Kako su se udavale i živjele crnogorske princeze (3)

Kraljičina posvećenost humanitarnom radu

Ostalo je zabilježeno da je Jelena  “trošila” previše novca na siromašne i bijedne. Poslije zemljotresa u Mesini 1908. našla se na licu mjesta, među ruševinama, i pomagala ranjenicima

Mlađi Eugenov sin, Maksimilijan, naslijedio je od oca posjede i titule, a pošto se orodio sa carskom kućom Romanovih (oženivši kneginju Mariju), jedinicom cara Nikole I, a sestrom cara Aleksandra III, u nasljedstvo je dobio naslov carsko visočanstvo, a njegova djeca iz tog braka počev od 1852. nasljedno pravo na pridjevak Romanovski. Razveli su se 1906. godine, a Stana se drugi put udala 12. maja 1907. godine za Nikolaja Nikolajeviča Mlađeg i postala jetrva rođenoj sestri. Umrla je u Antibu 15. novembra 1935. godine.

Pomoć siromašnim

Ali, vratimo se još malo životu crnogorske princeze i kasnije italijanske kraljice Jelene od Savoje.

Njen brak sa Viktorom Emanuelom bio je jedan od najskladnijih vladarskih brakova tog vremena, iako su ga pratila razna istorijska iskušenja. Proveli su 51 godinu u braku ispunjenom izuzetnom ljubavlju, pažnjom i nježnošću.

Raskoš italijanskog dvora nije promijenio skromni temperament Jelene, koja je uvijek vodila povučen i uzoran život, koja nije voljela slavlja i svjetovne stvari, već se posvetila humanitarnom radu, u toku i nakon rođenja petoro djece: Jolande Margarite Savojske (1901-1986), Mafalde Marije Savojske (1902-1944), Umberta II Savojskog (1904-1983), Đovane Savojske (1907-2000), Marije Frančeske Savojske (1914-2001).

Život Jelene Savojske i njena dobročinstva bili su poznati cijelom svijetu od trenutka kada je njen suprug proglašen za kralja. Ostalo je zabilježeno da je “trošila” previše novca na siromašne i bijedne. Poslije zemljotresa u Mesini 1908. našla se na licu mjesta, među ruševinama, i pomagala je ranjenicima.

Pedeset godina kasnije, u Mesini je podignut mermerni spomenik na trgu Seđola, posvećen Jeleni, gdje izvajane figure kraljice i djevojčice stoje zagrljene i svjedoče o jednom razornom zemljotresu i o jednoj plemenitoj dobrotvorki - hrabroj kraljici Jeleni Savojskoj.

Na Dan vjere 1935. godine je praktično bilo njeno jedino važno zvanično pojavljivanje gdje nije bila uz muža, kada je željela da bude prva Italijanka koja će pokloniti domovini svoj vjenčani zlatni prsten da bi se izborili sa sankcijama nametnutim Italiji od strane Društva naroda (UN) zbog rata sa Abisinijom.

Mnogi neopravdano povezuju italijanski fašizam sa kraljevskom porodicom. Musolini ih je totalno izolovao od javnosti i sprečavao popularnu Jelenu da djeluje. Malo je poznato da je kraljica Jelena poslije izbijanja Drugog svjetskog rata uputila javni protest i apel za obustavljanje rata. Tako je 27. septembra 1939. godine napisala otvoreno pismo za šest vladarki (Danske, Holandije, Luksemburga, Belgije, Bugarske i Jugoslavije) sa sljedećim tekstom: “Gospođo i draga sestro, molim Vas da zajedno primimo molbe majki, sestara, supruga, kćeri; da pružimo tim molbama podršku, snagu, rasprostranjenost, ujedinjavajući moć naših duša i naše glasove, sa ciljem da se postigne obustavljanje neprijateljstva i da te snage budu ujedinjene, sve dok se ne postignu dogovori i trajan mir.”

Teška godina

Pismo je uhvaćeno, a kasnije je belgijski kralj Leopold lično pisao Musoliniju da dozvoli kraljici nesmetanu korespondenciju. Odgovor je bio negativan.

Nezavisno od toga kraljica nije posustala, niti se pokolebala, već je tražila način da prenese novu inicijativu kako bi se svijet spasio neizmjernih patnji i potoka suza. Zbog toga se jednim dirljivim pismom obratila mladom belgijskom kralju Leopoldu, da posreduje među zaraćenim zemljama.

Kralj ju je podržao, ali je istovremeno podsjetio da su se Belgija i Holandija uzaludno angažovale među sukobljenim zemljama.

Za kraljevsku porodicu 1943. je bila teška godina, zbog divljanja nacista i italijanskih fašista. Kralj hapsi Musolinija i sklapa primirje sa Amerikancima, a prekida savez sa Njemačkom i Austrijom. To je dovelo do kapitulacije Italije 15. septembra 1943. godine.

Ubrzo nakon toga dolazi do smjene vlasti. Prestolonasljednik Umberto II postavljen je za namjesnika kraljevine. Mafaldin muž princ Filip od Hesena tada je bio u najbližem okruženju Hitlera, pa je pozvao Mafaldu da dođe sa djecom iz Rima. U međuvremenu je umro bugarski kralj Boris III, Đovanin suprug, pa je Mafalda pošla u Sofiju da prisustvuje sahrani svog zeta.

Mjesto pored muža

Kraljica je prve nedjelje rata (iz bezbjednosnih razloga) provela u banjama Kjančano, jer je vila Savoja bila laka za identifikaciju. Onda je iznenada odlučila da napusti banju. Smatrala je: Bio rat ili ne bio, moje mjesto je pored mog muža.

(Nastaviće se)

DOBROČINSTVA JELENE Savojske bila su poznata cijelom svijetu

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.