Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (7)

Jelenina međunarodna slava

Zbog svoje nesebične požrtvovanosti, kraljica je uživala široku popularnost, o čemu je pisala brojna italijanska i inostrana štampa

Kraljica Jelena je boravila, u svako doba dana i noći, u ogromnoj sali pregrađenoj bijelim zastorima, sjedeći u blagoj polusjenci pored postelje, držeći tog vojnika za ruku, brišući mu samrtni znoj sa čela, moleći se za njega šapatom i plačući nečujno da ne bi nijednim jecajem poremetila njegovu bolnu agoniju.

Bilo je to lice rata koje joj se u svoj svojoj okrutnosti, u liku toga vojnika, ukazivalo prvi put; i kada je umro, pošto mu je u tom posljednjem naporu pomogao doktor Skafi, zatvorila mu je oči materinskim, samilosnim dodirom.

Ordenje i priznanja

Jednom prilikom u Teritorijalnoj bolnici br. 1, doktor-radiolog je obavijestio kraljicu da nemaju čist bijeli mantil za Njeno Visočanstvo i upozorio je da smanji posjete da ne bi dobila neki bacil - infekciju. Ponosita kraljica je odgovorila: “Ja priznajem samo jedan bacil, bacil straha.” Viktor Emanuel III je tokom rata rijetko uzimao “odsustvo”, ostavši u zoni ratnih operacija, onoliko koliko je trajao sukob, četrdeset i jedan mjesec.

Znao je koliko je kraljica hrabra i spremna da se žrtvuje da bi nekom pomogla, ali je ipak bio zaprepašćen kada mu je nekoliko godina kasnije ispričala da je lično kupala i oblačila mrtvace. Kralj nije bio tako široke ruke, ali je kraljicu mnogo volio i toliko je obožavao da joj nikada nije protivrječio. Glavni baštovan u vili Savoja Sebastiano dela Erba često je pratio kralja u njegovim šetnjama. Ubravši jednom prilikom za kraljicu buket omiljenih ljubičica, Viktor Emanuel je dozvolio sebi iznenađujuću ispovijest: “Vidiš, Bastiano, svi kažu da sam škrt, ali kraljica mnogo troši na svoje siromahe i ako i ja počnem da rasipam nemilice, svi ćemo propasti.”

U pomaganju bolesnicima kraljica je bila toliko širokogruda da niko nikada neće saznati koliko je novca izvukla iz kraljeve kese. Kralj se “često mrštio kada je morao da je odriješi”.

O tome je mnogo znao ministar Dvora Alesandro Matioli Paskvalini, pa je oprezno savjetovao Viktora Emanuela III da obuzda kraljičine dobročiniteljske namjere.

Kralj ne samo da nije uspio što mu je savjetovao ministar, već je poslije dugo godina njihovog zajedničkog života promijenio odnos prema novcu i bližnjima i sam počeo da čini dobro.

Bivši službenik Kvirinala Mato Muredu napisao je dosta detalja o kraljevskom paru.

Tako on otkriva da je kralj u poodmaklim godinama, često i uz potpunu diskreciju, zamašno pomagao ostarjele generale, admirale i oficire u penziji, udovice i siročad, povratnike iz rata, činovnike i službenike zapale u siromaštvo zbog bolesti, žalosti i drugih nedaća.

Godine 1943. jednom svom starom ađutantu, kojeg su nesreće dovele do prikrivenog siromaštva, davao je, iako mu nije traženo, više puta novčane sume, a posljednja je iznosila dvanaest hiljada lira. Zbog svoje nesebične požrtvovanosti kraljica je uživala široku popularnost, o čemu je pisala brojna italijanska i inostrana štampa.

Tako je stekla međunarodnu slavu i sve velike evropske nacije su joj dodijelile ordenje i odale priznanje: Edvard VII od Engleske odlikovao ju je zlatnom medaljom britanskog kraljevskog Crvenog krsta; bivši njemački car Vilhelm poslao joj je Veliku zvijezdu kraljice Luize; Alfonso DžIII od Španije - orden reda Dobročinstva; ruska carica - orden Crvenog krsta; srpski kralj Petar Karađorđević - krst svetog Save, papa Pio DžI je kraljici 1937. na 40-godišnjicu braka poklonio zlatnu ružu za njen humanitarni rad.

Druge princeze

Priznanje je ustanovljeno još u DžI vijeku i bilo je namijenjeno vladarima i visokim crkvenim dostojanstvenicima za dobročinstva koja su činili narodu. Poslije 1759. godine dodijeljeno ih je svega pet.

Recimo nešto i o drugim princezama. Princeza Ana udala se 1897. godine za Franca Josifa Bateneberga, potomka ogranka hesenske dinastije koja je u Njemačkoj samo formalno uživala vladarske prerogative. Nisu imali djece, a Ana je umrla 1971. godine u 97. godini života.

Princeza Francine Petrović Njegoš, supruga princa Nikole II, rođena 27. januara 1950. godine u Kazablanki (Maroko), umrla je  7. avgusta ove godine.

Princeza Ksenija, rođena na Cetinju 11. aprila 1881. godine, bila je izuzetno široko obrazovana. Bila je prva žena na Balkanu koja je vozila auto. Umrla je 1960. godine.

Geneviéve Prigent, crnogorska princeza i kraljica, rođena je  1916, princeza Marija 1869, Violet Vegner 1887. godine, princeza Vjera 1887.

 *********

Kralj je poslije dugo godina njihovog zajedničkog života promijenio odnos prema novcu i sam počeo da čini dobro

Novi feljton

 Od sutra u “Glasu Srpske” kreće novi feljton “Žene koje su obilježile istoriju”. Kroz nekoliko nastavaka upoznaćemo vas, između ostalih, sa Marijom Kiri, kraljicom Elizabetom Prvom, Milevom Marić - Ajnštajn, Jovankom Orleankom...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.