DEMOKRATIJA - U pravcu mješovitog sistema - Slabi uloga parlamenta, sve veći uticaj novca

Lučano Kanfora
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: DEMOKRATIJA - U pravcu mješovitog sistema - Slabi uloga parlamenta, sve veći uticaj novca

Više nije važno ko kontroliše medije. Ukus je formiran i zahtjev da mu se svi prilagode. Dominacija potrošnje postala je kult potrošnje i on na dnevnoj bazi stvara i s vremenom sve više učvršćuje kult bogatstva.

Iznošenje problema formiranja javnog mnjenja kroz moćni televizijski medij obično se dočekuje s negodovanjem. Širenje kulture bogatstva ili, bolje reći, mitologizacija i idealizacija bogatstva kroz sveprisutni uticaj medija

***************************

Gubitak značaja "progresivnih demokratija", odnosno konkretnog sadržaja antifašizma prevedenog u ustavne norme, odigrao se u dva konvergentna pravca. Na institucionalnom planu, gde je sa jačanjem izvršne vlasti i sa izbornim zakonima kojima se biračko telo pomera ka centru, a politički predstavnici izglasavaju cenzusom, došlo do konačnog poraza opšteg prava glasa. Zatim, u najvažnijem, suštinskom okviru, odnosno u sve većem isticanju oligarhija u preuzimanju pozicija u celom društvu (slabljenje zakonodavne uloge parlamenta, rastuća moć tehničkih i finansijskih struktura, kapilarno širenje kulture bogatstva ili, bolje reći, mitologizacija i idealizacija bogatstva kroz apsolutno sveprisutni uticaj medija).

Iznošenje problema formiranja javnog mnjenja kroz moćni televizijski medij, obično se dočekuje s negodovanjem. (Malo manje se negoduje protiv te "uvredljive" konstatacije kada dođe do sukobljavanja oko preuzimanja kontrole nad medijima). Međutim, otkako je Mardok (najveći izdavač u ovom veku, jedan od izbornih oslonaca Buša juniora i vlasnik gotovo svih privatnih televizijskih kanala u Italiji), za nekoliko meseci osnovao stranku i dva puta pobedio na izborima (1994, 2001), ova argumentacija dobija na vrednosti i značaju…

"Prisluškivanje" građana

Nema sumnje da televizija direktno utiče na "odluku" o izlasku na izbore.

… Ali direktno politički deo televizijske produkcije je najmanji, zanemarljivi deo političnosti televizijskog instrumenta. Na planu političke komunikacije, mnogo je važnije ćutanje, ono što velika informativna mašina, kojoj nema ravne u ljudskoj istoriji, uspe da ne kaže. Pokušaćemo da jednu neverovatnu situaciju objasnimo kroz konkretan primer koji odlično pokazuje ulogu i suštinsku podređenost Evrope. Poznato je da su, na opšte zaprepašćenje evropskih država i Organizacije ujedinjenih nacija, Sjedinjene Države u martu 2003. razmetljivo započele vazdušnu i kopnenu invaziju na Irak, sa, za sada, još nepoznatim brojem žrtava, na osnovu optužbe o tajnom posedovanju hemijskog oružja za masovno uništenje. Isto tako poznato je da međunarodni inspektori koji su pre sukoba poslati da "nađu" to oružje, nisu otkrili ni traga naoružanju, niti je išta pronađeno mesecima po okončanju sukoba, a zemlja je ipak okupirana, poharana i svaki njen pedalj danas kontroliše anglo-američka vojska. Pre toga, SAD su pokušale da opravdaju rat drugim "dobrim razlogom" - iračkim nasiljem nad kurdskom manjinom. Međutim, pošto Turska, nezamenljivi i neprikosnoveni saveznik Sjedinjenih Država takođe progoni i masakrira Kurde, odlučili su da zaborave na taj "dobar razlog" i on se više ne pominje. Zadivljujuća je tišina koja je po pitanju Kurda i njihove tužne sudbine nastupila u našim medijima, spremnim da naprave humanitarni bis posle Kosova, a naglo da zaborave na Kurdsko pitanje.

No, vratimo se na pretpostavljeno iračko oružje za uništenje. Sada svi znaju da ga nema, tako da Bela kuća i Dauning strit više ne pokušavaju da dokažu da je postojalo, već se trude da pronađu krivca (dve najmoćnije tajne službe na svetu) koji ih je uverio u njegovo postojanje. U evropskim medijima ćuti se o još jednoj neugodnoj pojedinosti u vezi sa ovim događajem. Godinu dana pre nego što je izbio rat, generalni direktor organizacije OPAC (Organizacija za zabranu hemijskog oružja), Žoze Maurisio Bustani, podstakao je OPAS da ubrza priključenje Iraka. U Gardijanu od 20. aprila 2002. komentariše se kako je ova inicijativa u američkoj vladi shvaćena kao nepredviđena prepreka u planiranju napada na Irak.

Skrivanje istine od birača

Uz apsolutno odbijanje Bustanijevog predloga, u reagovanju Sjedinjenih Država preduzet je još jedan značajan potez. Brazilskoj vladi (predsednik je tada bio prof. Kardozo) naloženo je da smeni Bustanija. Tekst naloga i rekonstrukcija događaja objavljeni su u časopisu Univerziteta u Sao Paolu (2002). Bustani je hitno prebačen na mesto generalnog konzula u Londonu. Rat je sada bio na pomolu. Ipak je Bustanijeva žalba upućena OIT-u urodila plodom, naime, prošlog jula njegovo isključivanje iz OPAC-a označeno je kao "nezakonito". U našim televizijskim vestima ili dnevnim novinama, niko se nikada nije udostojio da objavi i najmanji detalj o ovom slučaju. Građani i televizijski gledaoci nisu smeli da dobiju ovako jasan dokaz o zločinačkoj ulozi Sjedinjenih Država u izazivanju rata, kome su se čak i evropske vlade protivile. Međutim, priznajemo da bi sličan efekat imao i komentar užeg kruga poznavalaca političkih prilika. Utakmica se igra na drugim poljima.

Ako dobro pogledamo, sva dosadašnja višegodišnja rasprava na temu "izbornog", ili opštije, "političkog" uticaja i moći medija, pogrešno je postavljena. Netačno je mišljenje da poraženi na izborima političku, odnosno izbornu prednost dovode u vezu sa posedovanjem i kontrolom nad političkim informacijama. Međutim, to je skoro najbeznačajniji aspekt ovog pitanja: političku elitu mnogo više brine stepen medijske moći. Sav ostali deo ogromne produkcije (bez bitnih razlika između privatnih i državnih kuća, s obzirom da su državne, da bi opstale, postale puka kopija privatnih) sada je ogromna mašina ideologije, ili bolje rečeno kulta bogatstva.

Više nije važno ko kontroliše medije: ukus je formiran i zahteva da mu se svi prilagode. Dominacija potrošnje postala je kult potrošnje i on na dnevnoj bazi stvara i s vremenom sve više učvršćuje kult bogatstva. Potrebno je skrenuti pažnju na činjenicu da je osnovni sadržaj gigantske televizijske "mašine" neverovatan broj reklamnih programa u kojima nije važna vrsta robe, reklamira se sve.

(Nastaviće se)

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.