Karl Bilt -ZADATAK MIR - Ni­ko ne že­li da bu­de pod tu­đom vlaš­ću

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Karl Bilt -ZADATAK MIR - Ni­ko ne že­li da bu­de pod tu­đom vlaš­ću

Mos­tar je bio ključ fun­kci­oni­sanja tzv. Fe­de­ra­ci­je izme­đu Mu­sli­ma­na i Hrva­ta, ko­ja je osno­va­na u fe­bru­aru 1994. Kon­takt-gru­pa je sa­da go­vo­ri­la o Bo­sni kao uni­ji izme­đu Fe­de­ra­ci­je i Srba, ali se ni­je zna­lo da li će ta­ko i bi­ti. Vla­da­vi­na ma­jo­ri­te­ta - u ma ko­joj kom­bi­na­ci­ji - bi­la je i jes­te ne­pri­hvatljiva za manjin­ske gru­pe u Bo­sni i Her­ce­go­vi­ni

... Usle­di­lo je ne­ko­li­ko da­na pre­go­vo­ra u Že­ne­vi pre ne­go što je po­no­vo bi­lo vre­me da se vra­tim u po­dru­čje di­rek­tno za­hva­će­no ra­tom.

Put je po­no­vo vo­dio kroz Mos­tar, ko­ji je imao klju­čnu ulo­gu u ce­loj bo­san­skoj dra­mi. Kao i mno­gi dru­gi gra­do­vi, i Mos­tar je pre ra­ta bio me­ša­vi­na Hrva­ta, Mu­sli­ma­na i Srba, ali je ubrzo pos­tao fo­kus hrvat­skih na­po­ra da osnu­ju svoj "gla­vni grad" u Bo­sni. Sma­tra­li su da Mu­sli­ma­ni ima­ju Sa­ra­je­vo, Srbi Banjalu­ku i da je bi­lo pra­vo da i hrvat­ska manjina do­bi­je "svoj" grad. Za Mu­sli­ma­ne je to, me­đu­tim bio užas, de­li­mi­čno jer su sma­tra­li da i oni ima­ju is­to to­li­ko pra­vo na taj grad i na ži­vot u njemu, a de­li­mi­čno jer su s pra­vom stra­ho­va­li da bi Mos­tar pod hrvat­skom upra­vom bio gla­vni grad je­dnog de­la zemlje ko­ji bi se naj­pre de facto a za­tim de jure mo­gao iz­dvo­ji­ti iz Bo­sne i pos­ta­ti deo Hrvat­ske.

Mos­tar je bio ključ fun­kci­oni­sanja tzv. Fe­de­ra­ci­je izme­đu Mu­sli­ma­na i Hrva­ta, ko­ja je osno­va­na u fe­bru­aru 1994.

Cilj mo­je po­se­te Mos­ta­ru ovo­ga pu­ta bio je prven­stve­no sas­ta­nak sa pred­se­dni­kom Fe­de­ra­ci­je Kre­ši­mi­rom Zu­ba­kom, ko­ji je bio i li­der bo­san­skih Hrva­ta. Za to ni­je bi­lo vre­me­na pri­li­kom mo­je brze po­se­te Mos­ta­ru pre če­trna­est da­na, kad sam se sas­tao sa Ha­sa­nom Mu­ra­to­vi­ćem. Ta­da sam bio sa­mo na mu­sli­man­skoj, is­to­čnoj stra­ni re­ke Ne­re­tve, dok je sa­da bio red na hrvat­ski, za­pa­dni deo. Zu­bak me je pri­mio u ku­ći ko­ja mu je sta­ja­la na ra­spo­la­ganju - for­mal­no gle­da­no, me­đu­tim, pred­se­dnik Fe­de­ra­ci­je imao je se­di­šte u Sa­ra­je­vu.

Za­zi­ranje Hrva­ta

Zu­bak je sta­lo­žen, re­la­ti­vno gle­da­no kon­zer­va­ti­van Hrvat, po­re­klom iz plo­dne Po­sa­vi­ne, ko­ja se na­la­zi na se­ve­ru zemlje. Ro­dni grad mu je Do­boj. Za­hvaljuju­ći pi­to­mos­ti kra­ja iz kog po­ti­če, pri­me­ću­je se izve­sna ra­zli­ka izme­đu njega i onih izra­zi­tih na­ci­ona­lis­ta ko­ji po­ti­ču sa škrtih her­ce­go­va­čkih brda.

Zu­bak ni­je hteo ni da ču­je o ne­kim do­da­tnim us­tup­ci­ma Srbi­ma od stra­ne me­đu­na­ro­dne za­je­dni­ce i ni­je vi­deo ni­ka­kvih pre­tpos­tav­ki za sko­ri pre­kid va­tre. Tre­ba­lo nam je mno­go vre­me­na da ga na­te­ra­mo da pri­hva­ti činjeni­cu da su se sna­ge za brzo dej­stvo RRF gru­pi­sa­le u hrvat­skim de­lo­vi­ma Bo­sne. Te sna­ge su se već na­la­zi­le u To­mi­slav­gra­du i po brdi­ma ko­ja su le­ža­la se­ver­no iznad njega. Zu­bak se ža­lio da njega za to ni­ko ni­je pi­tao i da izne­na­dno po­javljivanje ta­ko ve­li­kih voj­nih sna­ga u ta­ko ma­lim mes­ti­ma do­vo­di do ve­li­kih pro­ble­ma.

