DRUGI SVJETSKI RAT I NACIONALNO PITANjE (11)

N.N.
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: DRUGI SVJETSKI RAT I NACIONALNO PITANjE (11)

Izbor iz Zbornika radova podnesenih na međunarodnom naučnom skupu u Sevilji, na kojem su učestvovali predstavnici sa područja bivše Jugoslavije

Apsolutna prednost je data ideologizovanim tumačenjima prošlosti, novoj mitologiji, konkretnim političkim interesima.

Revizionizam, kao totalni raskid sa prošlošću, pokušaj da se negativna slika prošlosti ili nekog njegovog segmenta zameni manje ili više pozitivnom, insistirao je na poricanju i relativizaciji racionalne slike prošlosti. Umesto istraživanja i sticanja znanja o prošlosti, on je insistirao na selekciji činjenica, adaptiranim zaključcima, tendencioznim objašnjenjima, novoj ideologizovanoj slici prošlosti, "preradi" istorije.

Bogato nasljeđe

Obrt "istoriografske perspektive mnogim svojim elementima značio je najdirektnije, najbrutalnije i najvulgarnije kvarenje struke istoričareve".

Gde smo danas?

Pred našim očima, neumitno, iščezla je jedna epoha sa svojim simbolima, čvrstim ubeđenjima, zabludama, iluzijama. Zar pritisak novih saznanja i sve preživljeno poslednjih godina nisu izazov za svakog istoričara savremene istorije, izazov na koji treba odgovoriti temeljnim istraživanjima i uz doslednu primenu metoda struke?

Poslenici struke, nadam se ne uzaludno, upozoravaju da se uvek mora istraživati u skladu sa dihotomnim bićem istorijske nauke, "da se događaji od pre pola veka moraju posmatrati sine ira et studio, saglasno onovremenom odnosu snaga i hijerarhiji vrednosti - političkih, ideoloških, moralnih, bez modernizacije prošlosti, ali na drugoj strani, da istoričari pripadaju svome vremenu, svojoj epohi, da su čeda svoga doba, što ih obavezuje da sagledaju i neke pojave koje su svojevremeno bile nevidljive, neupadljive ili sasvim marginalizovane, a u suštini od velikog značaja za tekući i budući istorijski proces" (B. Petranović).

Jedno je sasvim sigurno. Dalje se, u istoriografiji, ne može ići "na stari način". Pred generacijom istoričara koja danas nastoji da se bavi istraživanjem rata 1941-1945. nalazi se bogato istoriografsko nasleđe.

Ono traži preispitivanje, ali, istovremeno, i pruža podršku istoričarima.

Nužno je kritički se osloniti na podršku koju istoričar danas ima u razvijenoj metodologiji, osvojenoj faktografiji, nagomilanom znanju, širokim tematskim interesovanjima, odmaklim multidisciplinarnim istraživanjima, naučnoj kritici, interesovanju javnosti za istorijske teme.

 

Intelektualna razmjena

Iz okruženja prepunog događajima, ratovima, zapletima, strastima, frustracijama, nacionalnim i ideološkim podelama istoričar mora da progovori racionalno, po sopstvenoj pameti, u skladu sa senzibilitetom vremena u kome živi, poštujući dosegnutu stručnu samosvest, dosegnuto znanje i pravila struke istoričareve (istorijski metod).

Nesumnjivo da je istoriografija o ratu 1941-1945. odmakla od "spomeničke optike", pamfletistike, amaterskih spisa, tabua. Put sazrevanja stručne i naučne svesti udaljio je istoriografiju od tvrdnji (oblik ideološkog mišljenja) i učinio je riznicom znanja, koje se može i treba dalje uvećavati.

Nesumnjivo da je "pejzaž" i značaj savremene naučne istoriografije unekoliko promenjen. Uz primenu starih metoda traže se "novi putevi" za odgonetanje totaliteta života u prošlosti.

Teme koje zanimaju istoričara se umnogostručuju. Svakodnevno se otvaraju rasprave o mogućim putevima istraživanja.

Na delu je veoma živa intelektualna razmena ideja. Istoričar se zanima za nove tipove istorijskih izvora. Pred iskušenjem je da postavljajući nova istraživačka pitanja iznova čita istorijske izvore.

Sve to dodatno podstiče razmišljanja o istoriji i nagoni istraživača da dopadljivo uobličuje svoje misli. U pitanju je pokušaj da istoriografija, konačno, postane područje znanja koje će svim zainteresovanim pružati "najveće moguće objašnjenje društvenih pojava".

Šireći teritoriju svojih interesovanja istoričari su, iznova, došli do teme grad u ratu.

Pred njima je zadatak da pokušaju prekoračiti okvire tematskih, konceptualnih i interpretativnih skučenosti koje su opterećivale istoriografiju prethodnih decenija.

Slika prošlosti se može saznati, razumeti pa i menjati ali isključivo novim istraživanjima, otkrivanjem novih činjenica, postavljanjem novih pitanja, ukazivanjem na nove skupove odnosa, primenom novih metoda.

Uprošćeno shvatanje prošlosti i crno-bele sheme u njenom tumačenju malo koga mogu zadovoljiti. Intelektualnu javnost ponajmanje. Jedno tendencionalno i selektivno viđenje prošlosti ne sme biti zamenjeno novim.

Kritičko viđenje jugoslovenskog rata 1941-1945, revolucije, socijalizma, rušenje mitologije koja je opstajala decenijama ne treba da znači slabljenje i revidiranje kritičkih ocena fašizma, njegovu rehabilitaciju i afirmaciju.

Rezime

Srpska i jugoslovenska istoriografija decenijama nije negovala znanja iz istorije same struke.

Bili su retki pokušaji da se istorijska nauka bavi sama sobom kao istraživačkim problemom.

Istorija istoriografije potisnuta je na marginu interesovanja istoričara zaronjenih u empirijsko.

Pitanja poput onih o smislu i društvenoj svrsi istorijske nauke, njenoj ulozi u čovekovom životu, važnosti saznanja istorijske istine, potrebi za nepristrasnim i objektivnim saznavanjem prošlosti retko su postavljena.

O tome koliko srpsko i jugoslovensko društvo malo zna o sebi podjednako govori mnoštvo napisanih, ali danas stručno i naučno sasvim neupotrebljivih knjiga, kao i popisnik tema o kojima istoričari nisu hteli ili nisu smeli da pišu.

Kada je u pitanju istoriografija o ratu 1941-1945, ona se razvijala u više faza, koje su određivali društveni uslovi u kojima se istraživalo i pisalo o prošlosti, dostupnost istorijskih izvora, otvorenost saznanja, stručna spremnost i senzibilitet generacija istoričara. Zagledani danas u istoriografsku produkciju nastalu u prethodnim decenijama primećujemo da je, "prepuna belina", ali i uočavamo da je "prevalila dug put od tvrdnji ka znanju".

(Kraj)

Novi feljton

"Glas Srpske" sutra počinje sa objavljivanjem novog feljtona o kulturnom i društvenom životu stare Banje Luke. Dijelovi su uzeti iz knjige "Mnogaja ljeta" Radmile Kulundžije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.