Ljetne olimpijske igre: Od Atine 1896. do Pekinga 2008. godine (5)

Poslije osmogodišnje pauze izazvane Prvim svjetskim ratom, koji je odnio na milione života, sedme Olimpijske igre modernog doba održane u belgijskom gradu Antverpenu. Trajale su nepunih pet mjeseci, od 20. aprila do 12. septembra 1920. godine. Njih je otvorio belgijski kralj Albert, a prvi put je u ime sportista položena olimpijska zakletva. Ta čast je pripala belgijskom sportisti u vaterpolu i mačevanju Viktoru Buinu. Na svečanom otvaranju 2.000 golubova uzletjelo je sa trakama nacionalnih boja zemalja učesnica.

Prvi put na olimpijskom stadionu zalepršala se bijela olimpijska zastava sa pet raznobojnih, isprepletanih krugova koji simbolizuju kontinente i njihovo jedinstvo. Izgled zastave usvojen je još 1914. godine, ali se zbog rata njena premijera čekala šest godina. Treba istaći da su sa igara isključene države koje su skrivile Prvi svjetski rat: Njemačka (i za 1924. godinu), Bugarska, Austrija, Mađarska i Turska.

Inače u Antverpenu su nastupili sportisti iz 29 zemalja, njih ukupno 2.626 (2.561 muškarac i 65 žena). Takmičilo se u 20 sportova i 154 discipline. Medalje su osvojile 22 države, a najuspješnije su bile SAD 95 (41, 27, 27). Slijede: Švedska 61 (19, 18, 24), Velika Britanija 43 (15, 15, 13). Na ovim igrama proglašena su 164 olimpijska pobjednika, pojavili su se mnogi novi asovi, imena koja će obilježiti olimpijsku istoriju.

U atletici su briljirali Finci. Hanes Kolemainen pobijedio je na 5.000, 10.000 m i u maratonu, a seriju od devet trijumfa na Ljetnjim olimpijskim igrama završenu 1928. započeo je njegov zemljak Pavo Nurmi.

Gradovi protivkandidati za organizaciju bili su Amsterdam i Lion, koji je odustao uoči glasanja.

Fudbalska reprezentacija

Jugoslavija je u Antverpenu debitovala na Olimpijskim igrama pod tim imenom i od tada njeni sportisti nisu propustili nijedne ljetnje olimpijske igre. Inače u Belgiji je učestvovalo 11 jugoslovenskih sportista, tačnije samo fudbalska reprezentacija bez rezervi. Oni su na spisak olimpijskih putnika došli gotovo u posljednji čas na inicijativu Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Beogradski loptaški podsavez je prihvatio ovaj prijedlog i krenula je akcija da se fudbalerima omogući put. Teškoće su bile velike, jer je trebalo obezbijediti 40 hiljada belgijskih franaka, a vladala je velika nestašica u devizama. Tada je sport bio u nadležnosti Ministarstva prosvjete, čiji je načelnik bio Branislav Nušić, veliki srpski komediograf. Očekivalo se da će popularni Ben Akiba, kako je Nušiću bio pseudonim, to prihvatiti, ali je on tada rekao:

"Zar vi tražite novac da bi 11 goluždravih mladića jurilo loptu tamo negdje u pola Belgije? Ako već treba da se ide, bolje je da pošaljemo jednu dobru grupu svirača i igrača naših narodnih igara, neka tamo odigraju jedno pošteno kolo, pa da se proslavimo".

Na kraju se uz izuzetne napore novac nekako sakupio, pa se fudbalska reprezentacija Jugoslavije u posljednjem trenutku ukrcala na voz. Iz Zagreba se krenulo 24. avgusta i putovalo se trećom klasom sa drvenim sjedištima, sa suvom hranom. Poslije tri dana i tri noći stigli su Antverpen 27. avgusta. Umorni od dugog puta saznali su da su zakasnili na ceremoniju otvaranja olimpijskog fudbalskog turnira, a još više ih je razočarala činjenica da već sutradan, 28. avgusta 1920. godine igraju sa najvećim favoritom Čehoslovačkom. Prvi savezni kapiten dr Veljko Ugrinić-Čiko izveo je jedini mogući sastav: Dragutin Vrđuka (Građanski, Zagreb), Vjekoslav Župančić (HAŠK, Zagreb), Jaroslav Šifer (Građanski), Stane Tavčar (Ljubljana), Slavin Cindrić (Konkordija, Zagreb), Rudolf Rupec (Građanski), Dragutin Vragović (Građanski), Antun Dubravčić (Konkordija), Emil Perška (Građanski), Ivan Granec (Građanski), Jovan Ružić (Jugoslavija, Beograd).

Susret je počeo pehom za Jugoslovene. Najbolji igrač Rupec u 10. minutu teško je povrijeđen u jednom oštrom startu i "plavi", koji su igrali u bijelim dresovima, do kraja utakmice igrali su sa igračem manje. Na kraju Česi su slavili sa 7:0 (3:0), a strijelci su bili: Janda 3, Vanjik 3 i Sedlaček. Potom su Čehoslovaci pobijedili Norvežane sa 4:0 i Francuze sa 4:1. U finalu rival im je bio domaćin Belgija. Zbog lošeg suđenja reprezentacija Čehoslovačke je u 38. minutu napustila teren i ostala je bez medalje.

