Foto: Istorija uklesana u kamen
STARI SRPSKI VEK - ANTIČKA SRBIJA (16)
Jednobrodne crkve su najrašireniji vid hrišćanskog hrama, a razlikuju se po odnosima dužine zidova, dužini broda, te, po vrsti priprate - ako je imaju. Spolja mogu biti izvedene polukružno, poligonalno, trapezasto; upisane u nenaglašen trapez, ili duboki četvorougaonik. Najstarija među njima je, crkva na Banjičkom polju kod Peći, sagrađena krajem III veka
S obzirom na namenu, u starovekovnoj Srbiji, podizane su sledeće vrste hramova: bazilike, jednobrodne crkve, jednobrodne crkve sa bočnim prostorijama, crkve sa tri i više konhi i crkve sa krstoobraznom osnovom. Bazilike su (najčešće, trobrodne građevine, kod kojih je središnji brod odvojen od bočnih brodova stubovima) tipične za graditeljstvo od IV do VI veka. Grade se i kasnije, sve do XII veka. Jednobrodne crkve su najrašireniji vid hrišćanskog hrama, a razlikuju se po odnosima dužine zidova, dužini broda, te, po vrsti priprate - ako je imaju. Spolja mogu biti izvedene polukružno, poligonalno, trapezasto; upisane u nenaglašen trapez, ili duboki četvorougaonik.
Najstarija među njima je, crkva na Banjičkom polju kod Peći, sagrađena krajem III veka. U grupu jednobrodnih crkava, sa bočnim prostorijama, svrstavaju se one koje izgledom podsećaju na bazilike, ali to nisu, jer im središnji brod nije od ostalih prostorija odvojen stubovima, a same prostorije međusobno ne čine jedinstvenu prostorno-ambijentalnu celinu. One imaju dugu tradiciju graditeljstva u Dalmaciji, gde se podižu još od antičkih vremena. Na području Prevale, najstarije su crkve Prečiste Bogorodice Krajinske i jedna, nepoznatog imena, otkrivena u Baru. Obe su trajale do mletačke i turske okupacije, a podignute su početkom IV veka. Važna je i crkva trolisne osnove iz Doljana, osobena po trodelnoj priprati sa krstionicom, u odaji na severnoj strani.
Crkve krstoobrazne osnove, od početka su prisutne u starovekovnoj Srbiji. U rimskoj vili, u Paniku kraj Bileće, otkrivena je dozidana krstoobrazna prostorija, sa mozaičkim podom na kome je prikazan Orfej, sa tri krsta na rukavu, zbog čega se tumači kao personifikacija Hrista. Ova crkvica datirana je u III vek i jedna je od najstarijih. Orfej je trački prorok iz VI veka pre n. e. i predvodnik sledbenika – "orfičara", koji su verovali u bestelesnu prirodu ljudske duše i prvobitni greh, zbog koga duša luta, ali se može trudom iskupiti.
Sveti Gamalail, učitelj apostola Pavla, takođe je imao odeždu išaranim zlaćastim krstovima, kako kažu "Žitija svetih". Gamail i Orfej su, po predanju, učitelji ljudi, pronalazači pisma i zemljoradnje. Orfej je mogao da bude shvaćen kao Hristov prorok među neznabošcima. Posle Panika, najstarija krstastoobrazna crkva je ona iz Petro-Pavlovog manastira, kod Trebinja. Ovaj hram je zapusteo početkom VII veka, ali je njegov izgled uticao na građenje svih potonjih hramova ranovizantijskog doba, kao i na poznosrednjovekovne hramove. Za sličan hram u Tvrdošu, vezano je predanje o apostolu Pavlu.
O počecima crkvenog graditeljstva, iz prva tri veka naše ere, na tlu Dalmacije, u čijem sastavu se nalazila Zeta, sačuvani su oskudni podaci. U to vreme, apostoli su širili jedno isto učenje, ali kultura korišćenja građevina ipak se morala razlikovati od podneblja do podneblja. Izgled crkava se uskladio u doba crkvenih otaca, kada je Rim prihvatio hrišćanstvo. Ipak, neke razlike su ostale i, zahvaljujući njima, mi možemo pratiti razvoj pomesnih crkava.
Stari Bar su osnovali, kako rekosmo, Anti (Antibari), a svoj pun uspon doživeo je u ranovizantijsko doba, o čemu svedoče ostaci mozaika nađenog u ruševinama bazilike, koja se povezuje sa crkvom sv. Teodora. Barski trikonhos je takođe velika crkva, broda dugog preko 14 m, sa tri spoljašnje konhe, sa po par kontrafora, što je uobičajeno za gradnju crkava na prelazu iz starog u srednji vek. U Budvi se nalazi prostrana trobrodna bazilika, sa travejem na istočnoj strani i malo širim atrijumom. Po proporcijama i načinu podizanja, odgovara sličnim građevinama u Dafnusiji, kao i dvema nikopoljskim bazilikama. Ovaj hram je korišten sve do arapskog osvajanja Budve.
Manastir Ilovica, na Prevlaci, imao je na prelazu iz starog u srednji vek, najmanje dve crkve. U manjoj, hramu Sv. Trojice, ozidanoj opekom, nađen je natpis posvećen svetom Petru i Pavlu. On, prilično oštećen, glasi: "Confamvlatvr...ecclesia sua ad honore...et reconstra...Petro cum Pauli beati apostolis..." ili, sasluženjem i obnovom crkvi Petra i Pavla. Ovaj hram je obnovljen u doba kneza Višeslava.
Od tada potiče i izvanredan bazen sa krstionicom, koji se danas nalazi u Splitu. Krstionicu je podigao sveštenik Jovan, da se u njoj "kršteni očiste od grehova i spasu ispovedajući svetu Trojicu". Na krstionici se, pored molitve, nalazi i zapisano ime Višeslavovo kao "dvci Vvissasclavo", knez, duka, Višeslav. Na Otoku (Školj, Škrpjel), u sadašnjem rimokatoličkom manastiru posvećenom Bogorodici, gospi od Milosrđa, pored mnogobrojnih preistorijskih nalaza, nalazi se i, u kamenu urezan krst, koji potiče sa neke crkvice sagrađene krajem II veka.
Temelji srednjovekovne crkve u Duklji, sagrađeni su na ostacima porušene bazilike iz IV stoleća. U pitanju je bila prostrana građevina, dužine 15,5 i širine 11 m, zidova debljine preko jednog metra. Iz ove bazilike nije poznat kameni ukras, a oko nje, takođe, nema grobljanskog materijala, kao što je to slučaj sa bazilikom u Doljanima, koja još nije istražena u potpunosti. Ova bazilika se datuje na prelasku iz IV u V vek, kad joj je ukopan temelj, u vreme velike seobe naroda. Ovo je, po svoj prilici, Bogorodična crkva, za koju se u Ljetopisu kaže da je u njoj sahranjen kralj Svetopelek.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.