DOBROVOLjAČKA - SVJEDOCI ZLOČINA (6) - Zločinci se plaše istine o Dobrovoljačkoj VIDEO

U danima kada je predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović bio u Lisabonu - Ejup Ganić, koji je predsjedavao Predsjedništvu u njegovom odsustvu, odlučuje da iskoristi Deklaraciju i napadima na JNA radikalizuje situaciju u BiH.

U slučaju "zločin u Dobrovoljačkoj" postoje dvije istrage. Istraga Vojnog suda u Beogradu je pokrenuta 1993. godine pod brojem 651/93. Ovu istragu je preuzelo Tužilaštvo za ratne zločine Srbije i zatražilo raspisivanje potjernice protiv 19 osoba iz BiH. Unutar BiH podnesena je krivična prijava Osnovnom javnom tužilaštvu (Istočno) Sarajevo pod brojem 15-02-KU7/96 od 19.5.1996. godine. Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo 27. aprila 2005. podnio je Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo, kao dopunu krivične prijave iz 1996. godine, izvještaj protiv 15 lica. Njih sumnjiče za "ratni zločin protiv ratnih zarobljenika" i "protivpravno ubijanje i ranjavanje". Ovaj predmet preuzelo je Tužilaštvo BiH. U istrazi neosporno postoji dokaz da je u ime Vrhovne komande TO RBiH napad na kolonu naredila osoba pod nadimkom Zagi. Među dokazima je tonski snimak te naredbe:

Komanda: Blokiraj

 "Svim jedinicama - izvršna komanda, ljudi. Iz Vrhovne komande TO BiH, Zagi vam govori, ne mogu vozila prolaziti, blokiraj to, blokiraj!" - navodi se u jednoj od ovih komandi. "Najbliža jedinica Dobrovoljačkoj - blokirati ulicu. Zagi ovdje!". Krunski svjedok u istrazi "Alija Delimustafić" - tadašnji ministar unutrašnjih poslova Vlade RBiH, u svojoj izjavi 29. januara 2002. vojnom istražnom sudiji u Beogradu, u okviru istrage KI 651/93, između ostalog, rekao je:

 "Ejup Ganić je 3. maja imenovao Odbor za razmjenu predsjednika države i komandanta Druge vojne oblasti. Ganić je bio u ulozi vrhovnog komandanta vojske, kao predsjednik Predsjedništva, dok su Hasan Efendić, Sefer Halilović, Mustafa Hajrulahović zvani Talijan, Zaim Backović zvani Zagi, Jovan Divjak, Fikret Muslimović i Kerim Lončarević bili njegovi pomoćnici. Štab je stalno dežurao u Predsjedništvu. U Predsjedništvu su bili Ejup Ganić i Hasan Efendić, dok je Zagi upravljao operativno iz Predsjedništva s terencima - Hajrulahovićem, koji je rukovodio svom operativom (Zelenim beretkama i Patriotskom ligom), a pomagali su mu Divjak, Sefer Halilović, Kerim Lončarević. Sve vrijeme zajedno sa Ganićem bio je u Predsjedništvu sin Alije Izetbegovića - Bakir Izetbegović".

 U Dobrovoljačkoj ulici su, prema spisku MUP-a Republike Srpske, ubijeni: vojnik Miodrag Đukić; potpukovnik Boško Jovanić; pukovnik Boško Mihajlović; pukovnik Gradimir Petrović; pukovnik Budimir Radulović; pukovnik Miro Sokić; vojnik Zdravko Tomović i građansko lice na službi u JNA Normela Šuko.

Dan kada su izmasakrirani nenaoružani i nevini vojnici JNA ugasio je slavsku svijeću u porodici Gvozdenović - ponos šest sestara i oca. Obrad Gvozdenović, oficir JNA, mučki je ubijen, a za posmrtnim ostacima brata tragala je sestra Gordana 18 dana. "Čekali smo ga na slavi Svetog Đorđa, pretekao ga je glas o njegovoj pogibiji. Otišli smo u Sarajevo da ga tražimo. Vidjela sam brojne leševe, ranjenike. Brata nisam mogla naći. Tražila sam ga 18 dana. Našla sam ga na VMA u Beogradu. Ugljenisano tijelo sa jednom čizmom na nozi bio je moj brat" - priča ona. Gordana je prepoznala stopalo i prste na nozi koje je spasila ta čizma. Ubili su ga u Dobrovoljačkoj. A njegov leš dva dana su gazili i šutali, pa na kraju i zapalili. "Jovan Divjak bio je njegov profesor. Pod njegovom komandom je i ubijen. Neću se smiriti dok se krivci ne izvedu pred lice pravde" - priča Gordana, sestra ubijenog oficira Obrada Gvozdenovića.

Posljednje vojnikove riječi

Zdravko Tomović, devetnaestogodišnji redovni vojnik JNA, ubijen je mučki u Dobrovoljačkoj, 3. maja 1992. godine. Nenaoružan, golobradi mladić bio je vozač Enesa Tasa. Kada je kolona prekinuta, naoružani vojnik takozvane BH armije skočio je na haubu auta i pucao Zdravku u vrat. Taso je teško ranjen.

Masakr u Dobrovoljačkoj nikoga ne interesuje. Tužilaštvo BiH uporno, kako kažu, "radi na ovom predmetu", ali bez konkretnih rezultata. Haški tribunal nikada nije podigao optužnicu protiv lica osumnjičenih u slučaju "Dobrovoljačka". "Jedina mi je želja da se krivci za smrt mog sina Zdravka izvedu pred lice pravde, onda ne bih žalio umrijeti" - govorio je Pajo Tomović, Zdravkov otac. Umro je od tuge za sinom, ne dočekavši da vidi krivca. "Posljednji put sa Zdravkom smo se čuli trećeg maja oko 15 časova. Sin mi je rekao da su dogovori o povlačenju u toku. Plakali smo, a on nas je tješio. Nikada neću zaboraviti njegove riječi 'Ne brinite. Čuva Bog Zdravka svog'. U drugom TV dnevniku čula sam da je prekinuta kolona i da se vrši masakr nad vojnicima JNA" - priča nesrećna Zdravkova majka Bogdana Tomović. Potraga za sinom odmah je počela. Otac Pajo otišao je u Sarajevo, a sestra Jela je presretala vojna vozila, okretala svakog vojnika i pitala: "Da li je živ moj Zdravko?". Tijelo su pronašli 18 mjeseci kasnije. Majka ga je poznala. Na bolničkim kolicima ispod zelene plahte izvirivale su njoj poznate noge. I znala je... Zdravko je ubijen.

 "Moj Zdravko je bio veseo i dobar dječak. Nikome nije učinio ništa nažao. Mučki su ga ubili i tražim da nalogodavci i počinioci budu kažnjeni. Prvi put sam prošle godina mogla da posjetim mjesto pogibije mog sina. Kome smetaju upaljene svijeće i cvijeće položeno u Dobrovoljačkoj? Ko se plaši priznati da je u Dobrovoljačkoj počinjen ratni zločin, možda i najteži u prošlom ratu, jer je počinjen na samom početku? Plaše se oni koji Dobrovoljačku nose kao crnu mrlju na svojoj savjesti" - priča vidno potresena majka Bogdana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.