Foto: ILIRSKA PISMA - PISMO DVANAESTO II - Hrišćanska kultura na višem stepenu
Kud se god okrenete u Bosni, svuda se nameće zaključak da je srednjovjekovna hrišćanska civilizacija bila na izrazito višem stepenu nego što je kod provincijskog Turčina devetnaestog stoljeća!
Bogate freske bosanskih kraljeva i srpskih careva su turski meci unakazili i isprobijali! Istorija, geografija i sve drugo što bi moglo uzdići duh izbačeno je iz škole. Nauka još nije ni rođena!
... U Sarajevu, prestonici zemlje, sa stanovništvom od 60.000 duša, ne postoji ni jedna jedina knjižara, a knjige se na granici plene kao da su krijumčarski ratni materijal! Bogate freske bosanskih kraljeva i srpskih careva su turski meci unakazili i isprobijali! Istorija, geografija i sve drugo što bi moglo uzdići duh izbačeno je iz škole. Nauka još nije ni rođena. Od ovog zla još je gore ono malo fanatičnog znanja što deca stiču. Ovaj porušeni i zapušteni put kroz divljinu samo je primer industrijske iscrpljenosti čitave zemlje.
Lutajte kroz Bosnu kuda god hoćete, i svuda ćete naći isto: potpuno propale puteve, porušene mostove i, ponegde, neki veći inžinjerijski rad prkosi zubu vremena, kao masivni i kameniti mostovi u Konjicu i Mostaru; radoznali putnik će otkriti da su ovo dela srpskih kraljeva ili rimskih imperatora.
Zlatne žile bosanskih planina donosile su nekad ogromno bogatstvo Rimljanima i Dubrovčanima. Tuzlanski rudnici puni su soli; ogromne količine uglja dolinom reke Bosne, rudnici gvožđa oko Fojnice, živine žice oko Kreševa poznati su kao ma koji rudnik u Evropi. Danas je sve ovo napušteno, pasivno, hermetički zapečaćeno!
Drvetom bi se mogle snabdeti stotine brodogradilišta, ali ono iz godine u godinu trune i propada u gorostasnim bosanskim planinama, a neke reke, koje bi se mogle korisno upotrebiti za plovidbu, danas beskorisno razbacuju i rasipaju svoju vodu preko brzaka i plićaka. Kao i svaki drugi poduhvat stranog kapitala, danas propada i jedina bosanska železnica. Engleske i nemačke kompanije bile su obmanute ovim ogromnim izvorima. Reskirale su i kapital i rad da ih iskoriste.
Njihov je poduhvat paralizovan zbog nedostatka puteva, mostova, javne bezbednosti i javnog pouzdanja. Najposle, njihov je novac progutao neizmeran ponor carske otomanske korupcije! Kud se god okrenete u Bosni, svuda vam se nameće tužan zaključak da je srednjovekovna hrišćanska civilizacija bila na izrazito višem stepenu nego što je kod provincijskog Turčina devetnaestog stoleća!
Da li je za ovakvo stanje odgovoran islam? Nije li puritanska
služba džamijama daleko ispod kvazi idolopoklonstva grčke i rimske Crkve? Da li je muhamedanstvo pre protivnije ljudskoj nauci nego rivalske vere? Svakako nije! Oni koji pokušavaju da od budućnosti ovih zemalja naprave religiozno pitanje samo komplikuju njegovo rešenje.
Muhamedanstvo ovde nije toliko opasno. Ali je muhamedanstvo
izopačeno i pritisnuto karakteristikama otomanske rase. Rasa determiniše karakter religije, a ne religija karakter rase. Ovo je posledica povezanosti osmanlijske laži s azijskom stagnacijom. Kao rasa, Osmanlije su netolerantni, nazadni i očito nesposobni da prihvate visoku kulturu.
Njihov oblik muhamedanstva, koji su nametnuli bosanskim Slovenima, stoga je sasvim suprotan progresu. Takođe, s druge strane, nije pitanje da li su izvesne niže forme hrišćanstva naročito pogodne za kulturu, već da li su narodi hrišćanske vere svojom istorijskom prošlošću povezani sa pitanjem civilizacije.
Oni su, nesumnjivo, na svaki mogući način povezani sa tom grčko-rimskom civilizacijom, najpogodnijom za progres od svih civilizacija čovečanstva. Dok su hrišćanske vere rođene u jednom velikom hodu, koji je nemoguće premeriti i kontrolisati, otomansko muhamedanstvo leži i trune u kaljuži orijentalne stagnacije.
Ove hrišćanske vere kreću se sa vremenom i mogu se pouzdati u efekat svoje vlastite "eutanazije", a rezultat te "tihe smrti" se ogleda u slovenskom romantizmu u Dubrovniku i drugim mjestima, a slovensko Pravoslavlje taj progres postiže sporije, ali ne manje sigurno u školama Novoga Sada i Beograda. Međutim, islam pod Turcima samo je mrtav teret beznadne inercije. Pitanje nije, niti je ikad bilo, između hrišćanstva kao takvog i muhamedanstva kao takvog, već je jedino pitanje između zapadnog progresa i azijatske stagnacije?
Izbacite samo osmanlijsku birokratiju iz Bosne, ustanovite zapadnu kontrolu, odsecite domaće muslimane od orijentalnih veza, i tad ćete sigurno videti da islam u Bosni nije protivniji liberalnim idejama nego što je nekad bio kod Mavara u Španiji.
Povlačim se od ovakvih opštih razmišljanja o verama koje se danas bore za gospodarstvo u Bosni i vraćam se donekle relikvijama starijim nego što je muhamedanstvo ili hrišćanstvo i bez čijeg opisa bi ove male skice o slobodnoj
Put nas vodi zabačenom klancu gde leži nekoliko kolibica sela Resanovaca. One su pošteđene besa turskog rušitelja kada je popalio ostatak ovog usamljenog zaseoka. Žeđ nas je zadržala ovde. Svežu i hladnu vodu doneli su nam iz jedne pećine u kamenitoj strani. Kazali su nam da je voda iz "vilina korita" ...
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.