) i Italija 36 (13, 10, 13).

Jugoslavija je osvojila dva odličja, jedno zlatno, koje su prigrabili fudbaleri i srebro Branko Martinović u rvanju grčko-rimskim stilom i zauzela 19. mjesto u ukupnom bilansu. Inače, u Rim je otputovalo 120 "plavih" takmičara u 14 sportova: atletika, biciklizam, boks, vaterpolo, veslanje, gimnastika, jedrenje, kajak i kanu, košarka, mačevanje, plivanje, rvanje, streljaštvo i fudbal.

Na turniru u fudbalu u kvalifikacionoj grupi, Jugoslavija za koju su nastupili: Milutin Šoškić, Blagoje Vidinić, Vladimir Durković, Fahrudin Jusufi, Ante Žanetić, Novak Roganović, Željko Perušić, Andrija Anković, Tomislav Knez, Milan Galić, Borivoje Bora Kostić, Velimir Sombolac, Aleksandar Kozlina, Željko Matuš, Dušan Maravić, Zvonko Bego i Silvester Takač, savladala je Ujedinjenu Arapsku Republiku sa 6:1, Tursku sa 4:0, dok je sa Bugarskom igrala neriješeno 3:3 i tako osvojila prvo mjesto. U polufinalu meč sa domaćinom. Poslije 90 minuta 0:0. Tek u 117. minutu "plavi" su golom Galića poveli sa 1:0. Jugosloveni su prerano počeli sa radovanjem, što je kaznio italijanski half Tumurus dva minuta kasnije i izjednačio na 1:1. Odluka o finalisti donesena je poslije žrijeba. Iz šešira je tadašnji predsjednik FIFA ser Stenli Raus izvukao ceduljicu sa imenom Jugoslavija i slavlje je počelo. U borbi za zlato "plavi" su savladali Dansku sa 3:1, postali olimpijski pobjednici i tako pozlatili srebra iz Londona, Helsinkija i Melburna. Već u 11. minutu poveli su sa 2:0 golovima Galića i Matuša, a iako su u 53. minutu ostali bez jednog igrača (kapiten Galić je isključen zbog psovke poslije poništenog trećeg gola) uspjeli su da povedu sa 3:0 golom Kostića u 67. minutu i obezbijede zlatnu medalju. Danci, koji su u polufinalu načinili veliko iznenađenje eliminisavši Mađare, uspjeli su samo da u 88. minutu smanje na 1:3. Isključenog kapitena Milana Galića na svečanom proglašenju pobjednika zamijenio je Borivoje Bora Kostić.

Rvač grčko-rimskim stilom u kategoriji do 67 kilograma Branko Martinović poslije sjajnih nastupa poklekao je u finalu od Avtandila Koridzea (SSSR) i morao se zadovoljiti drugim mjestom.

Rimske zanimljivosti

Prvi put televizijski prenos Olimpijskih igara gledan je i na drugom kontinentu - u Sjevernoj Americi, tačnije u SAD, a "CBS" je za pravo prenosa platio 394.000 dolara.

Prvi put jedan olimpijac uspio je da četvrti put uzastopno trijumfuje na Igrama. Danski jedriličar Paul Elvstrem, poslije Londona 1948, Helsinkija 1952. i Melburna 1956. zabilježio je i četvrtu pobjedu u klasi "fin".

Bokser Klement Ajk Kvartej (Gana), vicešampion u poluvelteru (kategorija do 63,5 kilograma), postao je prvi crni Afrikanac osvajač olimpijske medalje, a Abebe Bikila (Etiopija), pobjednik u maratonu, postao je prvi crni Afrikanac koji je osvojio zlatno odličje. Bikila je do zlatnog odličja dotrčao bosonog. Posebna priča je američka atletičarka Vilma Glodin Rudolf, koja je osvojila tri zlata (100 metara - 11,3 sekundi, novi svjetski rekord, 200 metara - 22,9 sekundi, novi svjetski rekord i u štafeti 4h100 metara). Zbog brzine i ljepote pokreta imala je nadimak "Crna gazela". U djetinjstvu je bolovala od dječije paralize, tako da je prohodola tek sa 12 godina. Već sa 16 godina bila je član američke države (4h100 metara) na Olimpijskim igrama u Melburnu 1956. godine, koja je osvojila bronzanu medalju.

Na boksersku scenu stupio je Amerikanac Kasijus Klej, koji je kasnije prešao na islam i promijenio ime u Muhamed Ali. Bio je najbolji u poluteškoj kategoriji (do 81 kilograma), a poslije je veliku slavu doživio kao profesionalac.

Konjički sport

 Igre u Melburnu 1956. godine ostaće upamćene i po činjenici da su se prvi i jedini put takmičenja održala na dva kontinenta. Naime, konjički sport zbog rigoroznih zaštitnih australijskih propisa održan je u Stokholmu u Švedskoj.

(Nastaviće se) 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.