Tu je bio u pra­vu, ali je pro­blem le­žao u to­me što su sve do­zvo­le iz­da­te od stra­ne, for­mal­no gle­da­no, le­gi­ti­mne vla­de u Sa­ra­je­vu, ko­ja je u pra­ksi bi­la sa­mo mu­sli­man­ska, a ta vla­da, na­ra­vno, ni­je ni pi­ta­la Hrva­te na ko­je se to odno­si­lo, ni­ti raz­go­va­ra­la sa njima.

Ti­me smo do­šli do pro­ble­ma ko­ji spre­ča­va­ju san­kci­oni­sanje Fe­de­ra­ci­je. Zu­bak se, do­du­še, sla­gao s kon­sta­ta­ci­jom da sve na­pre­du­je mno­go spo­ri­je ne­go što je bi­lo pla­ni­ra­no, ali je re­kao da su za to pos­to­ja­li ra­zlo­zi. Kon­stru­kci­ja iz Va­šin­gto­na, obje­kti­vno gle­da­no, bi­la je kom­pli­ko­va­na. Osim to­ga, vi­še se ba­vi­lo vo­đenjem ra­ta ne­go pri­pre­manjem mi­ra. Tre­ba do­da­ti još i to da hrvat­ska stra­na ni­je bi­la sa­svim si­gur­na ka­ko bi mo­gli iz­gle­da­ti po­li­ti­čki de­lo­vi ko­na­čnog mi­ro­vnog do­go­vo­ra i da su, mo­žda, zbog to­ga že­le­li da drže otvo­re­na vra­ta i za dru­ge mo­gu­ćnos­ti.

Strah od ma­jo­ri­te­ta

Kon­takt-gru­pa je sa­da go­vo­ri­la o Bo­sni kao uni­ji izme­đu Fe­de­ra­ci­je i Srba, ali se ni­je zna­lo da li će ta­ko i bi­ti. Mo­žda će umes­to to­ga do­ći do uni­je izme­đu tri re­pu­bli­ke o če­mu se ra­ni­je go­vo­ri­lo i on je ve­ro­vao da su Srbi bi­li za to vi­še za­in­te­re­so­va­ni. U tom slu­ča­ju Hrva­ti bi do­bi­li svo­ju re­pu­bli­ku. "Ali", re­kao je Zu­bak, "moj cilj je os­tva­renje Fe­de­ra­ci­je."

Do­dao je i to da je od odlu­ču­ju­ćeg zna­ča­ja da se izbe­gne "ma­jo­ri­za­ci­ja", da je­dna gru­pa, da­kle, ima ve­ći­nu, upravlja Bo­snom i ra­di šta ho­će, bez ika­kvog ob­zi­ra pre­ma dru­gi­ma. I upra­vo u to­me je le­ža­la i le­ži srž pro­ble­ma bo­san­ske dra­me. Ni­je­dna od ove tri gru­pe, u stva­ri, ne pri­hva­ta da bu­de pod tu­đom vlaš­ću. Hrva­ti ne že­le da Mu­sli­ma­ni do­mi­ni­ra­ju. Is­to va­ži i za Srbe. A Mu­sli­ma­ni ne že­le do­mi­na­ci­ju Srba, Hrva­ta ili ne­ku mo­gu­ću kom­bi­na­ci­ju i je­dnih i dru­gih.

Vla­da­vi­na ma­jo­ri­te­ta - u ma ko­joj kom­bi­na­ci­ji - bi­la je i jes­te ne­pri­hvatljiva za manjin­ske gru­pe u Bo­sni. Stra­hu­je se, je­dnos­ta­vno, od na­silja. A pro­blem se do­da­tno kom­pli­ku­je ti­me što sva­ka gru­pa mo­že do­ži­ve­ti da je upra­vo ona ugro­že­na, za­vi­sno iz ko­je se per­spe­kti­ve gle­da. Mu­sli­ma­ni su si­gur­no bi­li ubedljivo naj­ve­ća gru­pa u Bo­sni, ali su se­be i po­red to­ga do­življava­li kao ugro­že­nu manjinu, po­što su vi­de­li Srbi­ju i Hrvat­sku, ko­je su obe bi­le ve­će i ima­le i am­bi­ci­ja i re­sur­sa. Ali, kao što su Mu­sli­ma­ni vi­de­li po­tre­bu da se za­šti­te od pretnje ili pri­tis­ka sa srpske ili hrvat­ske stra­ne na po­dru­čju ne­ka­dašnje Ju­go­sla­vi­je u ce­li­ni, is­to ta­ko su se i Srbi i Hrva­ti mo­gli ose­ća­ti kao po­ti­snu­ta manjina u Bo­sni, u ko­joj do­mi­ni­ra­ju Mu­sli­ma­ni.

(Nas­ta­vi­će se)

Ko­šnik

U to­ku obli­ko­vanja mi­ro­vnog pla­na le­ta 1994. bi­lo je pre­dlo­že­no da u Mos­ta­ru to­kom pre­la­znog pe­ri­oda bu­de sme­šte­na admi­nis­tra­ci­ja EU. U ho­te­lu "Ero", u za­pa­dnom de­lu gra­da, ko­ji je naj­go­re ra­zo­ren, bi­la je već go­to­vo go­di­nu da­na sme­šte­na admi­nis­tra­ci­ja Evrop­ske za­je­dni­ce u Mos­ta­ru, EUAM - ko­ja je po­ku­ša­va­la da iz je­dne te­ške si­tu­aci­je izvu­če što je mo­gu­će vi­še. Biv­ši gra­do­na­čel­nik Bre­me­na u Ne­ma­čkoj Hans Ko­šnik uzeo je na se­be za­da­tak da bu­de šef admi­nis­tra­ci­je u Mos­ta­ru.        

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.