Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (5)

Dobročinstvo na svakom koraku

Jelena je preminula 28. novembra 1952. u Monpeljeu, a do groba je nisu ispratili ni Crnogorci ni Italijani, već hiljade Francuza koji su je neizmerno voljeli i poštovali.

Katolički biskup Rišar iz Monpeljea inicirao je da se Jelena Savojska proglasi za sveticu. Zahtjevom za njenu beatifikaciju Jelena od Crne Gore vraća se ponovo na istorijsku pozornicu. Sam postupak beatifikacije zahtijeva i skupljanje svjedočanstava svetosti.

Humanost od malena

Evo nekih svjedočanstava. Jelena je organizovano prikupljala pomoć za bolnice i sirotišta, u čemu su je pomagale i slijedile mnoge dame rimske aristokratije. Zajedno su šile odjeću i pakovale opremu, izgledajući zadovoljno zbog poslova od kojih su ranije bile oslobođene.

Njene starije kćerke - Jolanda, Mafalda i Đovana - još su kao djevojčice šile na mašini pelene za siromašnu djecu, pakovale igračke, odjeću i hranu. Jednom su se hvalile pred svojom babom kraljicom Margaretom da su “najspretnije u šivenju”.

Margareta je to prokomentarisala ovako: “A kada će vas vaša majka naučiti da budete princeze.”

Svoju djecu je od malena učila da budu humana. Jednom prilikom joj je kćerka Jolanda pokazala igračku koja joj se nije dopadala, namjeravajući da je pokloni nekom siromašnom djetetu. Kraljica je odgovorila da to ne dolazi u obzir, jer: “Ako je igračka ružna za tebe, ružna je i za siromašno dijete. Baš zato što imaju manje od drugih, siromašnima treba poklanjati lijepe stvari.”

Jolanda je na te riječi ućutala, tako da Jelena nije bila sigurna da li je kćerka shvatila njenu poruku. Nekoliko mjeseci kasnije, uoči Božića, kraljica se dogovarala sa djecom o poklonima djeci po bolnicama i prihvatilištima. Djeca su se potom razišla po svojim sobama, osim Jolande, koja je ostala da razmisli o igrački koja joj se najviše dopada jer je bila odlučila da je pokloni.

Bjanka Makjoti, čiji su roditelji služili na dvoru Savoja, bila je približno istih godina sa djecom kraljevskog para i sa njima se igrala. U starijim godinama ona se dobro sjećala plača djevojčice Mafalde kojoj majka-kraljica nije htjela da kupi lutku. Suznih očiju Mafalda je tada prozborila: “Željela sam samo malu, jeftinu lutku, ali mama je rekla, ne. Ona sve troši na siromašne.”

Dan poslije bombardovanja 19. juna 1943, kraljica Jelena je, prilikom obilaska škole “Dante Aligijeri”, srela šestogodišnjeg dječaka koji se zvao Vinćenco Dominjani. Otac mu je bio u ratu, a majku nije imao i isprva je bio povjeren rođacima i komšijama, a kasnije pomenutoj školi. Zapazila ga je kako proviruje, pa mu se približila i pomilovala ga po glavi. Nježno ga pogledavši, osjetila je dječakovu potrebu za zaštitom i ljubavlju porodice koju nije imao.

Odlučila je da ga uzme sa sobom i povela ga u vilu Savoja, gdje je ostao oko godinu dana. Kraljica se, kao i uvijek, lično angažovala, i to onako kako joj je nametao njen materinski instinkt. Povjerila je dječaka guvernanti, tako da je živio kao mali princ.

Bez dvoumljenja

Kada je kraljica primila pismo od jedne starice koja joj je uputila posljednji pozdrav, dodajući da ne može umrijeti mirno jer nikada nije imala priliku da lično vidi dobru kraljicu, nije se ni za trenutak dvoumila, već je naložila da joj se pripremi automobil.

Napunila je svoju uobičajenu torbu i, ne rekavši nikom kuda ide, krenula na put dug trista kilometara. Kada je stigla, zatekla je bolesnu staricu, koja joj je u agoniji rekla: “Znala sam da ćeš doći.” Potom je, držeći kraljicu za ruku, dodala: “Sada kada su te moje oči vidjele, mogu da se zaklope zauvijek.”

Jednom prilikom, tačnije 21. oktobra 1919. godine, kralj i kraljica su, idući na pecanje u pravcu Boka d' Aruo, stigli u San Rosoru. Prolazili su pored kuće lovočuvara Paskvina Đorđije u trenutku kada je njegova žena dobila porođajne bolove.

Kada je čula bolne jecaje, kraljica je odmah ušla u kuću i bez dvoumljenja preuzela ulogu babice. Vozač nije uspio ni da donese kutiju za prvu pomoć, a Đorđijeva žena, vođena sposobnom akušerkom - kraljicom, rodila je vitalnu djevojčicu koju je kraljica već kupala. Normalno, nadjenuli su joj ime Jelena.

Sudbina dječaka

Dok je Vinćenco boravio u vili Savoja, desila su se dva istorijska događaja, Musolini je uhapšen i kraljevska porodica morala je zauvijek da ode na jug Italije. Dječak je ostao u vili do oslobođenja Rima i nikada više nije vidio kraljicu.

 (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.