Foto: Ljetne olimpijske igre: Od Atine 1896. do Pekinga 2008. godine (15)
Domaćin 26. Olimpijskih igara modernog doba bio je američki grad Atlanta, a takmičenja su održana od 19. jula do 4. avgusta 1996. godine (gradovi protivkandidati: Atina, Beograd, Mančester, Melburn i Toronto).
Iako su Grci uložili silne napore da dobiju organizaciju ovih igara u godini kada se proslavljao vijek modernog olimpizma, lobi Amerikanaca prilikom izbora bio je jači i Atlanta je na opšte čuđenje sportskog svijeta izabrana za domaćina. Na ovim igrama nastupilo je 10.318 takmičara (6.806 muškaraca i 3.512 žena) iz 197 zemalja, koji su se borili u 26 sportova i 271 disciplini. U organizaciji je učestvovalo 47.466 volontera i 15.108 predstavnika medija. Olimpijske igre na stadionu "Mondo Ruber" otvorio je američki predsjednik Bil Klinton. Čast da zapali plamen pripala je legendarnom bokseru Muhamedu Aliju, koji je pod imenom Kasijus Klej osvojio zlatnu medalju u Rimu 1960. godine. Zakletvu su položili košarkašica Tereza Edvards u ime sportista i Hobi Bilingsli (skokovi u vodu) u ime sudija i funkcionera.
Prvi put na igrama se desilo da teroristički napad bude uperen na posjetioce sportskih takmičenja. Prilikom eksplozije bombe kućne izrade u Parku olimpijske stogodišnjice, 27. jula poginula je jedna osoba, a čak 112 ih je bilo ranjeno. Međutim, Međunarodni olimpijski komitet donio je odluku da se igre nastave, a Park je ponovo otvoren tri dana kasnije. Amerikanci su tada rigorozno pojačali mjere obezbjeđenja i do kraja takmičenja nije bilo više nikakvih incidenata. Prvi put odigrani su olimpijski turniru u odbojci na pijesku, ženskom fudbalu, softbolu (ženskoj verziji bejzbola), a u biciklizmu je uveden planinski biciklizam, a u veslanju laki veslači. Na muškom fudbalskom turniru dozvoljeno je da se u ekipe uvrste tri profesionalna igrača bez ograničenja godina, a u finalu turnira Nigerija je savladala Argentinu sa 3:2. U biciklizmu su nastupali po prvi put profesionalci, a petostruki pobjednik Tur de Fransa Španac Migel Indurain slavio je u vožnji na hronometar.
Poslije sankcija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija zbog kojih nisu mogli nastupiti u Barseloni 1992. u ekipnim sportovima, Jugosloveni su u Atlanti opet bili u punom broju. Nastupilo je 68 sportista u 13 sportova (atletika, vaterpolo, dizanje tegova, kajak i kanu, košarka, mačevanje, odbojka, plivanje, rvanje, skokovi u vodu, stoni tenis, streljaštvo, džudo).
Međutim, osvojena su samo četiri odličja (1, 1, 2). Briljirala je strijelac Aleksandra Sanja Ivošev, koja je prvo osvojila bronzanu medalju u gađanju vazdušnom puškom sa 10 metara, da bi potom osvojila i jedino "plavo" zlato u Atlanti (disciplina
malokalibarska puška - trostav). Bronzanim odličjem okitili su se odbojkaši (Đorđe Đurić, Žarko Petrović, Vladimir Batez, Željko Tanasković, Dejan Brđović, Đula Mešter, Slobodan Kovač, Nikola Grbić, Vladimir Grbić, Rajko Jokanović, Andrija Gerić, Goran Vujević) i bila im je to prva medalja na olimpijski igrama, dok su drugi bili košarkaši (Dejan Bodiroga, Predrag Danilović, Saša Obradović, Nikola Lončar, Žarko Paspalj, Miroslav Berić, Aleksandar Đorđević, Željko Rebrača, Vlade Divac, Zoran Savić, Dejan Tomašević, Milenko Topić). U finalu su se sastali sa "drim timom" i na početku meča poveli sa sedam poena razlike, 21:14. Međutim, kasnije su Amerikanci pronašli svoju igru i na kraju slavili ubjedljivo sa 95:69.