U prvom olimpijskom timu Jugoslavije trebalo je da se nalaze i atletičari, koji su održali predizborna takmičenja u Velikom Bečkereku (današnji Zrenjanin). Međutim, Vlada nije obezbijedila novac za put.

Prvo olimpijsko selo

Četiri godine kasnije Osme olimpijske igre su održane po drugi put u Parizu, od 4. maja do 27. jula. Gradovi protivkandidati bili su: Amsterdam, Barselona, Los Anđeles, Prag i Rim, a za razliku od 1900. "grad svjetlosti" je 1924. godine osvjetlao obraz. Glavni grad Francuske skoro tri mjeseca živio je sa sportistima iz 44 zemlje. Njih 3.089 (2.954 muškarca i 135 žena) takmičili su se u 17 sportova i 126 disciplina. Prvi put je izgrađeno olimpijsko selo za četiri hiljade učesnika. Igre je otvorio predsjednik Francuske Gaston Dumerž, a zakletvu u ime sportista položio domaći atletičar Žož Andre. Treba istaći da su se prvi put na svečanom zatvaranju igara pojavile zastave Međunarodnog olimpijskog komiteta, zemlje domaćina i zemlje domaćina narednih igara (Holandija, Amsterdam 1928) i to je ostalo nepromijenjeno do danas.

Medalje je osvojilo 27 država, a najuspješnije su bile SAD 99 (45, 27, 27), Finska 37 (14, 13, 10), Francuska 38 (13, 15, 10). A među osvajačima odličja prvi put se pojavilo ime Jugoslavije, koja je sa dva zlata bila 14. u bilansu medalja. Oba je osvojio gimnastičar Leon Štukelj (rođen u Novom Mestu 12. novembra 1898 - umro 8. novembra 1999. u Mariboru) u pojedinačnom višeboju i na vratilu. U obje ove discipline nastupila su po 72 takmičara. U višeboju je Štukelj sakupio 110.34, a na vratilu 19.73 poena ostavivši iza sebe sve svoje rivale. Inače, on je najuspješniji sportista Jugoslavije na Olimpijskim igrama sa šest medalja (1928. godine u Amsterdamu osvojio zlatnu i dvije bronzane, a u Berlinu 1936. jednu srebrnu). Na Igrama u Atlanti 1996. godine, kao najstariji živi osvajač olimpijske medalje bio je specijalni gost na svečanom otvaranju, a njegov stoti rođendan u Sloveniji je obilježen kao nacionalni praznik. Inače, Jugoslaviju je u Parizu predstavljalo 37 sportista u sedam sportova (atletika, biciklizam, gimnastika, konjički sport, plivanje, rvanje, fudbal).

Finci i Tarzan

Na atletskoj stazi u Parizu zablistala su dva sjajna atletska asa, trkača srednjih i dugih staza Pavo Nurmi i Vile Ritola. Finska je sa njima osvojila pregršt medalja. Nurmi je zabilježio pet pobjeda u četiri trke. U razmaku od samo 55 minuta trijumfovao je na 1.500 i 5.000 metara, zatim je osvojio dvije zlatne medalje u jednoj trci - u kros-kontriju kao pojedinac i član finske ekipe. Peti trijumf zabilježio je u ekipnoj trci na 3.000 metara, ali u ovoj disciplini medalju je dobila ekipa Finske, a ne i pojedinci. Ritola je bio najbolji na 10.000 metara i 3.000 metara stpl-čezu i dvije discipline krosa. Amerikanac Džoni Vajsmiler, kasnije poznat kao filmski Tarzan, osvojio je tri zlatne medalje u plivanju (100 i 400 metara slobodno i u štafeti 4 h 200 metara slobodno) i bronzano odličje u vaterpolu.

Posebna priča za sebe je britanski atletičar Harold Abrahams, koji je svojoj zemlji donio zlatnu medalju u trci na 100 metara. Abrahams je pobijedio u vremenu 10,6 sekundi, što je tada bio olimpijski rekord. Iza njega su ostala četvorica sjajnih američkih sprintera. U slavu Abrahamsovog podviga snimljen je mnogo kasnije film "Vatrene kočije" sa mnogo istinitih detalja iz Pariza 1924. godine, inače dobitnik Oskara za muziku i režiju.

Anri de Baje-Latur

Belgija je ušla u olimpijsku istoriju i zbog toga što je pet godina poslije igara u Antverpenu na mjesto predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta došao Anri de Baje-Latur. On se na tom mjestu zadržao punih 17 godina, sve do 1942.

Brže, više, jače

U Parizu je prvi put promovisana olimpijska maksima "Brže, više, jače" (Citius, altius, fortius), čiji je autor Anri Didon, dominikanski monah koji je časove fizičkog vježbanja u Arkej školi u Parizu uvijek počinjao tim riječima.

(Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.