Foto: IDEOLOGIJA NOVOG DOBA - Kalifornijska kontrakultura
Model skučenog građanskog života trebalo je da bude zamijenjen modelom čovjeka kao bića sposobnog za doživljavanje zajedništva, kao što je to bilo za vrijeme spektakularnog okupljanja u Vudostoku avgusta 1969. godine.
Organizovani u društvene zajednice kao hipici, pobornici Hristove revolucije (koja će iz Kalifornije preći u Evropu 1970. godine) vodili su neporočan život pridržavajući se strogih pravila
Novo doba nastalo je pre trideset godina na dva različita mesta - u Kaliforniji i u Findhornu u Škotskoj.
Sredinom šezdesetih godina proteklog veka Kaliforniju je zahvatila kulturna revolucija čiji su najizrazitiji predstavnici bili hipici. Pokret kontrakulture odbacivao je osnovne vidove savremenosti. Ustao je protiv American njadž of life. Materijalističkim vrednostima potrošačkog društva suprotstavljao je vrednosti bića. Zalagao se i za slobodu. Boreći se protiv ogromnog pritiska savremenih organizacija i društvene kontrole, nastojao je da pojedincima vrati osećaj nezavisnosti.
To suprotstavljanje moći i društvenom poretku ipak nije bilo poziv za traženje utočišta u egu. Namera je bila oslobođenje pojedinca, kako bi on mogao da stvara nove veze sa sebi sličnima. Kontrakultura je od pojedinca tražila da bude otvoren za vrednosti kao što su mir, bratstvo i ljubav. Model skučenog građanskog života trebalo je da bude zamenjen modelom čoveka kao bića sposobnog za doživljavanje zajedništva, kao što je to bilo za vreme spektakularnog okupljanja u Vudostoku avgusta 1969. godine. I ekološke teme imale su značajnu ulogu u Kaliforniji šezdesetih godina. Nauka i tehnika bile su optuživane za ugrožavanje prirode.
Podsticaj kulturnoj revoluciji davalo je i duboko traganje za mističnim. Na vrhuncu racionalističke, tehničke i svetovne civilizacije, bili smo svedoci prvih pojava "povratka religiji", što je predstavljalo jednu od jakih društvenih tendencija krajem XX veka. Povratak religiji, ali ne i povratak dogmama: kontrakultura je u tom domenu zahtevala potpunu slobodu, što se ispoljilo u određenom stremljenju ka eklekticizmu.
Tako su "Hristovu revoluciju" najčešće zastupali gurui sa istoka. Organizovani u društvene zajednice kao hipici, pobornici Hristove revolucije (koja će preći u Evropu 1970. godine) vodili su neporočan život pridržavajući se strogih pravila i po gradovima Kalifornije neumorno tražili nove pristalice među prolaznicima. Najzad, nemoguće je ne pomenuti ulogu koju je u toj kontrakulturi imala droga. Postojala je želja za istraživanjem ekstremnih psihičkih stanja, za razvijanjem kreativnosti, za istraživanjem stvarnosti na osnovu novih obrazaca. Jedan od idejnih vođa studentskog pokreta bio je Timoti Liri, promotor liserginske kiseline (LSD). Taj profesor psihologije na Harvardu podsticao je studente da uzimaju drogu obredima inicijacije, otvarajući vrata božanskoj ljubavi i mističkim stanjima duha. Pod njegovim uticajem slikari su počeli da slikaju pod dejstvom jednog halucinogena, pejotla, čime je rođena psihodelična umetnost koju karakterišu fantazmagorični motivi boje, prisutni u savremenoj ikonografiji Novog doba. U to doba "New Age" često je nazivan kulturom droge".
Gotovo u isto vreme, u Škotskoj se odvijao jedan drugi eksperiment koji je doprineo nastanku Novog doba. Iako je anegdotskog karaktera, zaslužuje da ga opišemo. Sproveli su ga Piter Kadi i njemu bliski ljudi. Kadi je 1962. godine, kao upravnik jednog hotela, izgubio posao i s porodicom potražio utočište u Findhornu, u jednom delu Škotske gde zemlja nije bila pogodna za obrađivanje.
Njegova supruga Ajlin redovno se bavila meditacijom. Tokom jedne seanse učinilo joj se da joj neki glas govori kako u Findhornu treba napraviti baštu s povrćem. Na neplodnoj zemlji? "Pomoći će vam gnomi", uveravao ju je glas. "Gnomi" je naziv za mitološka bića slična patuljcima ili vilenjacima koja žive u zemlji. Ajlin je, navodno, stupila u kontakt s njima i dogodilo se da je to zemljište od peska i šljunka, s velikim sadržajem soli, izloženo snažnim i suvim vetrovima koji duvaju sa Severnog mora, dalo obilne prinose. To je pripisano intervenciji gnoma.
Tako se rodio Findhorn i postao jedan od simbola Novog doba. Uz Findhorn se vezuju imena dvojice rodonačelnika Novog doba. To su Dejvid Spengler, mistički vizionar čija dela uživaju ugled, i, u Velikoj Britaniji veoma poznat, Džordž Treveljan, agronom. Piter i Ajlin Kadi privukli su veliki broj istomišljenika i od Findhorna napravili centar za seminare i aktivnu propagandu. Na priču o porodici Kadi nailazi se u svakoj knjizi o Novom dobu.
Ostavljajući ovu anegdotu po strani, Findhorn predstavlja primer vere u prirodu s kojom će u budućnosti ponovo biti uspostavljena veza. Sa stanovišta pobornika Novog doba, razvoj poljoprivrede ostvaren u saradnji s natprirodnim dokazuje vrednost animističkog shvatanja majke Zemlje koje se širilo pod uticajem snažnog ekološkog pokreta poznatog i kao hipoteza "Gea" (u grčkoj mitologiji Gea je bila boginja zemlje).
Autor pokušava da objasni da će Novo doba biti ideologija 21. vijeka. S obzirom na to da sve generacije ljudi vjeruju da se velike stvari dešavaju baš za vrijeme njihovog života - šta će se to desiti u 21. vijeku. S obzirom na to da je Novo doba zaokružena misao, pisac pokušava da iznese na vidjelo totalitarni karakter svijeta i zašto se ljudi opredjeljuju za takvu budućnost. Takođe nastoji da objasni da Novo doba donosi dosta neizvjesnosti i opasnosti za svakog čovjeka pojedinačno, kao i za društvo u cjelini. U čemu se i zašto Novo doba suprotstavlja kulturi nastaloj tokom vjekova.
(Nastaviće se)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.