Rekordan broj zemalja bio je glavni razlog što je čak 79 država osvajalo medalje, a čak 53 su se domogle zlatnog odličja. Najuspješniji je bio domaćin. SAD su osvojile 101 medalju (44, 32, 25). Druga po uspješnosti bila je Rusija, koja je pod tim imenom nastupila prvi put poslije 1912. godine. "Baćuške" su osvojile 63 odličja (26, 21, 16), a Nijemci 65 (20, 18, 27). Jugoslavija je sa četiri odličja (1, 1, 2) u ukupnom bilansu medalja zauzela 41. mjesto.
Nekoliko takmičara svojim uspjesima zaslužilo je da ponese epitet junaka igara. Američki atletičar Karl Luis završio je nastupe na OI osvojivši deveto zlato. U Atlanti je trijumfovao u skoku u dalj. Tako je postao četvrti olimpijac u istoriji sa osvojenih devet zlata. Veslač Stiv Redgrejv (Velika Britanija) pobijedio je u dvojcu i postao prvi olimpijac u ovom sportu sa četiri zlata. Turski dizač tegova Naim Sulejmanoglu, poznat pod nadimkom "mali Herkules" osvojio je treće uzastopno zlato oborivši tom prilikom svjetski rekord (44. u karijeri). Ruski rvač Aleksandar Kareljin po treći put zaredom bio je najbolji u superteškoj kategoriji (preko 105 kg). Kada se povukao 1999. godine u riznici medalja imao je ukupno 12 zlatnih svjetskih i olimpijskih trofeja, najviše u istoriji rvanja. Ne treba zaboraviti ni Njemicu Birgit Fišer, koja je osvojila peto zlato u kajaku. Američki sprinter Majkl Džonson bio je prvi atletičar, koji je na jednim igrama uspio da osvoji zlatna odličja na 200 i 400 metara. Igre u Atlanti su bile izuzetno posjećene. Žensko košarkaško finale u kojem je SAD pobijedila Brazil posmatrala je 31 hiljada gledalaca i to je bilo prvi put da na jednom takvom događaju bude više od 20 hiljada ljudi. Žensko fudbalsko finale u kojem je takođe slavio domaćin posmatralo je čak 76 hiljada posjetilaca.
Olimpijske igre modernog doba, 27. po redu, održane su od 15. septembra do 1. oktobra 2000. godine u Sidneju (gradovi protivkandidati: Peking, Berlin, Istanbul i Mančester). Popularno nazvane "milenijumskim" javno su pohvaljene od tadašnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog komiteta Huana Antonia Samarana kao najbolje organizovane. To mišljenje dijelili su i svi učesnici igara, ali i čitav sportski svijet, koji je posmatrao takmičenja u Sidneju.
Redom su padali rekordi, ne samo po broju takmičara i zemalja učesnica, već i na drugim poljima. Tako su TV-prenose iz Sidneja pratili gledaoci u 220 zemalja (prije toga Atlanta 214, Barselona 193), a sajt olimpijskih igara je imao više od 1,2 miliona posjeta dnevno. I po broju prodanih ulaznica Sidnej 2000 je bio rekordan. Prodano ih je čak 87 odsto (u Atlanti četiri godine ranije 82), što znači da je takmičenja posmatralo oko sedam miliona ljubitelja sporta. Oboren je rekord i u gledanosti takmičenja u jednom danu. Bilo je to osmog dana Sidneja, kada je na borilištima bilo čak 400.335 gledalaca.
Ove Olimpijske igre, inače druge na australijskom kontinentu (prve u Meburnu 1956.) otvorio je generalni guverner zemlje domaćina Vilijam Din. Plamen je upalila Keti Frimen. Omalena atletičarka iz plemena Aboridžina, inače starosjedilaca na australijskom kontinentu, tako je svom narodu donijela satisfakciju za sva vjekovna ugnjetavanja od strane kolonijalnih sila. Zakletve su položili Rejčel Houks (hokej na travi) u ime sportista i Piter Ker (vaterpolo) u ime sudija i službenih lica. Inače, u Sidnej su doputovali sportisti iz 199 zemalja, njih ukupno 10.651 (6.582 muškarca i 4.069 žena), koji su se takmičili u 28 sportova i 300 disciplina). Pored njih pod olimpijskom zastavom nastupala su i četiri takmičara Istočnog Timora. Volontiralo je 46.967 ljudi, a bilo je 16.033 predstavnika medija. Najuspješniji po broju osvojenih medalja bili su Amerikanci sa 92 odličja (37, 24, 31), slijedili su Rusija 88 (32, 28, 28), Kina 59 (28, 16, 15).
