ISTORIJA EVROPE 1945 - 1992. - Filozofi i pjesnici sanjali ljepšu Evropu

Volter Laker
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: ISTORIJA EVROPE 1945 - 1992. - Filozofi i pjesnici sanjali ljepšu Evropu

Poslije Hitlerovog dolaska na vlast došlo je do velikog iseljavanja iz Njemačke, a kasnije i iz Francuske i Italije, Austrije i Mađarske. U nauci u toku rata postignut napredak koji je kasnije korišćen za civilne potrebe: atomska energija, mlazni pogon, radar, antibiotici…

Pisci i fizičari, sociolozi i istoričari, slikari i kompozitori nastanili se u Novom svijetu i doprinijeli razvoju svoje oblasti i intelektualnog života Sjedinjenih Država

***************************

U najmračnijim časovima rata i nacističkog pritiska, filozofi i pesnici razmišljali su o Evropi. Do 1945. godine gotovo ništa nije ostalo od intelektualne Evrope: mnogi univerziteti bili su u ruševinama, vodeći naučnici, pisci i umetnici su nestali. Posle Hitlerovog dolaska na vlast došlo je do velikog iseljavanja iz Nemačke, a kasnije, u nešto manjoj meri, i iz Francuske i Italije, Austrije i Mađarske: pisci i fizičari, sociolozi i istoričari umetnosti, slikari i kompozitori nastanili su se u Novom svetu i dali značajan doprinos razvoju svoje oblasti i intelektualnog života Sjedinjenih Država. U nekim zemljama pod nacističkom okupacijom, na primer u Poljskoj, inteligencija je sistematski uništavana.

Na nemačkim univerzitetima ukinute su čitave naučne discipline, na primer sociologija i psihologija; ostale grane su tek opstojavale. U Italiji kulturni život nije bio u tolikoj meri pod pritiskom diktature: nije bilo otpora prema modernoj umetnosti; protivnici režima iz redova inteligencije, kao što je, na primer, bio Kroče, uglavnom su ostavljeni na miru.

Loša klima diktature

Međutim, muzama nije pogodovala klima diktature. Godinama su Nemačka, Italija i ostale okupirane zemlje bile odsečene od tekućih kretanja spoljnog sveta; nova generacija rasla je u kulturnoj izolaciji. Sovjetska Rusija je pod Staljinom postala kulturna pustolina, a najgore je tek imalo da se dogodi.

Nije bilo sumnje da će mnogo vremena biti potrebno da se prebrode strašne posledice fašizma, staljinizma i rata. Iskustvo terora i rata duboko je pogodilo sve one koji su ih preživeli. Možda će upravo to poslužiti kao moćan podstrek novom kulturnom preporodu? Međutim, iskustvo je bilo previše negativno, uništenja prekomerna. Kakvo nadahnuće jedan satiričar može da nađe u Aušvicu? Kad se rat završio, nad čovečanstvom se nadnela senka masovnih uništenja. Jedan od likova u Kineskom zidu Maksa Friša (Max Frisch) kaže: "Mali hir čoveka na prestolu, nervni slom, sitna neuroza, plamen koji je zapalilo njegovo ludilo, trenutak nestrpljenja gorušice - i igra je završena. Sve. Oblak žutog pepela koji se penje u nebo u obliku pečurke, prljavi karfiol - ostalo je tišina, radioaktivna tišina".

Kada je utihnuo i poslednji top, svi su osetili bol i bespomoćnost. Ljudska priroda pokazala se u svom najgorem vidu. Niko nije mogao da tvrdi da neće biti još ubilačkije reprize. To stanje mučnine nije bilo jednako jako u svim evropskim zemljama: nije ih pogodilo u istom trenutku i nije se iskazalo na isti način. U Evropi su uvek postojali zajednički tokovi i mode, koji su prelazili nacionalne granice, ali nijedna država nije bila istovetna drugoj; sličnosti su praćene dubokim razlikama.

Privredna, društvena i moralna klima u Francuskoj posle oslobođenja bila je klima nemoći i očaja. Kako reče Mišel Krozije (Michael Crozier), "kao da je sve osuđeno na propast u zemlji razbucanoj i rastrojenoj, uverenoj da budućnost ne zavisi od nje". Međutim, usred te opšte iscrpenosti postojao je intenzivan i poletan intelektualni život i njegovi pobornici imali su široku publiku. Razlike u mišljenju među njima samima dobijale su nacionalni značaj: "Bili su spremni da se upuste u politiku ili bar u kritiku društva; smatrali su da im je poverena misija i svim sredstvima su pokušavali da se uključe u događaje".

Posle petnaest godina situacija je bila sasvim drugačija. Sa velikim privrednim napretkom vratio se i optimizam, a narod je u celini povratio poverenje u društvo koje više nije bilo osuđeno na propast. Intelektualni život, međutim, izgubio je žar i svoj osoben lik.

Svijet pun pesimizma

U Britaniji je posle 1945. godine raspoloženje bilo puno optimizma: međutim, pravih intelektualnih vođa bilo je malo i njihova publika bila je malobrojna. Talas protesta u Englesku je stigao tek posle deset godina i nije nastao ni iz kosmičkog očaja niti iz Orvelovih crnih slutnji. Posle rata Orvel je napisao: "Od početka tridesetih godina svet nije pružio nijedan razlog za optimizam. Na vidiku ničeg sem talasa koji nosi laži, surovost, mržnju i neznanje..." Koreni pobune gnevnih mladih ljudi bili su u dosadi socijalne države, razočaranju u preterano krute klasne strukture, u otužnosti "ulaštenog varvarstva" masovne kulture.

Posle proživljene nacističke vlasti i posleratnog meteža i neizvesnosti, Zapadnoj Nemačkoj je trebalo vremena da razvije iole značajniji intelektualni pokret. Književna avangarda i izvestan broj studenata organizovali su se kao protestni pokret, što je tek polovinom šezdesetih dobilo veći nacionalni značaj, kada su studentske demonstracije došle na prve stranice novina. Neki od uzroka ovog pokreta bili su isključivo nemački, na primer pobuna protiv konzervativnosti društva, protiv samozadovoljstva kao posledice "privrednog čuda", a drugi su bili deo opšteg evropskog osećanja dosade i nemoći: što god književna inteligencija uradila i objavila, bez obzira koliko je revolucionarno i neočekivano, na to gotovo niko nije obraćao pažnju.

U izvesnom smislu intelektualna klima u Italiji bila je slična kao u Francuskoj, ali u nekom drugom smislu i nije, a situacija u zemljama koje su bile pošteđene ratnih razaranja bila je sasvim drukčija. Sociolozi su uočili sve veću amerikanizaciju masovne kulture u Evropi, ali su na višem nivou intelektualnih stremljenja razlike između Evrope i Amerike bile jasno izražene, kao i razlike među pojedinim evropskim zemljama.

Širom Evrope je jaz između "dveju kultura" postajao sve veći. U nauci je u toku rata postignut izuzetan napredak koji je sada korišćen za civilne potrebe: atomska energija, mlazni pogon, radar, antibiotici…

U oblasti medicine na tržištu se pojavila nova grupa lekova protiv infektivnih i duševnih bolesti…

 (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.