DOBROVOLjAČKA ULICA (1) - Zelene beretke napale kolonu vojnika

"Pripadnicima 'Zelenih beretki' koji su napali kolonu JNA 2. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici komandovao je Jovan Divjak, koji je kasno izdao naređenje svojim ljudima da ne pucaju", kaže Draško Đurić, koji se tada, kao mladi vojnik, povlačio sa vojnom kolonom i koji je neposredni svjedok tog masakra.

"Kada je kolona iznenada i na prevaru napadnuta i presječena, bio sam u trećem ili četvrtom vozilu. Pred mojim očima je pogođeno vozilo i tada je ubijen pukovnik Soknić, koji nije htio iz vozila da izađe. Jednostavno su mu prislonili pušku na grudni koš i povukli obarač. Oko njega su bile medicinske sestre i sanitet. Sve se to odvijalo dva metra od mene i to nikada neću zaboraviti", kaže Đurić.

Đurić je desetak dana prije ovog događaja došao iz kasarne u Lukavici da pomogne iseljavanje Komande 2. vojne oblasti na Bistriku. On nije uspio da vidi sve što se dešavalo u Dobrovoljačkoj, ali naglašava za Srnu da i ono što je vidio i doživio, iako je od tada prošlo dosta vremena, nikada neće zaboraviti.

Napad na vrh kolone

Ovaj svjedok dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici ističe da su ih napale "Zelene beretke", kojim je komandovao general Jovan Divjak.

Đurić potvrđuje da su mnogi vojnici na početku kolone već bili ubijeni ili ranjeni dok su na drugom kraju razgovarali generali Divjak i Milutin Kukanjac.

"Divjak je naišao tek poslije deset - 15 minuta i počeo vikati da se ne puca. Međutim, bilo je kasno. Šta je učinjeno - učinjeno je. U tom momentu ja sam ležao na asfaltu sa rukama na potiljku, a oko mene je bilo dosta ranjenih. U onom strahu i panici i ne znam šta se sve tačno dešavalo. Samo sam razmišljao kako da izvučem živu glavu", svjedoči Đurić.

On se sjeća da su zarobljenici odvedeni u prostorije FIS-a gdje su bili ispitivani, a mnogi i fizički i psihički maltretirani.

"U odnosu na zarobljene oficire i rezerviste mlada vojska je dosta dobro prošla. Najteže je bilo onima iz Foče i sa Pala, odnosno sa područja koja su bila najosjetljivija na početku rata. Mene u sali niko nije tukao, ali sam batine dobijao od ološa, koji se skupljao u prizemlju gdje su se nalazili toaleti", kazao je Đurić.

U FIS-u su bili zatočeni dva dana. Zahvaljujući generalu Aksentijeviću, koji je obavio pregovore sa suprotnom stranom, kasnije su pušteni.

Đurić je potvrdio da su ih "Zelene beretke" napadale i nekoliko dana prije dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici, tokom priprema za iseljavanje iz Komande na Bistriku.

Među zarobljenim pripadnicima JNA bio je i rezervista Nenad Erić, koji je, takođe, iz kasarne u Lukavici upućen da pomogne iseljavanje Komande.

"Ne sjećam se tačno u koliko sati je kolona, u kojoj sam vozio kamion, krenula iz Komande. Odjednom je došlo do zastoja u Dobrovoljačkoj ulici, a čula se i pucnjava. Pripadnici "Patriotske lige" i "Zelenih beretki" istjerali su nas iz vozila i natjerali da legnemo na cestu. Jedan od njih udario me puškom u grudni koš i u glavu, psovao mi mater, gazio mi po prstima na rukama.

Nakon izvjesnog vremena prislonili su nas uz neki zid, a onda odveli u SUP, pa u FIS", izjavio je Erić.

On je dodao da je tek kada je ustao sa zemlje shvatio koliko je bio blizu smrti, jer je oko sebe vidio nekoliko ranjenih i mrtvih kolega.

Vojnici u podrumima mučeni

"Od viših oficira koji su komandovali napad na našu kolonu nikoga nisam vidio. Moje vozilo se nalazilo na kraju kolone i nisam vidio šta se dešavalo i ko je bio na mjestu gdje je ona prekinuta", priča Erić.

Svjedok je potvrdio da ne zna tačno koliko je pripadnika JNA, koji su u FIS-u na podu ležali potrbuške, bilo zarobljeno. Kazao je da su odvođeni u podrum, gdje su ih, tokom ispitivanja, tukli i mučili.

"Kada su mene odveli u podrum, tamo sam zatekao sada pokojnog Danila Đokića iz Mokrog i izvjesnog vojnog policajca Vukovića iz Foče, koji je izdržao strašne muke. Na njemu je bio samo donji veš i nije bilo mjesta na tijelu gdje ga nisu udarali kundacima od pušaka, nogama i čime su stigli. Da sam ja bio na njegovom mjestu, onolike batine i provokacije sigurno ne bih izdržao - izdao bih i rođenog oca", svjedoči Erić.

Tokom ispitivanja o tome šta je radio kao dobrovoljac JNA, Eriću su u podrumu, poslije početnih udaraca po rukama i tijelu, od udaraca nogom izbijeni zubi. Njegovu agoniju je prekinuo dolazak izvjesne osobe koja je naredila da se prekine maltretiranje.

"Ono što su nas pitali bilo je sasvim nevažno. Interesovalo ih je odakle smo i šta smo radili. U stvari, njima je najvažnije bilo naše ime, odnosno to što smo Srbi. Mogao nas je tući ko je htio, a bilo je dosta ološa koji se tu skupljao. Tako mi je, dok sam sjedio na klupi go do pojasa, prišao jedan mladić, uzeo dokumenta i opalio šamar... Drugi su me nogama udarali u glavu i izbili zube", kazao je Erić.

Svjedok nije mogao reći koliko je zarobljenih pripadnika JNA izašlo na slobodu poslije razmjene koja je ubrzo izvršena.

Dokumenta

Neposrednim svjedočenjima vojnika koji su bili u koloni, ali i u odlomcima manje poznatih, ili javnosti do sada nepoznatih dokumenata, daje se jasnija i cjelovitija slika svega onoga što se dešavalo tokom masakra nad kolonom pripadnika Jugoslovenske narodne armije u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu u maju 1992. godine. Riječ je o dokumentovanom zločinu, za koji postoji niz svjedoka. Nažalost, ova ubistva i mučenja do sada nisu procesuirana ni pred jednim sudom. 

(Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.