Jugoslavija je sa tri medalje (1, 1, 1) zauzela 42. mjesto u ukupnom bilansu, a čak 80 država osvajalo je odličja u Sidneju. Inače, "plavi" su u Australiju otputovali sa 111 sportista u 14 sportova (atletika, boks, vaterpolo, veslanje, kajak i kanu, košarka, mačevanje, odbojka, plivanje, rukomet, stoni tenis, streljaštvo, tenis, džudo). Jedino zlatno odličje osvojili su odbojkaši (Vladimir Batez, Slobodan Kovač, Slobodan Boškan, Đula Mešter, Vasa Mijić, Nikola Grbić, Vladimir Grbić, Andrija Gerić, Goran Vujević, Ivan Miljković, Veljko Petković, Igor Vušurović). Iako su olimpijski turnir počeli sa dva poraza, od Rusije (1:3 i Italije (2:3), uslijedile su tri vezane pobjede (SAD 3:0, Argentina 3:1, Južna Koreja 3:2) i došli su do trećeg mjesta u grupi. A onda tri veličanstvena trijumfa izabranika Zorana Gajića. U četvrtfinalu poslije dramatičnih pet setova srušena je Holandija, u polufinalu Italija sa 3:0 i u meč za zlato Rusija sa 3:0. Srebro je osvojila Jasna Šekarić u gađanju iz vazdušnog pištolja, dok su vaterpolisti bili treći (Aleksandar Šoštar, Petar Trbojević, Nikola Kuljača, Predrag Zimonjić, Dejan Savić, Danilo Ikodinović, Viktor Jelenić, Veljko Uskoković, Aleksandar Ćirić, Aleksandar Šapić, Vladimir Vujasinović, Nenad Vukanić, Jugoslav Vasović).
Bilo je više junaka igara. Možda najveći bila je Njemica Birgit Fišer, koja je osvojila zlatnu medalju, čak 20 godina poslije prvog najsjajnijeg odličja na Olimpijskim igrama. Ona je u kajaku prvo zlato osvojila 1980. godine u Moskvi kao članica olimpijske selekcije DR Njemačke. Uslijedio je niz od čak devet medalja: 1980. godina: zlato jednosjed, 1988. godina: srebro jednosjed, zlato dvosjed i četvorosjed, 1992. godina: zlato jednosjed i srebro četverosjed, 1996. godina: zlato četverosjed, 2000. godina: zlato dvosjed i četverosjed. Britanski veslač Stiv Redgrejv je izuzetnu karijeru okrunio sa petim uzastopnim zlatom. Time je nadmašio tri legendarna američka olimpijca: jedriličara Paula Elvestrema i atletičare Ala Ertera i Karla Luisa, koji su osvajali zlatne medalje na četiri uzastopne olimpijske igre. Iako nije osvojila pet zacrtanih zlatnih medalja, junakinja igara bila je američka atletičarka Merion Džouns. Trijumfovala je na 100 i 200 metara, te u štafeti 4 h 400 metara, dok je bronze osvajala u skoku u dalj i štafeti 4 h 100 metara. Najviše medalja, šest, u Sidneju osvojio je ruski gimnastičar Aleksej Nemov. Prvi je bio u pojedinačnom višeboju i na vratilu, drugi u parteru, a treći u ekipnom višeboju, na razboju i na konju s hvataljkama.
Nekoliko olimpijaca u Sidneju nije uspjelo da postigne ono što je očekivalo. Ruski rvač Aleksandar Kareljin prvi put je poražen poslije 13 godina i morao se zadovoljiti srebrom. Turski dizač tegova Naim Sulejmanoglu (nekada Sulejmanov) poslije tri uzastopne olimpijske titule ostao je bez odličja. Slično se desilo i Ukrajincu Sergeju Bubki, koji u skoku sa motkom nije uspio da bude najbolji. Jamajčanska atletičarka Marlen Oti na 27. igrama osvojila je i sedmu olimpijsku medalju, ali u toj kolekciji nema nijednog zlata.
Austrijski jedriličar Hubert Raudašl je rekorder po broju nastupa na Olimpijskim igrama. On je u Atlanti nastupio po deveti put. Prvo učešće bilo mu je još davne 1964. u Tokiju i od tada je bio stalni olimpijac svoje zemlje sve do 1996. godine.
Kubanski bokser Feliks Savon u Sidneju je osvojio treću uzastopnu olimpijsku titulu. Tako je ponovio uspjeh svog zemljaka Teofila Stivensona i Mađara Lasla Papa.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.