Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (4)

Dostojanstveno nošenje sa boli

Jelena i Viktor živjeli su u tuđoj zemlji, daleko od svoje djece i unučadi, sa tužnim saznanjem da je Mafalda umrla i ostavila troje siročadi

Pri povratku u Rim, osjećala se tužno jer je morala brzo da odluči kuda da krene i gdje će da živi.

Istovremeno, otac, majka i brat Umberto napuštaju Rim i sklanjaju se na jug u Brindizi, o čemu Mafalda nije ništa znala. Tada su Nijemci uhapsili Mafaldu da bi se osvetili Viktoru Emanuelu III, njenom ocu, i odveli je u logor Buhenvald, gdje je provela godinu dana.

Bila je ranjena prilikom bombardovanja logora od strane saveznika, 24. avgusta 1944. godine. Iscrpljenost, izmučenost i nestručna operacija izazvali su Mafaldinu smrt.

Esesovci su je sahranili u gradu Vajmaru pod imenom nepoznata žena.

Osobe koje su je vidjele posljednji put bili su Italijani Rino Riko i njegov brat, koji su boravili u istom logoru. Dok je bila na nosilima, uspjela je da im se osmijehne, jer ih je prepoznala i slabim glasom rekla im je sljedeće riječi: “Italijani, ja umirem. Nemojte me pamtiti kao princezu, već kao svoju italijansku sestru.”

Kraj vladavine

Vladavina Viktora Emanuela III zvanično je završena 9. maja 1946. godine, kada je potpisao abdikaciju i istog dana krstaricom “Vojvoda od Abrucija”, napustio zemlju i sa kraljicom krenuo za Egipat.

Egipatski kralj Faruk ih je veoma lijepo prihvatio i obezbijedio im pristojan smještaj, pošteđujući ih daljih poniženja. Živjeli su u tuđoj zemlji, daleko od svoje djece i unučadi, sa tužnim saznanjem da je Mafalda umrla i ostavila troje siročadi.

Nastojali su da dostojanstveno nose bol, uspjeli su da kupe skromnu vilu koju je Viktor iz ljubavi prema Jeleni nazvao Jela, i u kojoj su ih povremeno posjećivale ostale kćerke sa svojom i Mafaldinom djecom.

Viktor Emanuel III umro je 1947. godine i sahranjen je u Aleksandriji sa svim počastima koje pripadaju jednom demokratskom vladaru i rodoljubu.

Kraljica je bila okružena svojom djecom, unucima, rodbinom i prijateljima. Po povratku sa groba svoga muža Viktora Emanuela III toj divnoj i dostojanstvenoj ženi se u mislima prikazao cijeli njen život. Sjetila se djetinjih dana na Cetinju, svojih roditelja, braće, sestara, kako je njen suprug zbačen sa prijestola, tragične smrti kćerke Mafalde.

Vjerovatno mnogo ranije, a pogotovo tada joj je bilo jasno da je život prolazan i da ga često treba trpjeti, a ne samo uživati u njemu.

Tada je dohvatila papir i sa dosta tuge čitala stihove svoga oca, koje je posvetio kćerki Zorki, koja nije osjetila ni patnje ni slavu kraljevske krune. Te divne stihove očeve pjesme, tada, na kraju života, dobro je razumjela, pa ih je čitala na glas:

Sve što sija nije zlato

nit je presto počivalo,

vjeruj djete, tamo ima

sreće malo, il nimalo

Bljesak krune često krije

trnje, koje pod njim niče

savršeno srećnog kralja

ne poznasmo ni iz priče.

No je sreća, sinko, prava,

kad se može u svom kutu:

radit, mirno, hodit, ljudski,

po svetome božjem putu

Poslije kraljeve smrti kraljičino zdravstveno stanje nije bilo naročito dobro pa su joj ljekari savjetovali da promijeni klimu.

Napuštanje Egipta

Tako je u julu 1949. godine, brodom “Providens”, koji je saobraćao na liniji Aleksandrija - Marselj, zajedno sa rođacima, unucima i vjernom sluškinjom Rozom Galoti, napustila Egipat.

Obavijestili su je kada je brod ušao u Mesinski zaliv i tada je nekadašnja kraljica Italije sa palube broda ponovo vidjela svoju zemlju.

Kasnije su djeca pričala da su našla tetku na ogradi, lica oblivenog suzama, sa pogledom usmjerenim prema Mesini, gradu kojem je prije četrdeset i jednu godinu pritekla u pomoć i nesebično se žrtvovala u tragičnim danima zemljotresa. Dok se vraćala u kabinu, duboko ganuta, tiho je, kao za sebe, rekla: Sada me više ne žele.

Na Azurnoj obali kraljica je bila okružena djecom, unucima, a ubrzo su došle i njene dvije sestre - Milica Romanov i Ana Betenberg.

Često ih je obilazila i sestra, princeza Ksenija, koja je takođe živjela u Francuskoj - u gradu Antibu.

Kraljica Jelena ostala je zapamćena kao kćerka, sestra, supruga, najnježnija baba, majka ne samo svoje već i djece čitavog naroda ili čitavih naroda. Osmijehe je dijelila svima onima koji su patili, prolazeći ponosno kroz sve to kao crnogorska princeza i blistava italijanska kraljica, preživljavajući i sama vesele i tužne trenutke.

Azurna obala

Kraljica Jelena nastavila je sa humanitarnim radom.

Tako je i na Azurnoj obali opet radila u dobrotvorne svrhe. Zabilježeno je da je slobodno vrijeme provodila pecajući. Od milošte su je zvali kraljica majka.

(Nastaviće se)

ISCRPLjENOST, IZMUČENOST i nestručna operacija izazvali su Mafaldinu smrt 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.