HITLEROVI RATNICI - Ervin Romel - Lažni Romelovi tenkovi i njemački trikovi

Gvido Knop
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: HITLEROVI RATNICI - Ervin Romel - Lažni Romelovi tenkovi i njemački trikovi

Već nekoliko nedjelja poslije neuspjelog italijanskog napada u Africi kolonijalno carstvo fašističkog Dučea našlo se pred raspadom. Ako je htio da izbjegne konačni poraz, morao se, manji od makovog zrna, obratiti njemačkom savezniku za pomoć.

Uspjeh koji je Romel ostvario tokom prve ofanzive, krajem marta 1941, ne može se objasniti samo petparačkim trikovima. Vojni položaj italijanskih jedinica u Sjevernoj Africi bio je katastrofalan

**************************

Ništa ne uspeva tako kao uspeh. I Hitler je cenio uspeh koji mu je Romel pribavio. Dakle, cenio je i Romela. Diktator je znao da je Romel dao značajan doprinos pobedi nad Francuskom. I Romelu je bilo jasno kome treba da zahvali što je dobio šansu da pokaže svoje vojno umeće.

Romelova zvezda, kao vojnog komandanta, zasijala je na nebu. Hitler mu je pisao da može biti ponosan na ono "što je dostigao". Ipak najveća pobeda je tek predstojala.

Musolini je u septembru 1940. naredio napad na Egipat. On nije želeo da zaostaje za Nemcima, koji su upravo svom "krvnom neprijatelju, Francuskoj, zadali razarajući udarac. Ali italijanska ofanziva je ubrzo počela da posustaje pred odbrambenim položajima Britanaca i njihovih saveznika. Tokom njihovog protivnapada Italijani su izgubili osam divizija. Na početku svoje afričke avanture Musolini je blistao i hteo je da njegov rat na jugu vodi "ne sa Nemačkom, ne za Nemačku, već za Italiju na strani Nemačke". Već nekoliko nedelja posle neuspelog italijanskog napada kolonijalno carstvo fašističkog Dučea našlo se pred raspadom. Ako je hteo da izbegne konačni poraz, morao se, manji od makovog zrna, obratiti nemačkom savezniku za pomoć.

"Suncokret" u Africi

Hitler je obećao pomoć, ali ne samo iz solidarnosti već svakako i iz sopstvenog interesa: podrška italijanskom savezniku trebalo je da spreči kapitulaciju njenog saveznika, i na taj način spreči nastanak sa tim povezanih posledica; time bi se vezale udaljene neprijateljske trupe i, pre svega, bitno bi se omele britanske linije snabdevanja na Sredozemnom moru. To je bila odluka od strateškog značaja, doneta pod šifrom "Suncokret", na tajnom sastanku održanom 3. februara 1941. Stoga se nije trebalo čuditi što nije poslao nekog smetenjaka, već "najsmelijeg tenkovskog generala koga u nemačkoj armiji imamo": Ervin Romel je trebalo da u Severnoj Africi izvuče iz nevolja Musolinijeve trupe u koje su sami upali.

Vrhovna komanda armije je u početku imala za to u vidu druge generale. Prvobitno je operacijom trebalo da komanduje Erih fon Manštajn, duhovni otac bojnog plana kojim je bila pobeđena Francuska, da bi potom bio predložen general baron fon Funk. Međutim, Hitler se ipak odlučio za čoveka kome je tokom Vajmarske republike bilo uskraćeno generalštabno obrazovanje, i koga je sada unapredio u čin general-potpukovnika i lično ga upoznao sa novim zadatkom.

Romel se smatrao obaveznim da Hitlerovu odluku brzo opravda. Kada je 12. februara po prvi put kročio na tlo Afrike, odmah je jednom varkom pribavio sebi poštovanje: ono malo tenkova koje je sa sobom poveo, pustio je da u Tripoliju stalno kruže oko bloka zgrada opsenivši tako posmatrače pod jakim utiskom sile koja skoro da nije ni postojala. "General blef" je zabeležio uspeh. Jedan agent je odmah javio u London više od 1.000 nemačkih tenkova iskrcalo se u Africi.

To je bio prvi primer maštovitosti nekonvencionalnog vojskovođe, koji će i u budućnosti izmisliti pokoju fatamorganu. Tako je novi gospodar žege umeo da udaljenim posmatračima u vrelini pustinje prenese utisak o moćnoj tenkovskoj armiji u nadiranju – iako su to zapravo bile sklepane drvene konstrukcije montirane na šasije "folksvagena". U najboljem slučaju, posmatrani izbliza, "Romelovi tenkovi" su mogli da uplaše malu decu; posmatrani iz daljine, mogli su na protivnika da ostave jak utisak.

Prevare u pustinji

Ali uspjeh koji je Romel ostvario tokom prve ofanzive, krajem marta 1941, ne može se objasniti samo petparačkim trikovima. Vojni položaj italijanskih jedinica u Severnoj Africi bio je katastrofalan. Do njihove borbene snage Britanci nisu mnogo držali: "Pesak u karburatoru je znatno ozbiljniji problem nego Italijani", glasila je raširena predrasuda. Tačno 150.000 italijanskih vojnika bilo je zarobljeno, baze za snabdevanje nemačkih saveznika bile su u rukama neprijatelja, moral jedinica je bio slomljen. Tobruk, El-Age-ilu i celokupnu Kirenajku bili su osvojili Britanci, i sada su pretili Tripolitaniji.

Analiza situacije, koju je na samom početku napravio Romel, davala je malo povoda za optimizam: italijanske jedinice, tenkovska divizija Arijeta i motorizovana Trento divizija, bile su nepotpuno opremljene. Uprkos tome, one su bile brojčano daleko nadmoćnije od nemačkih jedinica, jer se nemački Afrički korpus nalazio tek u fazi formiranja, ali je ipak mogao privremeno da se osloni na delove 4. lake divizije generala Štrajha. Peti oklopni puk, koji je pripadao toj diviziji, imao je samo 120 tenkova. Za dejstvo u pustinji Nemci su još uvek bili nedovoljno opremljeni…

… Mnogi su u početku imali pogrešne predstave o ratu koji ih u pustinji očekuje – uključujući i komandni sastav. Kada je saznao za svoj premeštaj, Romel je pisao supruzi da konačno ima priliku da u vreloj pustinjskoj klimi učini nešto protiv svoje reume. Na hladnoću tokom pustinjskih noći nije računao.

Romelov armijski korpus je 19. februara 1941. zvanično dobio oznaku pod kojom je trebalo da se uzdigne u visine: nemački Afrički korpus. Dok se 15. tenkovska divizija u potpunosti iskrcala u Africi, koja je trebalo da njegovu trupu dovede na nivo borbene spremnosti, već je bio maj mesec. Snabdevanje sila Osovine pomorskim i vazdušnim putem bilo je izloženo stalnim opasnostima od strane britanskih vazduhoplovnih i pomorskih snaga stacioniranih na Malti. Nejasno je bilo i pitanje nadležnosti. Iako je Romel tokom vojnog pohoda u Africi napravio karijeru, napredujući od komandanta nemačkog Afričkog korpusa, preko komandanta tenkovske grupe do komandanta tenkovske armije i postavši konačno komandant grupe armija, formalno je ostao potčinjen italijanskoj vrhovnoj komandi.

(Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.