Foto: ISTORIJA LjUBAVNICA - Carski dvorovi leglo spletki i opasnosti
Kao posljedica političkih brakova, i osećaja moći, javljale su se vanbračne veze motivisane žudnjom, romantičnom ljubavlju, gordošću posedovanja i komforom. Kraljevske ljubavnice uobičajena karakteristika evropskih dvorova.
Nel Gvin bila najdrskija i najživahnija kraljevska ljubavnica Čarlsa II kralja Engleske, sa svom neposrednošću i poštenjem po kojima je bila poznata
"Kraljevi se s pravom nazivaju bogovima", pisao je engleski kralj džejms 1609. i "na zemlji vrše božansku vlast." Kao i Bog, "kraljevi imaju moć odlučivanja... o životu i smrti... svih svojih podanika... a sami odgovaraju jedino Bogu... Kraljevi se takođe mogu uporediti s očevima porodice: jer je kralj istinski parens patriae, politički otac svog naroda."
Koncept božanskog prava kraljeva bio je srž ideje o monarhiji; njime su legitimizovana ovlašćenja evropskih kraljevskih vladara. Ti su vladari imali ogromnu moć a, do reformi koje su započete u 18. veku, skoro nikakvu odgovornost. Njihovi su dvorovi bili primer neumerene raskoši i protokolarnih ceremonija. Isto su tako bili i leglo spletaka i opasnosti, dok su se dvorani nadmetali da osvoje kraljevu naklonost i utiču na njegove odluke.
Kraljevski se brak nalazio gotovo na samom vrhu liste važnih odluka. Njegova svrha bila je da ovekoveči monarhovu božanski ovlašćenu krvnu lozu i da zemlju ojača strateškim ekonomskim odnosima ili vojnim savezima. Kraljevski su brakovi bili predmet visoke diplomatije, pri čemu su iskusni zvaničnici i dvorani tražili najprikladniju izabranicu za svog suverena. Kao i u slučaju većine ugovorenih brakova, romantična ljubav tu nije igrala neku ulogu, premda bi se ponekad i razvila. Važno je bilo jedino da kraljevski par proizvede zakonitu kraljevsku decu - naslednika i njegovu rezervu, i druge male plemiće kao pione i buduće kraljeve i kraljice u evropskoj večitoj bračnoj partiji šaha.
Kao neizbežna posledica tih brakova, i osećaja moći koji je kralj podstican da gaji, javljale su se vanbračne veze motivisane žudnjom, romantičnom ljubavlju, gordošću posedovanja i komforom. Usled toga, kraljevske su ljubavnice bila uobičajena karakteristika većine evropskih dvorova.
Mnoge kraljevske ljubavnice bile su plemenitog ili aristokratskog porekla, ali druge, poput glumica otkrivenih na pozorišnim binama, uvodile bi izrazito skaredni element u razređenu dvorsku atmosferu. Često je kralj time izazvanu društvenu nelagodu uklanjao tako što bi omiljene ljubavnice koje nisu pripadale plemićkom staležu uzdigao na rang plemkinja.
Uprkos svome položaju, čak ni najmoćnije kraljevske ljubavnice nisu mogle da se oslobode sramote svog statusa kraljeve kurve. Bivša ljubavnica džejmsa II, grofica od Dorčestera, jezgrovito je to izrazila kad je neočekivano srela vojvotkinju od Portsmuta i groficu od Orknija, ljubavnice Čarlsa II i Vilijama III, i bez ustručavanja ih sve nazvala "nas tri drolje". Ta prostačka etiketa u Evropi se nije odnosila samo na prostitutke već i na "izdržavane žene" s titulom, čiji su domen bili plemići što su se valjali na izgužvanim čaršavima.
Nadmetanje za pažnju božanski postavljenog kralja umelo je da bude opako. Nel Gvin, ljubavnica Čarlsa II, kralja Engleske 1660-1685, jednom je svoju suparnicu, Mol Dejvis, pozvala da podele tanjir poslastica u koje je Nel stavila laksativ. Te noći, dok je Mol ležala u zaljubljenom zagrljaju Čarlsa II, zov prirode se iznenada i neumoljivo oglasio. Jadna Mol! Jadna Nel takođe, što je bila stavljena u tako osetljiv položaj da je morala da pribegava tako niskoj taktici. Položaj kraljevske naložnice mogao je žene da lansira do zavidnih društvenih visina, a ipak je u najboljem slučaju bio tek rizičan posao.
Nel Gvin je bila najdrskija i najživahnija kraljevska ljubavnica, vragolanka prćastog nosa, sjajne kestenjaste kose, očiju boje lešnika koje su gledale sa svom neposrednošću i poštenjem po kojima je bila poznata, i čvrstih i punih grudi. Nel je bila tako slatka da je Čarls naručio seriju njenih aktova, a onda upadao dok je pozirala da je sladostrasno posmatra.
Ali je Čarlsa pridobila Nelina nesputana i velikodušna priroda; nije mogao da odoli dovitljivom umu i kikotavom dobrom raspoloženju zbog kojih je izgledala kao "ovlašćena dvorska luda koja rukovodi njegovim momačkim zabavama". A, kako će on s vremenom naučiti, Nel je strasno volela i - uprkos njegovim bezobzirnim švrljanjima - bila mu verna. Ona je takođe bila skromna žena koja je jedva znala da nažvrlja vlastite inicijale, i energični veseljak u stanju cele noći da se zabavlja a onda dočeka zoru isto onako bučno kao i ponoć.
Nel je kralja upoznala kad je imala sedamnaest godina, a on je bio dvadeset godina stariji. Bejaše to 1667, osamnaest godina nakon pogubljenja njegovog oca, Čarlsa, i sedam godina od njegovog povratka na presto posle izgnanstva koje je usledilo nakon poraza monarhije u engleskom građanskom ratu. Englezi, iluzija raspršenih nakon decenija provedenih pod Kromvelovom diktaturom strogosti, oduševljeno su dočekali Čarlsa II, iako je nacija kojom će vladati bila oštro podeljena politički, društveno i verski.
Izgnanstvo u Evropi na Čarlsa je ostavilo dubok trag. Na prvom mestu, tako se žestoko zalagao da se okonča gruba diskriminacija protiv rimokatolika u Engleskoj da je narod sumnjao da je kralj u tajnosti katolik. Na drugom mestu, zgrozilo ga je bedno stanje engleskog pozorišta. Odmah ga je oživeo i ženama dodelio pravo da glume na pozornici, kako bi dramskoj predstavi dale dubinu i tačnost. Nimalo slučajno, imao je oštro oko za glumice, a naročito vodeće dame Mol Dejvis i Nel Gvin.
Neposredno pre nego što je sreo Nel, Čarls je imao da se suoči sa tri velike krize: buboničkom kugom 1664-1666, od koje je umrlo oko stotinu hiljada Londonaca; velikim požarom u Londonu 1665. koji je sa zemljom sravnio trinaest hiljada kuća, devedeset sedam parohijskih crkava i veličanstvenu katedralu Sv. Pavla; i drugim englesko-holandskim ratom 1665-1667. koji je Engleska izazvala a onda izgubila nakon ponižavajućih poraza.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.