Karl Bilt -ZADATAK MIR - Napad na Knin i etničko čišćenje od Srba

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Karl Bilt -ZADATAK MIR - Napad na Knin i etničko čišćenje od Srba

Rat je donio velike talase izbjeglica, pa su Ujedinjene nacije procijenile da se u Kninu, u vrijeme žestoke hrvatske ofanzive, nalazi oko 35.000 civila. Hrvatskim vojnicima preostalo da u naredna tri dana dovrše etničko čišćenje grada, u kojem su Srbi toliko dugo bili u izrazitoj većini. Koliko je ljudi poginulo kada je bombardovan Knin, vjerovatno se nikada neće saznati

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Pakao u Kninu nije se otvorio u četiri, nego u pet sati ujutro, u petak 4. avgusta 1995, pre nego što se uopšte bilo razdanilo.

Gradić Knin u normalnim okolnostima nema više od oko 10.000 stanovnika, ali je rat doneo velike talase izbeglica, pa je od početka avgusta UN procenio da se u gradu nalazi oko 35.000 ljudi. Koliko je njih bilo ostalo u gradu u tim ranim jutarnjim satima kada je pakao počeo, teško je znati. Oko hiljadu njih je sigurno već bilo pobeglo, bojeći se onoga što će doneti tutnjava okolnih borbi, a mnogi muškarci su mobilisani u srpske jedinice koje će sada pokušati da odbrane grad i njegovu okolinu.

Hrvati su započeli granatiranje vrlo žestoko. U toku narednih nekoliko sati granate su padale gusto, gusto, gusto, sve vreme - granate iz artiljerijskih topova i raketnih bacača različitih vrsta. UN-ovi posmatrači, koji su imali pune ruke posla spasavajući uspaničene ljude, primetili su kako su artiljerijske granate padale na jedan po jedan deo grada. Nije se radilo o vojnim ciljevima, takvih ciljeva od većeg značaja gotovo da više nije ni bilo u gradu, već je izgledalo kao da su pokušavali da uplaše i ozlede ljude u celom tom prepunom gradiću.

Nebrojene žrtve

Koliko je ljudi poginulo tog ranog jutra verovatno nećemo nikada saznati. UN-ovi posmatrači su govorili da je broj nedužnih žrtava "visok" i da su, jureći kroz grad do bolnice ili do nekoga kome je trebalo pomoći, viđali duž ulica žene i decu raznesene granatama.

A granatiranje je nastavljeno, da bi oko sedam ujutro malo popustilo. Sada su granate padale u razmaku od nekoliko minuta. Ali, to će se tako nastaviti ceo taj dan i celu sledeću noć.

Ujutro sledećeg dana sve se ponovilo po istom šablonu kao i prethodne noći. Od pet pa do skoro sedam sati ujutro bombe, granate i rakete su novom snagom zasule grad, njegove kuće i preostale stanovnike, koji su se krili u podrumima, pećinama ili bilo gde drugde gde bi našli zaklon. Nakon izvesnog zatišja, oko devet ujutro, započela je nova faza. Na grad su sada vatru otvorili tenkovi i minobacači. A oko jedanaest sati je hrvatska armija zauzela Knin, to srpsko uporište. Nekakvog otpora u samom gradu ili u njegovoj neposrednoj okolini uopšte nije ni bilo. Srpske odbrambene linije ležale su malo dalje od grada, i sve što je hrvatskim vojnicima preostalo da urade u naredna tri dana bilo je da dovrše etničko čišćenje grada u kome su Srbi toliko dugo bili u izrazitoj većini.

San Franje Tuđmana se ostvario. Nekoliko meseci kasnije on će napraviti čuveni pobednički pohod na Knin, ispeti se na srednjovekovnu tvrđavu visoko iznad grada, podignuti ogromnu hrvatsku zastavu i, očiju koje su se caklile od trijumfa, ispružiti ruke put neba, kao znak svoje pobede.

U svojim predviđanjima u Vašingtonu pogrešio sam za sat vremena. Tamo se znalo kada će do napada doći, ali me niko nije ispravio. Hrvatsko vojno i političko rukovodstvo informisalo je Vašington unapred, možda ne da bi tražili dozvolu ili pristanak, ali da bi bili sigurni da će Amerikanci biti spremni da zaustave eventualne međunarodne zahteve da se, npr., uvedu ekonomske sankcije Hrvatskoj, slične onima koje su uvedene protiv SR Jugoslavije. I takvu su odluku, smatrali su, i dobili od Vašingtona.

Sistematska ofanziva

Pripreme za ovaj napad trajale su više sedmica: spora ili sistematska hrvatska ofanziva u Bosni, kako bi se odsekle veze između Knina i Banjaluke i kako bi se grad mogao napasti i sa zadnje strane, kao i vidljiva mobilizacija velikih delova hrvatske armije tokom prethodnih sedmica i njeno napredovanje prema zaštićenim zonama u Hrvatskoj nije se mogla sakriti.

Iako pod pretnjom eksplozije situacije, spori politički proces je ipak započeo. To se dešavalo na dva različita fronta, koja su bila pažljivo koordinirana. Za tu koordinaciju je, pre svega, bio zadužen ICFY, čiji je rad sada nastavio Torvald Stoltenberg sa svojim saradnicima, ali isto tako i američki ambasador Piter Galbrajt.

U četvrtak 3. avgusta su se obe strane, nakon dugog vremena, ponovo sastale na jednu rundu pregovora koju je vodio Torvald, u jednoj vili nedaleko od Palate Ujedinjenih nacija u Ženevi.

Kako me je Torvald kasnije izvestio, bila je to svojevrsna pozorišna predstava. Nakon odvojenih sednica sa hrvatskom i srpskom delegacijom i nakon kontakta sa Piterom Galbrajtom, koji se u tom trenutku nalazio u Beogradu, Torvald je podneo jedan nacrt dogovora kojim bi bili zadovoljeni svi veoma dalekosežni zahtevi koje su Hrvati postavili. Radilo se o kapitulaciji srpskog rukovodstva iz Krajine, kapitulaciji iznuđenoj pregovorima.

(Nastaviće se)

Osioni Tuđman

Tuđmanu su se s molbama obratili kako generalni sekretar UN-a Butros Gali tako i ambasador Galbrajt. S prvim je najpre odbio da uopšte govori, a drugome, u stvari, nije imao apsolutno ništa da kaže. On je čekao svoju priliku, bio se pripremio, dobio potrebna obećanja, dao nalog svojoj armiji i nije nameravao da dopusti nekome da ga zaustavi, odgovori ili zadrži.

***********

Vašington unaprijed znao za napad na Knin

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.